Dekan i profesori FIN-a na tribini u Zagrebu

U sklopu posljednje ovogodišnje Islamske tribine koja se četvrtkom održava u Zagrebačkoj džamiji koju je vrlo uspješno i znalački vodi mr. Mirza Mešić, svoju odabranu znanstvenu reprezentaciju izložili su dekan i profesori Fakulteta islamskih znanosti u Sarajevu: prof. dr. Ismeta Bušatlića, dekana Fakulteta, prof. dr. Hilmiju Neimarliju, akademika Enesa Karića i docenta dr. Dževada Hodžića. Tema Tribine bila je „33 godine rada Fakulteta islamskih nauka u Sarajevu".

I, odmah valja reći: blago nama koji smo bili na Tribini, a oni koji nisu bili propustili su prigodu da uživaju u nadahnutim, stručnim, zanimljivim, poučnim i šarmantnim izlaganjima sarajevskih profesora.

Meni se čini kao da smo prisustvovali jedinstvenom intelektualnom putovanju u kojima su nas učeni sarajevski profesori proveli kroz povijest islamskog školovanja u Bosni i Hercegovini i uopće.

Valja najprije znati da je taj sarajevski Fakultet najstarija i najuglednija visokoškolska ustanova islamskog obrazovanja u jugoistočnoj Europi, za koju bismo mogli reći da uspješno nastavljaju višestoljetnu tradiciju islamskoga obrazovanja u Bosni i Hercegovini.

Dakako, u svojoj dugoj tradiciji islamskih škola u našim krajevima, mekteba i medresa, te potrebi o jednoj visokoškolskoj ustanovi, sarajevski sveučilišni profesori proveli su nas neobičnom lakoćom pripovijedanja, inače svojstvenom bošnjačkom načinu pričanja; kratko, jasno, zanimljivo, na mjestima duhovito, a prije svega potkrijepljeno znanstvenim činjenicama i povijesnim istinama.

Pa se s pravom može reći da smo na ovoj Tribini prisustvovali nekoj vrsti povijesne čitanke o učenju.

Tako je, recimo, dekan prof. dr. Bušatlić (poznat nam kao pisac Studija o sljedbenicima u kojoj se, u trećem dijelu knjige, bavi Sljedbenicima knjige, to jest povijesnom dimenzijom školstva u BiH) u uvodnome, rekao bih razgovoru, pojasnio povijest islamskoga školovanja u Bosni i Hercegovini, povijest koja, naravno, počinje s džamijama, tekijama, muallim-hanovima, još tamo u 15. stoljeću, a nastavlja se izgradnjom medresa, hanikaha, škola u kojima se učio i proučavao Kur'an i Hadisi, sve do Šerijatske sudačke škole-Alije, višeg stupnja Gazi Husrev-begove medrese i Više islamske Šerijatsko-teološke škole, u zgradi u kojoj se danas nalazi Fakultet islamskih nauka.

Dakako, dekan je ispričao i priču, često u anegdotama, kako je nekad bila obveza da se 27. noći ramazana djeci poklanja nova odjeća kako bi Bajram dočekali u novoj i čistoj odjeći, o obvezi hranjenja svih polaznika muslimanskih škola itd. Spomenuo se i brojnih velikih muslimana koji su svojim radom doprinijeli da je danas islamski nauk na tako visokoj razini. Prisjećali smo se, zajedno s njim, Huseina ef. Đoze, Mehmeda Džemaludina ef. Čauševića, Ešrefa Čampare, Hilmi Taslidžak (Hilmi-baba Bošnjak), Mehmeda ef. Handžića, Mehmeda Teufika ef. Azabagića, Mustafe Busuladžića, Maka Dizdara, Nerkeza Smailagića...

Prof. dr. Hilmo Neimarlija ispričao je priču o tome kako je Fakultet utemeljen prije 33 godine. Profesor sociologije i filozofije, prof. dr. Neimarlija, pisac Socioloških tema i perspektiva, Uvoda u filozofiju, Filozofije povijesti i Religija i društvo, na fakultetu radi od osnivanja, 1977. godine, i to kao asistent-predavač. Obnašao je i brojne političke dužnosti - Poslanik u Parlamentarnoj skupštini Bosne i Hercegovine, dva mandata odradio je u Predstavničkom domu, a trenutno odrađuje drugi mandat delegata u Domu naroda. Dva je puta bio biran za predsjednika Sabora Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini, predsjednik je Upravnog odbora Fakulteta itd.

Profesora Neimarliju pamtimo iz vremena kad se 1979. godine suprotstavio antimuslimanskom pamfletu Derviša Sušića, Parergon, i to je bila prva javna polemika nekoga iz Islamske zajednice s tadašnjim predstavnicima komunističke vlasti. Rasprava se završila ostavkama Huseina ef. Đoze, na mjesto odgovornoga urednika i Neimarlijinom ostavkom na mjesto glavnog urednika Preporoda.
Sociološkom, rekao bih, studijom i filozofskom analizom predočio nam je vrijeme nastajanja Fakulteta na način kao da smo sami sudjelovali u svim vrlo zanimljivim etapama nastajanja Fakulteta koji danas nedvojbeno uživa u svijetu visokog školstva.

Akademik Enes Karić upoznao nas je, u svome vrlo nadahnutom govoru, o suradnji Fakulteta s ostalim sličnim ustanovama u svijetu. Doista, Fakultet nastoji svoje studente svestrano obrazovati, pa im je tako omogućeno da sudjeluju na predavanjima u poznatim svjetskim veleučilištima, od Egipta i Irana, do Njemačke, Francuske, Engleske i SAD.

Svestrani intelektualac, prevodilac Kur'ana i pisac brojnih studija objavljenih diljem svijeta, dekan Fakulteta u mandatu 2003. - 2007., pisac sjajnog romana Pjesme divljih ptica, član mnogih uglednih svjetskih islamskih asocijacija, predaje na Fakultetu svoju užu oblast, u kojoj je svjetski autoritet, povijest tumačenja Kur'ana i metodologiju tumačenja Kurana, prisjećao se vremena od 1981. godine, otkad radi na Fakultetu, najprije kao asistent, a potom i kao redovni profesor.

Osim toga, akademik Karić predaje kao gostujući profesor i na drugim europskim visokim učilištima. Karićeva bibliografija je doista pozamašna, moglo bi se reći prava zasebna biblioteka.

Akademik Karić poznat je u svijetu kao veliki zagovornik suživota i protivnik uvoza raznih islamskih „izama". Sam kaže da ti „izmi" ne mogu biti nikakvi naši spasitelji. Takve pojave treba usisati, kaže akademik Karić, rastvoriti da nestanu u našem tradicionalnom islamu. Karić kaže da naša vjerska opstojnost počiva u onome čemu su nas učili Džemaludin Čaušević, Husein Đozo i Mahmut Traljić, a učili su nas nekonfliktnom islamu, islamu prožetom sufizmom.

Tribinu je na kraju „začinio" docent dr. Dževad Hodžić svojim burnim, žestokim, vatrenim, silovitim, strasnim i vrlo gorljivim nastupom. Njegove su omiljene teme - Filozofija, Etika, Bioetika, Međureligijski dijalog i Religija i društvo. Počeo je onako kako uvijek počinje, čini se neobuzdano, ali što ga više slušate vidite da vas je uvukao u zamku vrsnog govornika i znalca, budući da je njegova omiljena tema etika u filozofskom poimanju Islamskoga fakulteta.

Kad promišlja o sudbini muslimana, uvijek se vraća na onaj početak kad je Muhamed, alejhis selam, morao iz Meke u Medinu, dakle muhadžirskoj sudbini. Ta nas muhadžirska sudbina, eto prati i do današnjih dana, kad su muslimani izbjeglice i prognanici u mnogim zemljama, diljem Azije, Afrike, Europe, Amerike i Australije, dijeleći tako sudbinu Božjega poslanika. Međutim, dr. Hodžić dijeli muhadžirstvo Božjega poslanika od današnjih muhadžira, pa kaže: Mekkanski muslimani nisu zapravo bili puke izbjeglice. Predstavnici nekih međusobno sukobljenih medinskih plemena tražili su od Poslanika Muhameda, alejhis selam, da sa svojim sljedbenicima iz Mekke dođe u Medinu kako bi na univerzalnoj ideji islama suprotnoj plemenskim podjelama i sukobima ujedinio medinsko društvo. Medina je bila izazov i šansa za islam a ne utočište za izbjegle i progonjene. Mekkanski muslimani, s Poslanikom, alejhisselam, na čelu, u Medinu su došli kao dio rješenja a ne dio problema. U tome je - šta god to značilo - najveća razlika između hidžre i svih današnjih muslimanskih izbjeglištava i prognanstava.

Ipak, dr. Hodžić kaže: Ako su bosanski muslimani u svom izbjegličkom i prognaničkom iskustvu (koje još nije završeno) u toku nedavne agresije na Bosnu i Hercegovinu proživljavali sudbinu prvih muslimana, muhadžira iz Mekke u Medinu, ako su oni bili muhadžiri a njihovi progonitelji mekkanski idolopoklonici, da li su onda zapadnoevropske zemlje, njihove vlade, njihova društva i narodi koji su ih prihvatili i zbrinuli bili njihove medinske ensarije?

Ugledni sarajevski profesori nisu zaboravili uputiti riječi zahvale muftiji Ševki ef. Omerbašiću, predsjedniku Islamske zajednice Zagreba, Mirsadu Srebrenikoviću i voditelju Tribine, mr. Mirzi Mešiću na pravoj islamskoj gostoljubivosti.
Na kraju posljednje ovogodišnje Islamske tribine četvrtkom, sarajevski gosti bili su pozdravljeni burnim pljeskom.

A potom se prešlo u knjižnicu gdje se razgovor nastavio do dugo u noć. Evo i fotografija s tog Divana u knjižnici, kako sam ga nazvao.

Priredio: Kemal Mujičić (www.islamska-zajednica.hr)