Tevvekul džamija na Gožulju
Medžlis Islamske zajednice Ljubuški početkom decembra ove godine uradio je promjenu krova džamije na Gožulju. Izmjena krova bila je nužna zbog njegove dotrajalosti. Ma koliko god ta činjenica zvučala običnom napor koji su uložili tamošnji Bošnjaci vrijedan je divljenja i naše pažnje.
Voda i vrijeme razdvojili džamijske zidove
Ova džamija, čiji se osnivač, niti godina gradnje, ne znaju, stoljećima figurira kao sami centar stare ljubuške čaršije. Okružena je brojnim vrelima, gusto izgrađenima kućama, a jedan od njenih puteva vodi prema srednjovjekovnom gradu Ljubuškom. U Medžlisu Islamske zajednice ovu džamiju iz više razloga doživljavaju sentimentalno. Prije svega jer je uz sebe ima mektepsku učionicu. U njoj se obavljaju dnevni namazi. Posebno je živa uz ramazan. A i u kulturi Ljubušaka ova džamija zauzima visoko mjesto. Kako je, te nepoznate godine, džamija izgrađena na poroznom terenu, mali potočići koji izviru svuda oko nje godinama dodatno ugrožavaju njenu statiku. Tlo na koje je oslonjena, kako nam je pojasnio arhitekta Mujo Pajević, je mješavina kamena i gline. Kamen je samac, tako da se između više njih nataložila glina. Kad prodre voda ispod njenih temelja, zidovi džamije počinju kliziti“, pojasnio nam je Mujo. Prilikom izmjene krova, majstori građevinske firme „Građevinar – Fajić“ iz Mostara morali su donji dio džamijskih zidova 20 cm dozidati kako bi izravnali površinu na koju su ugradili krov. Već sada su pukotine na zidovima velike toliko da bi se u njih mogle uvući ljudske ruke. Ulazni trijem i krov također što hitnije moraju biti sanirani.
Džamija stoji na dovi
Stručnjaci građevinske struke s kojim smo razgovarali smatraju da je, kako bi se džamija trajno zaštitila, čim prije nužno riješiti pitanje klizišta. Na pitanje kako i na čemu onda stoji džamija, arhitekta Mujo, nakon dugotrajnog stručnog pojašnjavanja nam je u šali rekao da nema na čemu drugom već na dovi i tevvekulu, oslanjanju na Božiju milost. Projekat rješavanja statike ove džamije prelazi realne mogućnosti Medžlisa Islamske zajednice Ljubuški. Od predsjednika Medžlisa Mumina Elezovića smo saznali kako ni za ovu fazu radova, izmjene krova i injektiranja pukotina na džamijskim zidovima, nemaju osigurana sva sredstva, ali da su je morali zaštititi od prokišnjavanja i daljeg propadanja. Sva sredstva prikupili su od džematlija u Ljubuškom. „Odavno se zna za poroznost tla oko džamije. Stanje terena je takvo da uvijek pomalo radi. Generacije i generacije Ljubušaka dolazilo je u ovu džamiju. I danas u njoj efendija Germić podučava djecu“, ističe predsjednik Elezović. Prema njegovom mišljenju trajno rješenje džamije bilo bi sondiranje i dreniranje tla oko nje. Elezović je izrazio nadu da će džamija, ipak, s Božijom pomoći, moći izdržati vrijeme njegove generacije. „Ona dođe kao srce grada. Njezino odumiranje bi značilo što i infarkt srca u ljudskom organizmu“, metaforično je pojasnio Elezović. A ukoliko, ne daj Bože, to se desi, vrlo brzo se ne bi znalo ni da su Bošnjaci ovdje postojali.
Hasan Eminović