U Haremu Begove džamije
Autor: Edhem Mulabdić
U svako doba godine i u svako doba dana ima Harem Begove džamije svoj poseban život, ali uvijek je taj život sladak, pitom i privlačan. Njegov šadrvan vazda žubori, ali u sabah ti je nekako tajanstven, u podne pun ozbiljnosti, u ićindiju rošen i veseo, a u noćnoj tišini upravo čaroban. Ramazanske je noći život u Begovu Haremu u onoj vrevi i šarolikosti svijeta, u obilju svjetla bujan i fantastičan. Vazda se u Haremu osjeća ton nekog posebnog života.
U Haremu Begove džamije bijaše i u vremena naše prošlosti neki naročiti narodni teritorij za ozbiljne i zamašne sastanke, u njemu se u kritičnim vremenima vodili razgovori, ovdje se u Haremu pred dolazak austrijske vojske stvori Narodna vlada.
Iz sred sredine najživlje vreve upaneš iznenada u Harem, iz jednog prosta, varljiva, kruta i sebična svijeta u svijet blažen, mehak i pitom, u svijet pun odanosti Bogu. Taj svijet i život pomalo čovjeka smekšava, ide šadrvanu, da se i vidno otrese svega onog krutog, svjetovnog, da odatle zadah-nut novom snagom kroči u veleban Hram. Šadrvan je središte, oko kog se sve okuplja. Klupe su mu vazda pune pobožna svijeta, uvijek gledaš zasukane rukave, uvijek rosna lica, rumena i svježa i uz bijelu staračku bradu, kroz Harem odjekuju koraci ozbiljnih i pobožnih ljudi, šaroliko mnoštvo hrli Haremom, a vreva i žamor ugodno odjekuju u kubbetima.
