Sergija za obnovu Sinan-pašine džamije u Mostaru
Odlukom Rijaseta Islamske zajednice u BiH, u džematima na području Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini i bošnjačke dijaspore, u petak, 07. februara 2014. godine, nakon džuma-namaza bit će organizirana sergija za obnovu Sinan-pašine džamije u Mostaru.
O Sinan-pašinoj džamiji
„Ko za Božju ljubav podigne džamiju. Neka ga vječno prati milost Božja“ ovim je riječima nepoznati mostarski pjesnik ukrasio najstariju džamiju u Mostaru. Oko nje je nastala i prva mahala na području Mostara. U svim službenim dokumentima ovu mahalu kao i džamiju u njoj nazivali su Atik (Stara), a ovaj se naziv svugdje davao najstarijim mahalama, odnosno džamijama jednog mjesta.
Oko džamije i oko mahale razvio se trg kasnije nazvan Mejdan. Prvi put u pisanim izvorima džamija se spominje 1478. g. I veliki putopisac Evlija Čelebija koji je kroz Mostar proputovao 1664. g., navodi, da je Stara džamija sagrađena 878. h.g. ili 1473. g.
Džamija je bila sagrađena na Mejdanu (kasnije Trgu Prvog maja), pedesetak metara od lijeve obale Neretve i oko 300 metara sjeverno od Starog mosta. Podigao ju je hercegovački sandžak-beg Sinan, koji je upravljao Hercegovinom 1474-1475. g. Ona je po svoj prilici bila malehna, bez munare i bez ikakvih dekoracija. Kasnije je ovu džamiju prepravio i uz nju munaru podigao drugi hercegovački sandžak-beg Sinan paša Borovinić (1504-1506). Iznad ulaznih vrata džamije nalazila se na jednoj ploči slabim pismom uklesana hidžretska godina 913. Sinan pašu Borovinića koji je 1507/8. g. prepravio i proširio najstariju mostarsku džamiju nalazimo kao velikog vezira od 26.04.1516. do 22.01.1517. godine. Poginuo je u Egiptu. Prvi podatak o postojanju džamije nalazimo u zakladnici Murat-age, sina Abdurahmanova iz 1572. g. U toj vakufnami vakif između ostalog određuje da se daje godišnje po 400 akči hatibu Sinan-pašine džamije šejh Veliji, koji je za to dužan svaki dan proučiti po jedan džuz iz Kur’ana za duše njegove djece i žene mu Hume. Sinan-pašina džamija je predstavljala vrijedan spomenik islamske arhitekture u Mostaru. Bila je građena od tesanog kamena i prekrivena četverostrešnim krovom pod pločom. Imala je uza se tvrdu i visoku kamenu munaru u koju se ulazilo sa sofa. Bila je najprostranija mostarska džamija.
Ova je džamija u svom posjedu imala dvije bašče, vrt i četiri gradilišta. Džamija je doživjela više adaptacija, a posljednji put je temeljno popravljena 1906. g. kada je sa nje skinut krov i postavljen novi. Srušena je kukavički za jednu noć 29.12.1949. g. Oficiri JNA zaduženi za njeno rušenje su prilikom miniranja upotrebljavali male količine dinamita tako da se eksplozije skoro nisu čule po Mostaru. Husaga Ćišić ironično kaže da je izgovor za njeno rušenje bilo tzv. „tenisanje“ oficirskih žena. Jer su, kako navodi Ćišić, na njenom lokalitetu mislili izgraditi tenisko igralište. Značaj džamije je što je ona bila jedna od nekoliko najstarijih džamija na teritoriji Bosne i Hercegovine. Također, značajno je da su se pored nje tada podigle javne zgrade: Mehćema (SUD), hamam i kuća za stanovanje šerijatskih sudija.
Na inicijativu Medžlisa IZ Mostar stručni tim predvođen prof. dr. Enverom Imamovićem detaljnim arheološkim istraživanjem je krajem januara 2009. godine pronašao temelje Sinan-pašine džamije. Tokom iskopavanja pronađeni su prvobitni arhitektonski elementi. Također je ustanovljeno da je džamija bila i spaljena jer je tokom radova pronađen sloj od 10-tak centimetara gareži. Brojni turisti koji posjećuju Mostar dolazili su da se dive njenim impresivnim dimenzijama (13,5 x 18,5 m).
S obnovom Sinan-pašine džamije ne samo da obnavljamo zapretana vrela naše vjere i ne samo da oživljavamo vječno kredo istaknuto u njenom tarihu o značaju gradnje džamije i sticanju obećanih Božijih blagodati, mi zapravo obnavljamo svoj zavjet prema našoj domovini i prema našoj svijetloj historiji prepunoj iskušenja i prepunoj slavnih pobjeda. Identitet jednog naroda je njegov kontinuitet pamćenja. Prekinuti taj kontinuitet sjećanja znači i potisnuti u stranu dio vlastitog identiteta. Danas kad se pokušava Mostaru uskratiti njegovo historijsko pravo i kada se od njega nastoji napraviti grad samo za jedan narod od prevelike je važnosti učestvovati u obnovi najstarijeg objekta koji ovaj grad ima. U toj obnovi mi učestvujemo i u obnovi svih historijskih činjenica važnih za cijelu regiju Hercegovine. Stoga ukoliko neko od Vas nije u mogućnosti da materijalno podrži obnovu Sinan-pašine džamije neka uputi iskrene dove Uzvišenom Allahu da obnova Sinan-pašine džamije u Mostaru bude što prije okončana a da svoj našoj braći u tom gradu podari snage, razumijevanja da uspješno savladaju iskušenja s kojima su suočeni.