Krst i mesdžid - različiti aršini

Odlukom općinskih organa u Livnu obustavljena je gradnja, a zatim uz asistenciju velikog broja policajaca jučer (18.08.2010. godine) je srušen izgrađeni dio mesdžida u selu Sturba. Neposjedovanje građevinske dozvole razlog i objašnjenje je za rušenje.

Po svemu sudeći pravo je ovdje iskorišteno zarad sprovođenja političke volje i političke odluke. Naime, već godinama muslimani u Sturbi klanjaju teravije u kući koju je uvakufio jedan od džematlije. Zbog dotrajalosti objekta, nakon što je prošle godine propao jedan od džematlija tokom teravije, odlučeno je da se ovogodišnji ramazan ne dočeka u trošnom i nefunkcionalnom objektu. Krenulo se u izgradnju, odnosno postojeća kuća koja je poklonjena za mesdžid i u kojoj su se klanjali namazi je srušena i otpočeta je izgradnja mesdžida. Želja da se ramazan dočeka u novom objektu ubrzala je proces gradnje mesdžida, pri čemu je investitor napravio grešku zbog početka gradnje bez prethodno pribavljenih dozvola. U međuvremenu neke od tih dozvola su pribavljene.

Međutim, određenim ekstremnim hrvatskim krugovima, pokazat će se, smetala je izgradnja mesdžida i oni su odlučili da se to onemogući. Greška koju je napravio investitor poslužila je kao izvrsno sredstvo za rušenje izgrađenog dijela zgrade. Cijenu lokalne „principijelnosti" livanjske vlasti i komšijskog odnosa platili su muslimani Bošnjaci. Koliko je samo bespravno izgrađenih objekata u Livnu koji se ne ruše? Koliko je nelagalno izgrađenih vjerskih objekata i vjerskih simbola u Bosni i Hercegovini koje niko ne ruši? Nana Fata Orlović mora ići na sud zbog zahtjeva da se izmjesti pravoslavna crkva iz njenog dvorišta. Veliki križ iznad Mostara je izgrađen bespravno. Potpisane peticije i zahtjevi kojima je tražena primjena pravnih normi i na mostarski križ ostali su ignorirani. Izgradnja križeva na stolačkoj tvrđavi je urađena bespravno. Rješenje federalnog Ministarstva prostornog uređenja o uklanjanju križeva sa tvrđave u Stocu nikada nije sprovedeno. Dakle, jedni aršini vrijede za križeve i crkve, a drugi za mesdžide.

Treba podsjetiti da unatoč obustavi radova na izgradnji mesdžida, spremnosti Medžlisa Islamske zajednice Livno da Medžlis ukloni izgrađeni dio kako bi se vjernici poštedili uznemiravanja tokom ramazana, nije urodilo plodom, jer se općinskoj vlasti žurilo da pokaže brzinu i odlučnost u primjeni zakona nad dvadesetak povratnika Bošnjaka u Livnu, koji su već jednom, ne tako davno, preživjeli golgotu rata i rušenja svojih kuća i džamija.

Čini se da je ovim poslana snažna poruka muslimanima Bošnjacima o tome kakav imaju tretman i koji će se standardi prema njima primjenjivati na područjima gdje je vlast dominantno u rukama hrvatskih političkih predstavnika. Također je zabrinjavajuće i vrlo opasno razmišljanje koje se moglo čuti od strane mještana hrvatske nacionalnosti u Livnu da oni neće dopustiti gradnju džamije, mada se ne gradi džamija nego mesdžid, i da se bez njihove dozvole tu neće ništa podizati. Da li to znači da se pripadnici jedne vjerske zajednice, one koja je dominantna na jednom prostoru, trebaju pitati i odlučivati o vjerskim potrebama druge vjerske zajednice, čiji pripadnici čine na tom mjestu manjinu? Znači li to da većina treba davati saglasnosti manjinskim grupama za prakticiranje vjere, gradnju vjerskih objekata, procjenjivati njihove duhovne potrebe i kako će ih zadovoljavati? Ili to treba da važi samo tamo gdje dominira hrvatski politički faktor? Mogla bi se pozvati i Katolička crkva da pomogne i kaže koju riječ umjesto javne i mudre šutnje. Naravno, nije ona nadležna za komunalne i građevinske poslove. Vjerovatno da se upita za pomoć, odgovor bi bio: Pomogli bi, ali se nas ništa ne pita!