Nova Evropa - stare (zlo)ćudi
Piše: Mirza Mešić
Europski su muslimani u zadnje vrijeme, posebno nakon nesretnog 11. rujna 2001. godine i terorističkih napada na SAD, a nekoliko godina poslije i na neke europske metropole, suočeni sa ozbiljnim optužbama, uvredama, diskriminacijom i kršenjima njihovih vjerskih osjećaja. Često ih se proglašava fundamentalistima, teroristima, manje inteligentnim i uopće nesposobnim da se integriraju u moderna europska liberalno-demokratska društva.
Za mnoge glavni razlog leži u sve bržem širenju islama i osjetno rastućem broju muslimana u Europi u zadnjih 30-40 godina kojeg prati izrazito jačanje islamofobije kod domicilnog stanovništva.
Navikli su muslimani da ih osobe poput Geerta Wildersa, nizozemskog ksenofoba/populiste, proglašavaju teroristima, uništavateljima europske kulture, a njihovu svetu Knjigu Kur'an uspoređuje sa Main Kampf-om, knjigom koju je, usput rečeno, napisao jedan od „najpoznatijih" europljana. Wilders je na konceptu mržnje prema islamu i muslimanima s jasnom porukom da ih ne želi u Nizozemskoj na posljednjim parlamentarnim izborima sa svojom Slobodarskom strankom ostvario izvrsne rezultate osvojivši 24 mjesta u nizozemskom parlamentu postavši trećom najsnažnijom političkom strankom. Navikli su muslimani i da im „umjetnici" poput danskog karikaturiste Kurta Westergaarda pod izgovorom slobode izražavanja vrijeđaju najsvetiju u životu, crtajući Poslanika islama Muhammeda a.s. kao teroristu s bombom na glavi. Navikavaju se muslimani i da djevojkama sa hidžabom zabranjuju školovanje i rad u javnim ustanovama i to, apsurda li, u zemlji koja se diči da je zemlja rođenja suvremenih demokratskih standarda i koja tako snažno naglašava parole o slobodi i jednakopravnosti svih građana bez obzira na porijeklo, boju kože ili vjeroispovijest. Mislim na Francusku. Švicarska, pak, uzorna demokracija, zakonski zabranjuje gradnju minareta odašiljući muslimanima poruku: vi možete ovdje živjeti, ali ne i simboli vaše vjere.
Svoj sud o muslimanima dao je i bivši član uprave Središnje banke Njemačke i bivši regionalni ministar financija Thilo Sarrazin izjavivši kako muslimani "podrivaju njemačko društvo". Tom je izjavom pokrenuo burnu raspravu o ulozi imigranata u zemlji u kojoj živi 5 milijuna muslimana i 16 milijuna ljudi imigrantskog podrijetla. On je objavio i knjigu u kojoj zastupa tezu o „glupim i agresivnim'" muslimanskim useljenicima koji će u budućnosti preplaviti Njemačku. Navikavaju se muslimani, ali se ne mire, jer vjeruju da je vrijeme ksenofobije, mržnje i omalovažavanja drugih i drugačijih već odavno prošlo. Ne mire se, jer su mnogi od njih doselili u Europu kako bi radili, stvarali i slobodno živjeli, zato što to nisu mogli u svojim matičnim zemljama, što je također svojevrsni apsurd i problem, nadajući se da će slobodno njegovati svoju vjeru i čuvati svoj kulturni identitet bez ikakvih pritisaka i sumnjičenja. No, jesu li se prevarili? Da li ksenofobija i obezvrjeđivanje islama postaje opća europska politička tendencija?! Jesu li to europski političari u strašenju svojih građana islamom pronašli recept kako pridobiti glasače? Sve u svemu, izgleda da muslimani, osim što uzrokuju nesigurnost i šire strah od potencijalnog terorizma („zahvaljujući" grupici ekstremista koji zloupotrebljavaju islam) za mnoge postaju dežurni krivci i za sve neuspjehe vladajućih europskih politika : gubitak radnih mjesta, neuspjele mirovinske reforme, slabu demografiju i ekonomsku krizu. Izjave spomenutih pojedinaca i određene odluke aktualnih vlada, poput one švicarske o zabrani izgradnje minareta, iako imaju svoju težinu, do sada nisu toliko zabrinjavale, jer su vodeći europski političari uvijek optimistično smirivali strasti i osuđivali islamomrzce poput Geerta Wildersa kojemu se upravo u njegovoj zemlji sudi za rasističke izjave o islamu i muslimanima. Međutim, kada jedna od najutjecajnijih političarki današnjice njemačka kancelarka Angela Merkel mladeži Kršćanske demokratske unije (CDU-a), budućim europskim liderima, izjavi da je sadašnji koncept multikulturalnosti u Njemačkoj potpuno propao, indirektno okrivljujući imigrante (čitaj muslimane), a ne ponudi rješenje kako bi novi koncept trebao izgledati, e, onda, takve izjave moraju zabrinuti i uplašiti svakog trezvenog čovjeka, a posebno muslimane u Europi.
Angela Merkel se nalazi na čelu najmnogoljudnije i ekonomski najmoćnije europske zemlje koja naprosto zbog svoje prošlosti nema pravo na takve izjave. Da podsjetimo; Merkel je u govoru kazala da su Nijemci u početku prihvatili strane radnike koji su bili nužni zbog oporavka njemačke privrede, vjerujući se da će stranci nakon toga otići nazad u svoje zemlje (sic!), međutim, oni to nisu učinili. Merkel pri tome nije spomenula zasluge tih radnika za obnovu njemačke ekonomije nakon Drugog svjetskog rata niti činjenicu da Njemačka, prema tvrdnji njemačke komore za industriju i komoru, u ovom trenutku treba 400 tisuća novih radnika. Ali je zato u svom obraćanju mladim demokršćanima istaknula da će od imigranata još jače zahtijevati prihvaćanje kršćanskih vrijednosti i poštivanje njemačkih zakona i kulture. Možemo razumjeti zabrinutost Angele Merkel i ostalih Nijemaca da se njihovo društvo jako brzo i nezaustavljivo mijenja i da je sve više stranaca koji bi se morali bolje integrirati, jer svi oni puno bolje žive u Njemačkoj nego u svojim matičnim zemljama. Nema nikakvog opravdanja za nepoštivanje njemačkih zakona ili zakona bilo koje europske države, s tim, kada su u pitanju muslimani , Europljani moraju razgraničiti kulturne obrasce ponašanja određenih muslimanskih etničkih zajednica od islama kao takvog. No, izjave koje indirektno aludiraju da bi se svi oni koji nisu Nijemci, a tu prije svih misli na muslimane, morali početi vraćati u zemlje porijekla ili da moraju početi prihvaćati kršćanske vrijednosti, u najmanju ruku, zbunjuje i postavlja dilemu: koje i kave kršćanske vrijednosti i otkud najedanput takve izjave, osobito nakon njene nedavne „kako džamije postaju sastavnim dijelom njemačkog krajobraza i da se svaki Nijemac na to mora početi navikavati".
Merkel je ostala dužna razjasniti mnogo toga kada su u pitanju imigranti i muslimani. Ono što je očito, europski će političari sve više zloupotrebljavati kršćanstvo kako bi se dodvorili glasačima. Oni će se, ako treba, predstavljati i kao branitelji kršćanstva pred „naletom" islama. A muslimani bi, u današnjim konstelacijama, bili najsretniji da ih se europski političari pridržavaju. Jer da se kršćanska vrijednosti poštuju ne bi polovica gradonačelnika u Europi bili homoseksualci; ne bi bio dozvoljen abortus i legalizirana smrt milijuna nerođene djece; ne bi bilo izvanbračnih zajednica, legalizacije droga i drugih nemoralnih anomalija koje su preplavile europska društva. Zato su izjave Angele Merkel ne samo anticivilizacijske nego i antikulturalne i antikršćanske.
Iako univerzalni principi islama muslimane uče da gdje god zakoni poštuju njihov integritet i njihovu slobodu vjere oni se moraju uključiti sa svojim sugrađanima u njegovo napredovanje, nameće se pitanje gdje počinje i završava integracija muslimana/imigranata u jedno europsko kršćansko društvo, a gdje pravo tog muslimana/imigranta da živi svoju vjeru i sačuva posebnosti svog nacionalno identiteta bez sumnjičenja, straha i pritisaka aktualne vlasti ili sredine u kojoj živi. Nameće se pitanje/problem što ako se muslimani i ostali imigranti ne uspiju „integrirati" u onoj mjeri u kojoj to od njih očekuju europski lideri poput Angele Merkel te se nakon ovakvih izjava još jače okrenu svojoj vjeri i kulturi. (Posebno mislim na one koji imaju njemačko državljanstvo i rođeni su u Njemačkoj te na nemali broj konvertita.) Što će se onda dogoditi? Zato mene kao muslimana jako plaše izjave Angele Merkel o potpunoj propasti multikulturalnosti Njemačke. Nije problem jezik. Svaki će useljenik posebno njihova djeca, koja malo ili nikako imaju veze sa zemljom porijekla njihovih roditelja, naučiti njemački jezik bez akcenta. Nisu problem ni zakoni, jer će ih svaki stranac puno revnosnije poštivati nego domicilni kako bi se dodvorio Vladi. Muslimane zabrinjavaju rezultati ankete zaklade Friedrich Ebert u kojoj 60 % ispitanika misli da bi muslimanima trebali ograničiti obavljanje vjerske službe, a to znači što više ih odvojiti od islama i ne dozvoliti im izgradnju džamija. Ono što je sigurno: muslimani se neće odreći svoje vjere. A onda se nameće pitanje: što učiniti sa 5 milijuna muslimana koji žive u Njemačkoj i ostalih 40-50 milijuna koji žive diljem Europe. To su prave dileme i to su pravi problemi koje odmah i sad relevantne europske institucije moraju početi rješavati (jer se radi o budućnosti Europe) ili će Europa kakvu poznajemo zauvijek nestati. Europa će biti multikulturalna i multikonfesionlana ili je neće biti. Što bi to trebalo značiti, neka Angela Merkel ponudi odgovor, jer ona, očito je, više ne vjeruje u multi-kulti Europu, a ni mnogi ksenofobi poput nesretnog Geerta Wildersa.