Ko je ''spiskao'' terorizam

Spisak opasnih organizacija i terorista koji je iz Bosne i Hercegovine poslan u Vijeće sigurnosti UN-a nije prvi lažni dokument, niti je prvi lažni događaj kojim se iznutra Bosna i Bošnjaci nastoje oklevetati kao leglo tzv. islamskih terorista. Ipak, dosad niko nije pozvan na odgovornost zbog širenja ovakvih dezinformacija kojima se u najmanju ruku obesmišljava i podriva borba protiv terorizma. Neko ko je u stanju potvoriti nevine ljude da su teroristi, taj nije sposoban da se nosi sa sigurnosnim izazovima. Ipak, neko sa Zapada dopušta da u obavještajnom sektoru u BiH djeluju hohštapleri koji izmišljaju terorizam i time podrivaju efikasnost borbe protiv terorizma. Posljednja epizoda ove lakrdije, sa slanjem spiska u Vijeće sigurnosti UN-a, a bez znanja ministra sigurnosti BiH, razotkrila je strateški haos u sektoru državne bezbjednosti.

Dok bošnjački političari šute ili daju konfuzne i diletantske izjave, dotle se ispostavlja da dejtonski partneri, Srbi i Hrvati, koordinirano i uporno rade na dotucanju Bošnjaka. Pored stotine raznoraznih izmišljotina o Bošnjacima, kao evropskom leglu tzv. islamskog terorizma, počinjen je i tako drzak iskorak da se u Vijeće sigurnosti pošalje spisak čiji je osnovni cilj - kleveta. A kad se potegne pitanje autorstva na ovim sramoćenjem BiH u svijetu, autor se ne zna, ali se zna efekat - jer će to biti još jedna crta u prezentiranju Bosne i Bošnjaka kao terorističkog legla. S obzirom da tzv. svjetska borba protiv terorizma poprima razmjere svjetskog pozorišta obmane, logično je da se ista lažijada dešava i u BiH. Na kraju, zar to nije ona ista koalicija koja je združeno djelovala na realizaciji genocida nad Bošnjacima, masovnog ubijanja i raseljavanja, a što je kao krunu imalo genocid u Srebrenici?! Jedina nejasnoća u odnosu na ovu zavjeru protiv antiterorizma tiče se bošnjačkih političara, od kojih nijedan ne nalazi za shodno da pravim imenom nazove procese okupacije ustavnog poretka u BiH, niti se osjeća pozvanim i prozvanim da konačno nešto učini za spas svoga i obraza ove države. Nije tolika sramota biti ponižen, kolika je sramota glumiti ponos i slobodu! Možda, upravo na ovom primjeru, razumijemo riječi koje su zabilježene u nekim ranijim objavama, a koje nam je prenio naš Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: ''Ako se ne stidiš, radi šta hoćeš.''  Naši političari se ne stide i zato rade šta im je volja, a ne šta nalažu kodeksi ljudskosti, poštenja i časti. Da li su bošnjački političari postali svjesni svoje uhapšenosti i činjenice da nisu u stanju ništa promijeniti, pa računaju da je za uhar, u toj poniženosti, makar uzimati goleme zastupničke plate i davati izjave bez cilja i značenja?! Teško je ičim normalnim objasniti tu smušenost bošnjačke politike koja uopće ne reagira na očigledne progone Bošnjaka, od strane državnih instanci, i sve izraženiju zloupotrebu državne aparature u rušenju iste te države.

Onomad je i Radovan Karadžić izmišljao spiskove tzv. džihad-mudžahedina, kao što to danas čine državne institucije, pa ispada kako je dejtonsko poraće uspjelo Radovana Karadžića, iz jedne separatističke i kriminalne pozicije, preseliti pod državne atribute. Pobuna protiv ugnjetavanja Bošnjaka nosila bi pečat rušenja državnog poretka. Vidjeli smo kako ta državna lakrdija izgleda na primjeru Gornje Maoče. Valjda je danas jasno zašto je smetao Tarik Sadović. Suočen sa odlukom Komisije Vijeća ministara o povratku Vjekoslava Vukovića, kojem se u Hrvatskoj sudi za djelo koje bi se komotno moglo nazvati terorizmom, uradio je jedino što je mogao: zabranio mu je pristup povjerljivim dokumentima. Licemjerno je da Bakir Hadžiomerović danas moralizira o terorističkim spiskovima koji brukaju ovu državu, premda dobro zna da su upravo njegovi novinari dobijali i koristili podatke od Vukovićeve ''udarne grupe''. Upravo je Sadović optuživan od Bakirovih antiterorističkih novinara kao neko ko podržava terorizam. Nema nikakve sumnje da su temelji ove države ugroženi kontraobavještajnim aktivnostima onih koji bi je trebali štititi po službenoj dužnosti. Nema sumnje da bi oni bili daleko manje efikasni da iza sebe nemaju ovakve antiterorističke medije, novinare i - ministre.  

Semir Imamović (Magazin SAFF br. 264)