Kako da pomognem djetetu

Esselamu alejkum !
Imam dijete (cura) koja je lani upisala prvu godinu na Pravnom fakultetu u Mostaru, i da upiše drgu godinu samo joj je ostao jedan ispit. Prije toga ona je završila gimnaziju bez problema, znači srednje dobra učenica.
Odgojena je u familiji koja živi islamskim načinom života u BiH, znači dijete je proučilo nekoliko desetina puta Kur'an, klanja beš vakat, pokrivena, svi drugi ostali članovi familije su takvi ili slični, dvije su joj sestre učenica jedna a jedna svršenik Karađoz-begove medrese, dedo i nana klasični bosanski muslimani, roditelji isto tako. Svi kanjaju beš vakat i sve ostalo što se tiče jedne tipične bošnjačke muslimanske familije u BiH.
Poslije izvjesnog vremena provedenog u Mostaru dijete počinje da se drugačije ponaša, priča joj je drugačija, kaže da je sunsunet novotarija, između ostalog, studiranje prava da se kosi sa šeriatskim pravom i ona ne želi dalje studirat pravo, povlači se u sebe, odvaja se od sestara i brata i roditelja, neće namjerno da uči za fakultet, najviše vremena provodi uz Kur'an, što meni, naravno, ne smeta, u namazu se ponaša na drgačiji način, ja mislim da me razumijete, počinje da se i oblači drugačije od svojih sestara koje su isto pokrivene, ne prihvata njihova razmišljanja i sugestije.

Molim vas pokušajte mi odgovoriti na ovo i ponuditi najbolji savjet kako da postupim, ja kao roditelj a da ipak ne dao Bog pogriješim, a da se ipak pomogne tom dijetetu.
Neka vam je Dragi Allah na pomoći.

Odgovor

Očito je da je vaša kćerka potpala pod uticaj selefistički (ili, kako to neki kažu, vehabijski) nastrojene osobe ili osoba. Takav pristup i razumijevanje islama u našoj sredini je izuzetno opterećujući i nužno vodi povlačenju i izolaciji od društva, što može imati određene posljedice po psihu osobe.
Zato Vam savjetujemo da ne naglite s bilo kakvim mjerama, posebno ne nekim žestokim discipliniranjem. Imajte razumijevanja za njene mladalačke ideale, budite širokogrudi, tolerantni, pokažite joj da je upravo vama najviše stalo do nje i njene sreće na oba svijeta, i nadamo se da će se s vremenom situacija vratiti u normalu.
Naravno njeno odbijanje studiranja je posve pogrešno, ne znamo kako u tom pravcu djelovati. Ukoliko želi promijeniti smjer studiranja, možda bi bilo dobro udovoljiti toj njenoj želji, ili joj čak sugerirati da to učini.
U svakom slučaju, najvažnije je očuvati fizičko i mentalno zdravlje djeteta, a ostalo će se vremenom riješiti, s Božijom pomoći. Možda to ne treba toliko ni dramatizirati. Vi najbolje poznajete psihu i karakter vaše kćerke, pa u skladu s tim poduzmite odgovarajuće mjere.