Nagrada Hasan Kaimija Ismetu Smailoviću
U četvrtak 03. juna 2010. godine na press konferenciju u Uredu Muftijstva tuzlanskog javnost je upoznata sa održavanjem ovogodišnje manifestacije „Kaimijini dani" koja se održava u Zvorniku i okolini od 10. do 13. juna.
O radu žirija za izbor najbolje objavljene knjige u 2009. godini po oglasu Organizacijskog odbora govorio je Nijaz Alispahić. Žiri je od sedamnaest prispjelih prijava suzio na pet naslova.
-
Ćazim Hadžimejlić: Islamska kaligrafija (monografska studija). Islamska kaligrafija je, u povijesti umjetnosti, bilo i ostalo jedno od najčuvstvenijih čovjekovih likovnih izraza. Naš vrhunski znalac islamske kaligrafije od najstarijih vremena do danas, profesor Hadžimejlić, u ovoj je monografskoj studiji prikazao obilje raskošnosti kaligrafskog umijeća unutar mnogih muslimanskih naroda. Samtramo da je ova monografska studija kulturni događaj prvog reda.
-
Enes Karić: Pjesme dviljih ptica (roman). U pitanju je književno djelo kojim su ispripovijedane posljednje decenije XVI. vijeka a kojim je, zapravo, predočeno jedno univerzalno vrijeme Bosne i bosanskoga društva. Enes Karić, poznat kao autor mnogih studija, eseja, prevenstveno iz oblasti islamskih znanosti i doktrina, u ovom se historijskom romanu, odnosno romanu o povijesti, pokazao kao pripovjedač raskošnoga spisateljskog talenta i umijeća.
-
Edin Kukavica: Bajramijje-melamijje Hamzevije (historiografske studije). Ovdje je riječ o djelu koje aktualizira traumatična raspuća pravovjernosti i hereze na bosanskohercegovačkom i širem prostoru. Do sada je o mnogim derviškim redovima uglavnom govoreno iz trenutnih političkih ili, pak, primijenoideoloških perspektiva. Ovdje je, međutim, riječ i odgovornosti prema historiografskoj znanosti i odgovornosti prema temeljnim postulatima bosanskomuslimanskog odnosa prema vlastitoj tradiciji.
-
Muhamed Mahmutović: Pokošeni cvjetovi Krajine (roman). U pitanju je književno djelo koje se dosta hrabro upušta u jedno tragično razdoblje bosanskohercegovačke povijesti (vrijeme agresije i rata 1992.-1995.) na prostorima Bosanske krajine, a koje se, zapravo, upušta u uzroke i posljedice unutarbošnjačkoga sukoba. Jedni su bili "razdijeljeni" u korpusovce a drugi autonomaše, ali na rubovima te opće "djelidbe" na patriote i izdajnike staložile su se male velike ljudske drame, koje, poput teških rana, ni danas ne zarastaju u bosanskokrajiškim selima i gradovima.
-
Dževad Tosunbegović: Kamenica i Glodi (monografija). Vrijeme u kojemu živimo sve nam dramatičnije govori da je krajnje vrijeme da, putem monografija, zbornika zavičajnih tekstova i sl., pohranimo (očuvamo) sjećanje o mnogim bosanskohercegovačkim mjestima, krajevima, posebnostima devastiranim, najprije, netom dogođenim fašističkim besramljem, ali nemarom mnogih koji morali više povesti računa. Monografija Dževada Tosunbegovića o Kamenici i Glodima budi nadu da će se i drugi poštovaoci svoga zavičaja i čuvari zavičajnih spomeničkih, tradicijskih i drugih vrijednosti na vrijeme sjetiti da urade slične monografske studije iz svoga kraja.
Mustafa Muharemović je saopštio odluku Organizacijskog odbora da je dobitnik nagrade za „Hasan Kaimija" za 2010. godinu prof. dr. Ismet Smailović. U obrazloženju nagrade se kaže:
Prof. dr. Ismet Smailović rođen je 1921. godine u selu Ćehaje nadomak starog bosanskog grada Srebrenika kod Tuzle. Osnovnu školu je završio u Tuzli, a realnu gimnaziju pohađao je u Tuzli i Mostaru. Studij jezika i književnosti završio je na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. U četrdeset trećoj godini života (1964) stakao je naučno zvanje doktora filoloških nauka odbranivši doktorsku disertaciju „Jezik Hasana Kikića" na Filozofskom fakultetu u Zagrebu.
U prvim godinama svoje profesorske karijere Smailović je predavao književnost i jezik u nekoliko tuzlanskih srednjih škola (Gimnazija, Srednja tehnička škola, Učiteljska škola). A kada se osnovala Pedagoška akademija u Tuzli (1969) postao je univerzitetski profesor, i tada bio jedini Bošnjak doktor nauka na spomenutoj akademiji. Godine 1972. Ismet Smailović sa porodicom preseljava u Banja Luku u kojoj je na Pedagoškoj akademiji radio kao profesor sve do odlaska u mirovinu 1985. godine.
Naučno istraživačka biografija profesora Ismeta Smailovića izuzetno je bogata. Više od četrdeset godina Ismet Smajlović je jedan od istaknutih lingvista u Bosni i Hercegovini. Svoju afirmaciju i široku popularnost Smailović je stekao na samo po brojnosti i raznovrsnosti stručnih i naučnih radova, već i po referentnosti i dignitetu svojih naučno istraživačkih postignića. Iz bogate bibliografije objavljenih radova vidljivo je da su interesovanja profesora Smailovića prvenstveno vezana za jezičku problematiku u Bosni i Hercegovini.
U rečenom kontekstu neprocjenjljiv je doprinos Ismeta Smailovića u pručavanju bosanskohercegovačke onomastike, a posebno u izučavanju muslimanskih imena.. Njegovo kapitalno djelo „Muslimanska imena orjentalnog porijekla u Bosni i Hercegovini, u kojem je prikupljeno i naučno obrađeno preko tri hiljade muslimanskih imena privuklo je veliku pažnju naučne javnosti i u nas i u inozemstvu. I studija „Jezik Hasana Kikića" koju je objavila Jugoslovenska akademija znanosti i umjetnosti u Zagrebu (1971), a zatim i izdavačka kuća „Glas" u Banjoj Luci (1979), izuzetno je značajna kao doprinos proučavanju jezika bosanskohercegovačkih pisaca i bosanskog jezika.
U Smailovićevom pručavanju bosanskog jezika izuzetne su vrijednosti i drugi njegovi radovi: Tuzla i njena okolina u 16. stoljeću u svjetlu onomastike, O jednom vrlo zanimljivom riječniku (Uskufi), Imena, prezimena i nadimci u Ljetopisu Mula Mustafe Bašeskije, Bosna i Hercegovina u Vukovom Riječniku, Muhamed Hevai Uskufi kao leksikograf. Ovoj grupi radova pripada i studija „Glas H i njegove zamjene u savremenom srpskohrvatskom standardnom jeziku".
I posljednje objavljeno naučnoistraživačko djelo Ismeta Smailovića je od kapitalne vrijednosti. To je „Bosansko-turski riječnik" (El-Kalem, Sarajevo, 2003), u kojem je istumačeno oko 30.000 riječi na bosanskom jeziku. Isti riječnik objavila je i Bosanska riječ 2009. godine.
Pored objavljenih posebnih knjiga Smailovićev lingvistički naučnoistraživački opus čini i nekoliko stotina objavljenih naučnih radova koji afirmiraju biće i vrijednosti bosanskog jezika i identiteta bošnjačkog naroda.