Bajramske hutbe muftija Grabusa, Omerbašića i Klance

Bajramska hutba muftije mr. Nedžada ef. Grabusa

Poštovana braćo i sestre,

Danas je veliki mubarek dan, ramazanski Bajram 1431. hidžretske, odnosno 2010. godine. Mjesec ramazan je bio prilika za naš duhovni rast, snaženje prijateljskih i džematskih odnosa. Živimo u vremenu u kojem prolazimo kroz ekonomsku krizu. Ramazan je bio odlična prilika da mi, koji imamo zadovoljavajuće uvjete za život, barem u trenucima posta razmislimo kako žive milioni ljudi širom svijeta koji nemaju ni blagodat slobode, niti dovoljno osnovnih namirnica za dostojan život. Svaki čovjek ima želju živjeti neovisno od drugih. To nije ograničeno na rasnu, nacionalnu ili vjersku pripadnost. To je ljudska potreba. Dakako ni potreba za radom nije ograničena na vjersko ili nacionalno porijeklo. Naša je obaveza brinuti o porodici. Muhammed, a.s., je rekao: „Kada musliman potroši bilo šta na svoju porodicu, nadajući se za to nagradi kod Allaha, bit će mu to upisano kao sadaka". (Iza enfeka el-muslimu nefekaten ala ehlihi, ve huve jahtesibuha, kanet lehu sadekaten-Buhari).

Upravo u kriznim periodima se pokazuje koliko smo solidarni i koliko smo spremni podijeliti svoju udobnost i ugodnost života sa onima kojima je potrebna pomoć. U toku mjeseca ramazana posjetio sam naše džemate u Sloveniji, razgovarao sam s mnogim džematlijama. Jedan od problema s kojim smo se suočavali jeste nepravedan odnos prema radnicima-strancima koji su pošteno radili i zaradili svoj novac, ali su im mnoge firme ostale dužne. Mnogi ljudi su mi se žalili kako im poslodavci uskraćuju prava. Briga o sebi i svojoj porodici je obaveza, stoga je već desetljećima značajan broj radnika, posebno iz republika bivše Jugoslavije, radio i zarađivao za život u Sloveniji. Iskustva ljudi su različita, ali „kruta" pohlepa za imetkom pokazala je svoje ružno lice u protekle dvije godine u kojima su mnogi zloupotrijebili sistem i nepravedno se ponijeli prema ljudima koji su pošteno radili i zarađivali kruh za svoju porodicu. Dižemo svoj glas protiv nepravde prema tim radnicima, posebno prema onima iz Bosne i Hercegovine. To nije humanitarno pitanje. To je pitanje sposobnosti sistema da očuva pravedan odnos prema slabijim u društvu.

IZ-a u Sloveniji bila je i bit će uz vas i u dobrim i teškim trenucima. Vi ste to draga braćo i sestre, usprkos ekonomskoj krizi kroz koju prolazimo, prepoznali i podržali projekte IZ-e. Stoga se želim zahvaliti svima koji su na bilo koji način pomogli djelovanje IZ-e u proteklim godinama. Posebno se zahvaljujem aktivistima IZ-e širom Slovenije koji ulažu svoje slobodno vrijeme u radu IZ-e, u administrativnim i organizacionim poslovima, u akcijama kupovine ili obnove objekata u vlasništvu IZ-e. Posebno se zahvaljujem ženama i muškarcima za održavanje čistoće u našim mesdžidima. Pozivam džemate u kojima nije razvijen volonterski rad da se organiziraju i na taj način učine dobro i sebi i IZ-i. Potrebno je pohvaliti i omladinu koja se angažirala i dala svoj doprinos u različitim projektima IZ-e. Molim Uzvišenog Allaha da vas nagradi za dobro djelo. Neka vam poticaj bude kur'anski ajet:

فَمَن يَعْمَلْ مِثْقَالَ ذَرَّةٍ خَيْرًا يَرَهُوَمَن يَعْمَلْ مِثْقَالَ ذَرَّةٍ شَرًّا يَرَه

„Onaj ko bude uradio koliko trun dobra - vidjeće ga, a onaj ko bude uradio koliko trun zla - vidjeće ga." (Ez-Zil-Zal, 7-8)

مَّثَلُ الَّذِينَ يُنفِقُونَ أَمْوَالَهُمْ فِي سَبِيلِ اللّهِ كَمَثَلِ حَبَّةٍ أَنبَتَتْ سَبْعَ سَنَابِلَ فِي كُلِّ سُنبُلَةٍ مِّئَةُ حَبَّةٍ وَاللّهُ يُضَاعِفُ لِمَن يَشَاء وَاللّهُ وَاسِعٌ عَلِيمٌ

"Oni koji imanja svoja troše na Allahovom putu liče na onoga koji posije zrno iz kojeg nikne sedam klasova i u svakom klasu po stotinu zrna. - A Allah će onome kome hoće dati i više; Allah je neizmjerno dobar i sve zna." (El-Bekare, 261)

Vjerske zajednice širom svijeta, posebno se to odnosi na muslimane, kršćane i jevreje, imaju značajnu podršku od vlasti za svoje djelovanje, zato što je njihov rad prepoznat kao opće dobro. Vjerske zajednice su često starije od samih država i značajno su oblikovale identitet naroda širom svijeta. Tako je u svim zemljama u kojima su oni tradicionalno prisutni. Države i u Europi ali i na Istoku podržavaju spomenike kulturne baštine, obrazovne institucije, teološke fakultete, vrtiće, domove za starije osobe, karitativne i humanitarne organizacije koje pripadaju vjerskim zajednicama itd. IZ-a u Sloveniji imala je svoj imamat još početkom tridesetih godina 20. stoljeća u Ljubljani, a prema popisu iz tih godina tada je u Ljubljani živjelo preko hiljadu muslimana. Još ranije u drugom desetljeću 20. stoljeća na Žalama je bilo muslimansko mezarje. Uslijed društvenih i političkih prilika IZ-a u Sloveniji nije imala priliku da se razvija. Tek je sa osamostaljenjem Republike Slovenije i uvođenjem demokratskih promjena i IZ-a dobila priliku početkom 90-tih godina da razvija svoju infrastrukturu i da se kadrovski osnaži. Zašto se IZ-e nije ranije razvila postoje objektivni i subjektivni razlozi. IZ-a u Sloveniji nema obrazovnih institucija, ni ustanova za odgoj djece ili brigu o starijim osobama zato ne može ni na taj način dobiti sredstva od države. Usprkos, dakle, prisutnosti muslimana u Sloveniji već jedno stoljeće i danas se susrećemo sa stereotipima kao da su muslimani tek jučer došli na ovo područje. Ti stereotipi su najizraženiji u medijima i udžbenicima. To smo vidjeli na pitanju burke, ranije munare i općenito pitanju islama. Slijepo se redaju i pokreću pitanja u javnosti koja se bukvalno prenose iz drugih europskih zemalja. U demokratskom društvu pluralizam je poželjna vrijednost. Mi u IZ-i smatramo da je pitanje burke individualno pravo svake osobe. Svjesni smo činjenice da je to marginalno pitanje među muslimanima u Sloveniji, kao što su marginalni i pojedinci koji su osnovali porodične kružoke koje predstavljaju kao vjerske zajednice. Slovenski muslimani baštine dvije kulture: evropsku i islamsku, i u obje se osjećaju kao svoji na svome. Zato mladićima i djevojkama savjetujemo da se takmiče ko će završiti bolji fakultet i biti korisniji član šire društvene zajednice i uraditi više dobra za društvo u kojem živimo. Tako će najbolje pomoći i IZ-i. Potpuno je jasno da se s burkom ne može obrazovati i raditi u ovom društvu. Zato su za nas to beskorisne rasprave. Naše srce kuca zajedno sa svima kada uspješni sportaši ili znanstvenici učine nešto dobro za Sloveniju. S druge strane, tužni smo kada vidimo kako se manipulira mladim ljudima koji su zbog „praznine u svome identitetu" ostali na margini društvenih događanja i to pokušavaju kompenzirati na pogrešan način, bježanjem od svojih korijena. Takvim osobama treba pomoći u traganju za „izgubljenim identitetom". Mi to u IZ-e razumijemo, ali naravno niti imamo kadrovskih ni infrastrukturnih potencijala da odgovorimo na sve izazove. Osobe neizgrađenog identiteta su izvrsni za manipuliranje u svijetu različitih nesigurnosti.

Mi smo u IZ-i ponosni na činjenicu da među članovima IZ-e ima Slovenaca, Albanaca, Roma, Bošnjaka, Turaka, Arapa, Makedonaca, Pakistanaca itd. Mi smo, dakle, multikulturna vjerska zajednica koju povezuje vjera islam. Moramo upozoriti na fenomen koji se razvija već desetljećima, da se termin „bosanac" u široj društvenoj zajednici koristi u negativnom kontekstu. Budući da su članovi IZ-e u Sloveniji u najvećem broju Bošnjaci, popularno nazivani Bosanci želimo kazati da se mi ponosimo svojim porijeklom i identitetom. Uzvišeni Bog u Kur'anu je rekao:

Allah, dž.š., u Kur'anu kaže:

يَا أَيُّهَا النَّاسُ إِنَّا خَلَقْنَاكُم مِّن ذَكَرٍ وَأُنثَى وَجَعَلْنَاكُمْ شُعُوبًا وَقَبَائِلَ لِتَعَارَفُوا إِنَّ أَكْرَمَكُمْ عِندَ اللَّهِ أَتْقَاكُمْ إِنَّ اللَّهَ عَلِيمٌ خَبِيرٌ

„O ljudi, Mi vas od jednog čovjeka i jedne žene stvaramo i na narode i plemena vas dijelimo da biste se upoznali. Najugledniji kod Allaha je onaj koji Ga se najviše boji, Allah, uistinu, sve zna i nije Mu skriveno ništa." (El-Hudžurat, 13)

O svome identitetu se uči u obrazovnom sistemu, kroz kulturne institucije, medije, vjersku zajednicu itd. Naše polje djelovanja je ograničeno na vjersku zajednicu. I tu se susrećemo sa nerazumijevanjem. Nažalost, u ostvarivanju prava da imam posjeti bolesnike u teškim trenucima u bolnicama ili da se mogu pomoliti u trenucima dok prolaze kroz teška iskušenja u životu i dane provode u bolnicama, do sada nismo imali razumijevanja. Uvjereni smo da ste primijetili da već drugi ramazan vjerski program javnog servisa nije uradio nijedan prilog o ramazanu. Zato je o islamu i muslimanima bilo priloga u mnogim informativnim emisijama. Veoma često u negativnom kontekstu. Svuda se u Europi testira mogućnost suživota i međusobne saradnje i poštivanja različitosti. Umjesto teorijskih deklaracija mora se praktično pokazati da je naša civilizacija dorasla da poštuje različitosti. Pravilo je da je pravo, pravdu i pravice moguće doseći samo se mora tražiti način kako doći do njih. Oni koji bi trebali imati sluha da osluhnu naša razmišljanja o ovim problemima, očigledno to još nisu spremni poslušati.

Naša misija je artikulirati interese muslimana, njegovati i razvijati programe koji će pomoći da se to ostvari. Zato je IZ-a u Sloveniji od suštinske važnosti. To je nemoguće bez infrastrukture za obavljanje programa i sadržaja iz tog domena i naravno osposobljenih kadrova koji mogu odgovoriti na izazove suvremenog čovjeka i u vjerskim pitanjima. Želim vas podsjetiti na činjenicu da je 2006. godine, ukupna nepokretna imovina IZ-e u Sloveniji vrijedila oko 2 miliona eura. Stoga je pravo čudo koliko smo sredstava za tako kratak period ukupili za zemljište za IKC u Ljubljani, jer je samo zemljište više nego duplo skuplje od imovine koju sam kao muftija zatekao 2006. godine. Stoga vas sve pozivam da ne klonemo duhom, da ustrajemo na projektu otplate zemljišta za IKC kako bismo mogli raspisati arhitektonski natječaj za IKC u Ljubljani. Do sada samo platili više od 60% ukupne vrijednosti zemljišta. Bez podrške od IZ-e iz BiH, pojedinaca i firmi, kao i bošnjačke dijaspore, teško bi do sada sakupili tolika sredstva.

A zašto nam je uopće potrebna IZ-a u Sloveniji i džamija u Ljubljani?

Na ovo pitanje može se odgovoriti na različite načine. No, svaki čovjek ima neki pogled na svijet. U Sloveniji živi značajan broj muslimana koji imaju građanska prava kao i drugi građani Republike Slovenije. Za obavljanje vjerskih obreda, obrazovanje, radost prilikom rođenja, vjenčanja, smrti i slično, potrebno je imati adekvatne prostore. Mi i naši preci smo dijelili dobro i slabo sa svim stanovnicima Slovenije i u Prvom i Drugom svjetskom ratu, kao i u toku osamostaljenja Republike Slovenije. Druga i treća generacija muslimana u Sloveniji ima samo slovensko životno iskustvo. Njima najviše treba i IZ-a i džamija.

Ne zaboravite za Bajram obići svoje roditelje i rodbinu. Muhammed, a.s., je rekao:

„Rodbina je dio Allahove milosti. Allah, dž.š., u tom pogledu kaže: -Ko te bude obilazio i pomagao, Ja ću ga pomoći, a onome ko prekine rodbinske odnose, Ja ću moju pomoć uskratiti!" (Er-rehimu šudžnetun mine-r-rahmani: Kalellahu: Men ve saleki ve saltuh, ve men kata'aki kat'atuh-Buharija)

„Ko vjeruje u Allaha i Sudnji dan, neka čini dobro svome komšiji." (Men kane ju'minu billahi vel jevmi-l-ahiri fel juhsin ila džarihi-Buharija)

وَقَضَى رَبُّكَ أَلاَّ تَعْبُدُواْ إِلاَّ إِيَّاهُ وَبِالْوَالِدَيْنِ إِحْسَانًا إِمَّا يَبْلُغَنَّ عِندَكَ الْكِبَرَ أَحَدُهُمَا أَوْ كِلاَهُمَا فَلاَ تَقُل لَّهُمَآ أُفٍّ وَلاَ تَنْهَرْهُمَا وَقُل لَّهُمَا قَوْلاً كَرِيمًا

"Gospodar tvoj zapovijeda da se samo Njemu klanjate i da roditeljima dobročinstvo činite. kad jedno od njih dvoje, ili oboje, kod tebe starost dožive, ne reci im ni: "Uh!" - i ne podvikni na njih, i obraćaj im se riječima poštovanja punim." (El-Isra, 23)

I konačno ako ima među nama onih koji ne govore između sebe, ovo je prilika da se pomire i halale jedan drugom.

إِنَّمَا الْمُؤْمِنُونَ إِخْوَةٌ فَأَصْلِحُوا بَيْنَ أَخَوَيْكُمْ وَاتَّقُوا اللَّهَ لَعَلَّكُمْ تُرْحَمُون

"Vjernici su samo braća, zato pomirite vaša dva brata i bojte se Allaha, da bi vam se milost ukazala." (El-Hudžurat, 10)

Muhammed, a.s., je rekao: „Izmirenje i pomirenje dvojice parničara je sadaka." (Ta'dilu bejne-l-isnejni sadekatun - Ahmed)

Bajram je dan radosti, zato čovjek lakše oprašta i zaboravlja slabosti.

Draga braćo i sestre, ne zaboravite podržati rad IZ-e i otplatu zemljišta za IKC, sukladno svojim mogućnostima. Molim Uzvišenog Stvoritelja da nam ukabuli ibadete i oprosti grijehe.

Prenosim vam selame i čestitke za bajram od predsjednika republike Slovenije dr. Danila Türka, reisu-l-uleme dr. Mustafe Cerića, turskog reisu-l-uleme prof. dr. Alija Bardakoglua i drugih.

EID MUBAREK. BAJRAM ŠERIF MUBAREK OLSUN! ME FAT BAJRAMI! VESEL IN SREČEN BAJRAM!

Bajramska hutba muftije Šefke ef. Omerbašića

Poštovane majke i sestre!

Cijenjena braćo!

Opisujući muslimanima golemi značaj posta, Muhammed alejhis-selam kaže:

Kao ni jedan drugi dobročinitelj, postač se dva puta raduje:Kada se na kraju dana mrsi i kod susreta sa Svevišnjim na Danu suda*

Zato mi koji smo ovogodišnji ramazan ispostili osjećamo današnji dan Bajrama najradosnijim blagdanom, a radost ispoštenog ramazana ne može se mjeriti ni sa čim. Iskreno se nadamo da ćemo svojim postom zaslužiti milost Svevišnjega i da ćemo biti nagraĎeni sukladno Poslanikovom hadisu:

مَنْ صَامَ رَمَضَان إِيمَانًا وَ أحْتِسَابًا غُفِرَ لَوُ مَا تَ قَدَّمَ مِنْ ذَنْبِوِ

Tko isposti ramazan u vjeri i oslonu na Svevišnjega biti će mu oprošteni dotadašnji grijesi*

Oni pak koji nisu izvršili obvezu posta, a za to nemaju čvrstoga razloga, žalit će jer su propustili osjećaj predanosti i privrženosti Svevišnjemu. Božji Poslanik u hadisu kaže:

Tko samo jedan dan ramazana ne posti, a za to nema razloga i nije bolestan ne može ga nadoknaditi ni Davudov alejhis-selam post*

Početkom ramazan dobio sam pismo anonimnog autora u kome se ne može načuditi kakva je to vjera koja prisiljava čovjeka da gladuje i žeđa od zore do zalaska sunca i tako 30 dana iz dana u dan.

Anonimni autor tu patnju, kako kaže pripisuje pastirima (imamima) koji svoja stada (vjernike) prisiljavaju na tako okrutne žrtve gladovanja i žeđanja.

Anonimni autor očito ne može proniknuti u tajnu apstinencije jer ga je pomama za materijalnim i tjelesnim užicima dovela ondje gdje je, na rub provalije. Upravo religija ima zadaću i misiju spašavati ljude iz provalije u koju su sami dopali:

وَاعْتَصِمُوابِحَبْلِ اللَّوِ جَمِيعًا وَ لاَ تَ فَرَّقُوا وَاذكُْرُوا نِعْمَتَ اللَّوِعَلَيْكُمْ إِذكُْنْتُمْ أَعْداَءً فَأَلَّفَ بَ يْنَ قُ لُوبِكُمْ فَأَصْبَحْتُمْ بِنِعْمَتِوِ إِخْوَانًا

وَ كُنْتُمْ عَلَى شَفَى حُفْرَة مِ نَ النَّارِ فَأَن قَذَكُمْ مِنْ هَا كَذَلِكَ يُ بَ يّْنُ اللَّوُلَكُمْ مِنْ هَا آيَاتِوِ لَعَلَّكُمْ تَ هْتَدُونَ *

Okupite se oko riječi Božje i ne sporite se međusobno i sjetite se Božje blagodati kad ste jedni drugima neprijatelji bili pa je Allah prijateljstvom vaša srca osvježio, a bili ste na rubu provalije pa vas je otuda izbavio. Tako Allah primjere svoje i znakove vam pruža da biste upućeni bili*

Posteći ramazan vjernici ne apstiniraju samo od jela i piće, nego i od grješnih djela koje nakupljamo tijekom godine. Post nas dovodi u stanje u kome najlakše posežemo za pokajanjem. Postači tijekom ramazana vrlo su osjetljivi na patnje i potrebe drugih iskazujući darežljivost i nesebičnost, jednu od najljepših ljudskih vrlina. Nitko kao postač ne može osjetiti što je glad i zato razumiju gladne i potrebite.

Unatoč velikim vrućinama početkom i sredinom ramazana, dugim danima u kojima smo postili i po 18 sati, sparini u mesdžidima i kasnim teravijama, broj klanjača prevazišao je naša očekivanja. Naročito su pozitivno iznenadili mladi kojih je bilo i do 80% u ukupnom broju klanjača. To je pored ostaloga i rezultat višegodišnjeg vjeronauka koga Islamska zajednica provodi zajedno u školama i mektebima. Pozivamo roditelje i staratelje da nastave voditi brigu o vjerskom odgoju i obrazovanju svoje djece, jer će im se taj trud višestruko vratiti kada bude najpotrebnije.

Braćo i sestre!

S obzirom da je religija danas u samom vrhu svjetskog interesa, samim tim je podložna manipulacijama kako od strane protivnika, tako i od samih njenih pristalica. Islam je, siguran sam, religija koja se danas najviše zlorabi i napada. To najbolje potvrĎuju zabrane i antiislamski pokreti diljem kontinenta. U borbi protiv naše vjere koriste se sva politička sredstva. Desničarske stranke pobjeĎuju na izborima zahvaljujući politici antiislamizma. Čak i neki predstavnici drugih religija dolaze u napast kvalificirati islam neprihvatljivim optužbama kao što je namjera jednog svećenika u Americi da obilježi obljetnicu terorističkog napada na Sjedinjene države Amerike spaljivanjem mushafa.

S druge strane neki predstavnici islama traže da se uzvrati na isti način držeći da je to legitimno sredstvo u obrani naše vjere. Godinama ozbiljni islamski znanstvenici upozoravaju da se islam sa ovakvom svjetskom politikom ne može nositi jer je ona uglavnom ispod moralnog prosjeka, a moral je za islam jedna od najvažnijih grana. Islam je došao kao Božja milost svijetu a ne kao njegov rušitelj.

وَ مَا أَرْسَلْ نَاكَ إِلاَّ رَحْ مَةً لِلْعَالَمِينَ

Poslali smo te iz milosti prema svjetovima

Kur'an riječ milost citira ravno 340 puta, što upućuje na njenu golemu važnost u ukupnom islamskom nauku. Jedna od tih Božjih milosti je i tek završeni mjesec ramazan za koga Božji poslanik kaže da je u njemu prvih deset dana milost Božja, drugih deset oprost grijeha, a zadnja trećina spas od džehennema. Bez obzira na neprihvatljive kvalifikacije naše vjere i optužbe, muslimani moraju učiniti sve na sprečavanju daljnjeg pogoršanja odnosa sa pripadnicima drugih religija. Naša je sveta islamska obveza boriti se za mir. Prisjetimo se ovom prigodom poznatog mirovnog ugovora iz vremena Božjega poslanika na mjestu zvanom Hudejbija, kada je Alejhis-selam zaključio s poganima desetogodišnji mir. Jedan od njegovih najbližih suradnika i ashaba Omer ibnul Hattab ptotestirao je smatrajući taj ugovor štetnim po muslimane. Tada mu je Poslanik rekao da je za njega vredniji dan mira nego deset godina uspješnoga rata.

Braćo i sestre!

Islamska zajednica je u organizaciji svojih aktivnosti dostigla visoki stupanj. U svim mjestima u kojima ima više od tisuću muslimana uspostavili smo mesdžide i trenutno ih ima 22, a uskoro ćemo uspostaviti Islamsku zajednicu i mesdžid u Zadru. Vjerojatno ste upoznati da radovi na izgradnji Islamskog centra u Rijeci brzo napreduju i ovih dana počelo je betoniranje kupola, i nadati se da će do kraja godine objekt biti stavljen pod krov, kada počinju unutarnji radovi. Islamska zajednica u Hrvatskoj biti će jedna od rijetkih, ako ne i jedina, koja će u svom sustavu imati dva islamska centra. Za sve ove objekte trebala su golema sredstva, dok su financijske mogućnosti muslimana bile skromne i nedovoljne za ostvarenje svih ovih planova. S toga se zahvaljujemo plemenitim dobrotvorima koji su nam pomagali u provedbi ovih projekata.

Dana 08. listopada ove, u petak poslije džume-namaza, u svim sjedištima medžlisa održat će se kandidacijski skupovi na kojima ćete vi, članovi Islamske zajednice birati kandidate za članove budućih izvršnih odbora. S obzirom na značaj i važnost izvršnih odbora i njihov utjecaj na razvoj i izgradnju Islamske zajednice očekujemo od svih članova Islamske zajednice da pokažete dužni interes i predložite savjesne kandidate za ovu časnu i odgovornu dužnost. Do kraja godine u obvezi smo izabrati i nove zastupnike u Saboru Islamske zajednice u Hrvatskoj.

Koristim na kraju hutbe da svima Vama najsrdačnije čestitam Ramazanski bajram. Posebno čestitamo Vama majkama i sestrama, bolesnicima u bolnicama sa željom da čim prije ozdrave, starijima, radnicima koji zbog prirode svoga posla ne mogu biti s nama, kao i vojnicima i policajcima. Čestitamo Bajram i osuĎenicima u zatvorima, ali i siromašnima i beskućnicima, moleći Svevišnjega da se svima Vama ostvare želje i nadanja.

BAJRAM ŠERIF MUBAREK OLSUN

عيد سعيد و كل عام و أنتم بخير

ME FATE BAJRAMIN

BAHTALO BAJRAMO

Bajramska hutba muftije Mustafe ef. Klance

Kamp Lintfort, 09.9.2010. Muftija Mustafa ef. Klanco je imamio Bajram namaz i održao bajramsku hutbu u džematu Kamp Lintfort. U bajramskoj hutbi muftija je naglasio nekoliko bitnih islamskih principa za prevazilaženje stanja duhovne i društvene razuđenosti kod bošnjaka u ovom vremenu. S toga prenosimo bajramsku hutbu u cjelosti:

Draga braćo!

Danas je 1. ševval 1431. hidžretske godine. Danas je prvi dan Ramazanskog bajrama i mi danas imamo razloga biti radosni. Upravo smo za sobom ostavili mjesec ramazan, najbolji mjesec u godini, čije je vrijeme dragocjeno, vrednije od vremena u drugim mjesecima, pa je i sve što smo učinili u tom mjesecu zadobilo veću vrijednost od uobičajene. Sav naš napor koji smo podnijeli i sav trud koji smo uložili tokom proteklog mjeseca Allah će - jer smo to radili iskreno i u Njegovo ime - nagraditi obilnom nagradom. Ništa od toga neće biti uzaludno. Naprotiv, imat će pozitivan učinak za naš život i na ovome i na budućem svijetu. Čak ćemo biti nagrađeni i za ovu današnju radost koju osjećamo u svojim srcima, jer je osjećamo zato što smo u proteklom mjesecu bili uspješni: što smo postili, klanjali, davali sadaku i sadekatul-fitr, što smo obarali poglede pred zabranjenim prizorima, što smo čuvali jezike od ružna govora, što smo pazili da ne povrijedimo ni čovjeka ni životinju... Nečemu takvom doista se vrijedi radovati! A tome ćemo se radovati i na Ahiretu kad se susretnemo sa tim. Stoga se u arapskom jeziku za bajram kaže 'īd, a taj izraz izveden je iz glagola 'āde-je'ūdu, što znači: vratiti se. To znači da ćem nam se ova radost vratiti i ovdje i tamo!

U ovim blagoslovljenim trenucima, u ovim trenucima duhovnog ushićenja, želim kazati nekoliko riječi o onome što nam sada predstoji, pa vas molim da me saslušate pažljivo, a Allaha molim da mojim riječima podari iskrenost i snagu, i da ih učini prijatnim vašim ušima, te da im osigura put prema vašim srcima. Amin!

Draga moja braćo!
Mi smo narod koji je prošao teško historijsko iskustvo, koji je morao progutati mnoge gorke zalogaje i koji se sada u velikoj mjeri suočava s posljedicama onoga kroz šta je prošao. Ali, mi smo i snažan narod, koji odbija predati se, koji se odlučio boriti i graditi bolju budućnost. Narod koji sve više postaje svjestan svojih vrijednosti ali i zadaće koju mu je dodijelio Uzvišeni Allah - zadaće da se, kao narod, u svom izražavanju pokorava svome Stvoritelju, da se dostojanstveno odnosi prema Njegovim naredbama i zabranama i da tako na pravi način Allahovu vjeru predstavi ljudima na ovim prostorima! To je naša zadaća i to je smisao našeg postojanja! Ali, da bismo tu zadaću mogli uspješno obaviti, moramo otkloniti slabosti koje nam stoje na putu ostvarenja toga. Da bismo to učinili, najprije moramo upoznati svoje slabosti.

Braćo!
Prvo: usljed teškog historijskog iskustva koje nosimo na svojim plećima došlo je do određene deformacije u našem kolektivnom duhu tako da naša energija nije usmjerena u jedan pravac, već u više različitih pravaca. Još uvijek jedni vuku na desnu stranu, jedni na lijevu, a jedni na neku treću i četvrtu stranu. Usljed takvog rasipanja duha i gubitka dijela energije, nismo dovoljno efikasni kao zajednica, i kao narod, u suočavanju sa izazovima. Stoga je prioritetni zadatak u narednom periodu, kojemu već danas trebamo pristupiti, rad na postizanju unutrašnjeg jedinstva naše zajednice ovdje, a time i naroda u cjelini. To pak znači povratak načelima Kur'ana i sunneta u svojoj vlastitoj duhovnoj izgradnji i u svom odnosu prema drugome, osobito u odnosu nas jednih prema drugima. "Nećete ući u Džennet", kaže Poslanik, a.s., "sve dok ne budete vjerovali, a nećete vjerovati sve dok se ne budete međusobno voljeli. Hoćete li da vam ukažem na nešto što će, ako ga budete činili, doprinositi vašoj međusobnoj ljubavi - širite selam među sobom!"

Znači: pozdravljajte jedni druge selamom. Znači: nemojte jedni od drugih glavu okretati, jer onome kome okrenete glavu, tome ćete okrenuti i leđa! Prema tome, prvo što trebamo uraditi jeste nazvati selam svakom muslimanu i lijepo ga pozdraviti; ne okretati glavu od njega. To će, kako je rekao Poslanik, a.s., doprinositi razvijanju naše međusobne ljubavi, a potom i našeg vjerovanja, te jačati našu zajednicu, unositi u nju pozitivna strujanja i otvarati nam puteve prema prosperitetu na ovom svijetu, te prema Džennetu i sreći koja će na onome svijetu trajati vječno!

Drugo: Dužni smo preispitati svoj odnos prema onome što je naredio Uzvišeni Allah. Ne možemo biti zadovoljni svojim sadašnjim odnosom prema Allahovim naredbama. Trebamo se sjetiti kur'anskog kazivanja koje se odnosi na stvaranje čovjeka. Odmah tu, na samom početku, došlo je do oglušavanja o Allahovu naredbu. Naime, kada je stvorio čovjeka, Uzvišeni Allah je svim tu prisutnim bićima naredio da se poklone tom novom biću, da mu izraze svoje poštovanje, i svi su izvršili to Božije naređenje osim Iblisa. On je - kaže Kur'an - odbio izvršiti tu zapovijest i uzoholio se! Odbiti Božiju zapovijest znači, draga braćo, biti ohol, a čovjek koji u srcu bude imao oholosti koliko i zrno gorušice neće - prema jednom hadisu - osjetiti ni miris Dženneta, premda se njegov miris osjeća na izuzetno velikoj udaljenosti. I, pogledajte kakva je bila posljedica odbijanja da se izvrši Božija zapovijest - Iblis je na sebe navukao prokletstvo Božije i udaljen je iz Božije milosti! To je ta posljedica, braćo, pa obratite pažnju na to. Pogledajte kakvo je stanje savremenog čovječanstva koje je u velikoj mjeri odbilo izvršavati Božije naredbe. Zar ne vidite da se suočava s svojevrsnim prokletstvom i da je izišlo iz Božije milosti, pa da sve manje ima rahatluka, ljepote i slasti života!

Treće: dužni smo preispitati svoj odnos prema onome što je Allah zabranio. Stanje naše u ovom pogledu je veoma zabrinjavajuće. Svaki vjernik od toga mora osjećati zebnju u srcu, jer posljedice toga zahvaćaju sve, ne samo one koji grijehe čine. Izbjegavajte ono - kaže Kur'an - što će dovesti do pometnje koja neće pogoditi samo one među vama koji su krivi! (El-Enfal, 25) Stoga ću se malo više zadržati na ovome. Zapravo, o ovome bismo trebali stalno govoriti u međusobnim druženjima, noću i danju, ljeti i zimi.

Da ne bi dolazilo do toga Allah je propisao sankcije za prekršitelje i naredio njihovo sprovođenje. Cilj tih sankcija je da se spriječi masovno činjenje tih grijeha, jer sve dotle dok njih čine samo pojedinci njihova štetnost se i ograničava samo na pojedince. Kad ljudi pak prestanu sprovoditi te sankcije onda se grijesi umnože i počnu se činiti javno i u velikoj mjeri, ne nailazeći na osudu javnosti. Štaviše, šejtan ih ljudima prikaže lijepim i oni se čak počnu ponositi time što čine, ne imajući svijesti da će to rezultirati ružnim posljedicama za njih. Naime, grijesi zasljepljuju duhovno oko pa ljudi istinu ne vide u pravom svjetlu. Tada izazivaju poremećaj u prirodi, dovode do nereda i meteža i počnu se suočavati s velikim katastrofama i nedaćama: zemljotresima, poplavama, požarima, zarazama i bolestima kakvih prije nije bilo, ubijanjima, strahom jednih od drugih itd. U Kur'anu stoji: Kakva god vas bijeda zadesi, to je zbog grijehova koje ste počinli, a On mnoge i oprosti! (Eš-Šura, 30)

Poslanik, a.s., upozorio je na tu uzročno-posljedičnu vezu između grijeha i posljedice koju prouzrokuje u životnoj stvarnosti. "Nikad se u nekom narodu ne pojavi razvrat tako da ga oni počnu činiti javno", rekao je on, "a da se taj narod ne suoči sa zarazama i bolestima kojih nije bilo kod njihovih predaka. Nikada neki narod ne počne zakidati na vagi i mjeri, a da se ne suoči sa sušom, oskudicom i tiranskom vlašću...!" (Ibn Madže) "Čovjeku se", kaže Poslanik, a.s., "doista, i opskrba može uskratiti zbog grijeha koji počini!" (Ahmed)

Prvi muslimani su bili duboko svjesni loših posljedica koje grijeh ima po život čovjeka na Zemlji. Ebu Bekr, prvi muslimanski halifa, išao je čak dotle da je vjerovao da "nijedna lovina ne bude ulovljena, nijedna biljka ne bude potkresana i nijedna žila ne bude iščupana, osim zbog njezina pomanjkanja slavljenja Boga!"

Jedan drugi ashab, Ebu Hurejre, govorio je: "I ptica droplja zna uginuti u svome gnijezdu zbog grijeha grješnikovog!"

Svoj najpogubniji utjecaj grijesi vrše na čovjekovo duhovno srce, na njegovu dušu. Oni na njega djeluju onako kako na tijelo djeluju otrovi. Naime, kako god otrov uništi tijelo, ili ga učini bolesnim, tako isto i grijesi ubijaju srce, ili ga obole. "Kad čovjek počini neki grijeh", kaže Poslanik, a.s., "na njegovom srcu se pojavi jedna crna tačka, pa ako se pokaje, okani ga se i Allaha zamoli za oprost, ona bude izbrisana, a ako uveća činjenje grijeha uveća se i crna mrlja. Tako sve dok ne prekrije njegovo srce. To je onaj prekrivač kojeg Uzvišeni Allah spominje u ajetu: A nije tako, već je ono što su radili prekrilo srca njihova! (El-Mutaffifun, 14)

Ustrajavanje u grijesima u čovjekovom srcu umanjuje poštovanje prema Uzvišenom Allahu i slabi mu volju za ibadetom i činjenjem dobra. Srce se svikava na grijeh i on mu, postupno, postaje mio i sladak i izgleda mu lijep, te čovjek zapada u duhovnu sljepoću. Ali nisu oči slijepe, kaže Kur'an, već srca u prsima! (El-Hadž, 46) Budući da tada istinu ne vidi istinom čovjek prelazi granicu koju je postavio Njegov Gospodar.

To su Allahove granice, rekao je On, pa ne prelazite ih! (El-Bekare, 229), odnosno: ne približavajte im se! (El-Bekare, 187).

Ono što je unutar granica koje je Allah postavio ispunjeno je milošću, a ono što je preko njih nosi u sebi prokletstvo. Prema tome, prelaženjem preko tih granica čovjek ulazi u zonu prokletstva i u tom mraku gubi orijentaciju. Pogledajte situaciju u svijetu - ta, musliman je dužan u svijetu koji ga okružuje čitati znakove Božije - zar ljudi svojim masovnim griješenjem, svojim očiglednim prelaženjem preko Allahovih granica, ne izazivaju sve veći Božiji gnjev, zar katastrofe nisu sve učestalije i sve opasnije! Stoga vas, braćo, pozivam na tevbu, na iskreno pokajanje za ranije grijehe i na povratak onome unutar čega se nalazi Božija milost, a to su propisi vjere. El-Hakim, posredstvom Abdullaha ibn Amra, bilježi sljedeće Vjerovjesnikove, s.a.v.s., riječi: "U srcima nekih od vas se, doista, vjerovanje pohaba, onako kako se pohaba stara odjeća, pa molite Allaha da obnovi vjerovanje u vašim srcima!"

Eto, ovo su tri stvari o kojima vas molim da razmislite i da o njima razgovarate međusobno, kao i unutar svojih porodica. Molim svakoga od vas pojedinačno da se aktivno uključi u proces oporavka naše zajednice ovdje i našeg naroda u cjelini, i neka u tome bude iskren. Neka svako najprije poradi na svom ličnom oporavku a potom, tako oporavljen, neka djeluje na druge. Naime, nije dovoljno da musliman nastoji samo sebe izgraditi, dovesti se do svoje potpunosti i svoj život uskladiti s načelima koja je Bog ustanovio. On treba da nastoji da se ta načela - koja su data kao milost Božija ljudskoj vrsti i u kojima se, prema tome, nalazi njihova sreća i na ovome i na budućem svijetu - zastupe i kod drugih, te da se prema njima uredi i društveni ambijent. To je smisao "borbe na Božijem putu" (el-džihad fi sebilillah), smisao džihada. Riječ "džihad", naime izvedena je iz korijenskog glagola džehede/jedžhedu, što znači: ulagati napor, truditi se, naprezati se. Pod "Božijim putem" pak misli se na sve ono što vodi zadovoljstvu Božijem. Shodno izravnoj Božijoj naredbi: O vi koji vjerujete... pomažite se međusobno u dobročinstvu i bogobojaznosti, a nemojte se pomagati u grijehu i neprijateljstvu! (El-Maida, 2) - muslimani su dužni organizirano djelovati u pravcu zaživljavanja svih onih vrijednosti koje islam nastoji afirmirati, u tom pravcu ulagati svoja sredstva, intelektualne sposobnosti i svoje aktivnosti, te iznalaziti najprikladnije načine za to.

To dalje znači da se moraju družiti jedni s drugima, razmatrati pitanja od općeg interesa i zajednički tragati za najboljim rješenjima, te proširivati krug ljudi uključenih u te procese i potencijale tog kolektiva upravljati u tome pravcu. Naime, ako se stanje prepusti stihiji i onima koji nemaju ni znanja ni svijesti, kolektiv će zapadati u sve težu situaciju, i život ljudi će postajati sve teži, sa sve manje zadovoljstva, međusobnog poštivanja i dragosti, i ljudi će se suočavati sa sve većim i sve dubljim izazovima, koji će im život činiti nepodnošljivim.

Prema tome, muslimani su dužni uključiti sve potencijale kako bi se ostvario, prije svega moralni, a potom, sljedstveno tome, i svaki drugi preporod njihove zajednice, jer razaranje kolektivnog bića iznutra mnogo je opasnije od nasrtaja izvana. U konačnici, napad izvana obično je samo posljedica unutrašnjeg posrnuća.

Imam Tirmizi bilježi jedan zanimljiv hadis. Naime, on navodi da je Božiji Poslanik, s.a.v.s., jednom otišao posjetiti svoju kćerku Fatimu pa ju je zatekao kako namirisava kovanu novčanicu (dirhem). Kad ju je upitao šta to radi, ona mu je rekla da taj novčić namjerava dati kao sadaku. "Lijepo", rekao joj je on, "ali zašto ga premazuješ mirisom?" "Čula sam od tebe", rekla je ona, "da novčić koji se dadne kao sadaka upadne u Allahovu ruku prije nego u ruku onoga kome se udjeljuje, pa želim da ovaj moj dirhem padne Allahu u ruku namirisan!"

Braćo! Neka i svaki naš napor koji ćemo poduzeti, svaka žrtva koju ćemo podnijeti u narednom periodu, uključujući se u proces duhovnog oporavka našega naroda, budu namirisani iskrenošću i lijepom namjerom! Svima vama od srca želim lijepe i ugodne dane Ramazanskog bajrama.

Bajram šerif mubarek olsun!