Godišnjica rada Službe za odnose s javnošću

Služba za odnose s javnošću Rijaseta Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini obilježila je prvu godišnjicu rada. Kao nova i najmlađa Rijasetova stručna služba prvu godinu karakterizirale su vrlo intenzivne i raznovrsne aktivnosti i kompleksni izazovi.   

Rijaset je, nakon priprema koje su počele koncem 2008. godine, na sjednici 12. januara 2009. godine analizirao tretman Islamske zajednice u medijima i donio zaključak da se do iduće sjednice pripremi elaborat o uspostavljanju Službe za odnose s javnošću. Formirana je Komisija za pripremu elaborata koja je dobila zaduženje da koordinira aktivnosti i preuzme ulogu prezentiranja stavova Islamske zajednice u medijima do uspostavljanja Službe. Rijaset je 11. marta 2009. godine donio odluku o uspostavljanju Službe za odnose s javnošću. 

Uspostavljanju Službe za odnose s javnošću prethodio je period u kojem su Islamska zajednica, posebno reisu-l-ulema dr. Mustafa Cerić, bili predmet permanentne, vrlo često negativne i neprijateljski raspoložene, pažnje grupe medija, kao eksponenata ideoloških i interesnih grupa. Nesmanjenim intenzitetom takav odnos je trajao tokom 2009. godine, što je u pojedinim periodima poprimalo oblike organizirane medijske kampanje i hajke. 

Služba je odmah po osnivanju bila prinuđena reagirati na brojne izazove i neprimjerena medijska izvještavanja o Islamskoj zajednici i njenim autoritetima. Dinamika reagiranja bila je vrlo intenzivna tokom čitave 2009. godine, jer je tempo medijskih napada, vrijeđanja i izvrtanja stavova i aktivnosti Islamske zajednice bio neuobičajeno velikih razmjera i neshvatljive žestine.

Povodi medijske kampanje

Glavni razlozi za organizirani medijski napad na reisu-l-ulemu i Islamsku zajednicu bili su legitimno pravo Rijaseta da gradi Upravnu zgradu, sudski proces vođen u Travniku protiv Rešada Omerhodžića i implementacija zakonske mogućnosti uvođenja vjeronauke u vrtićima u Kantonu Sarajevo. Ovo je dovelo do, na ovim prostorima, nezapamćene medijske kampanje protiv Islamske zajednice koja je u pojedinim segmentima prerastala u antiislamsku histeriju i islamofobiju. 

Veliku medijsku pozornost, često s uvredljivim pristupom i sadržajima, izazvala je posjeta reisu-l-uleme Sandžaku, ubistvo Magdija Dizdarevića u Mostaru i nezadovoljstvo Islamske zajednice kriminaliziranjem njenog vrha kroz šeme izašle iz OHR-a izraženo u Izjavi Sabora Islamske zajednice. U kampanji je ujedinjeno sudjelovao veliki broj medija, državnih i privatnih, pa je otvoreno i brutalno učešće nekih državnih medija odavalo utisak da imaju zaštitu ili, u najmanju ruku, naklonost pojedinih državnih struktura. Takav tretman Islamske zajednice naišao je na odobravanje Regulatorne agencije za komunikacije, kojoj je Islamska zajednica upućivala prigovore na kršenje Kodeksa o emitiranju radiotelevizijskog programa. U zajedničkom medijskom poduhvatu bili su u jednom periodu ujedinjeni dnevni listovi "Oslobođenje" i "San", sedmičnici "Dani" i "Slobodna Bosna", zatim "Start" i Federalna televizija. Spomenuti mediji su svaki na sebi svojstven način realizirali isti cilj, kompromitaciju Islamske zajednice i reisu-l-uleme. 

U ovoj kampanji su prekršeni svi profesionalni standardi i kodeksi novinarstva, posegnulo se za govorom mržnje, jezikom ulice, prizemnim vrijeđanjima, za montiranjem različitih konstrukcija i podmetanjima. Kršene su odredbe Zakona o slobodi vjere i položaja crkava i vjerskih zajednica koji garantira slobodu i autonomiju u radu, pravo iznošenja javnih stavova i djelovanja u skladu sa zakonom. Zakon propisuje poštovanje i nepristrasan tretman vjerskih zajednica i autoriteta. Međutim, u ovoj medijskoj kampanji Islamska zajednica je izdvojena od drugih vjerskih zajednica i stavljena na brisani prostor u čemu je očita diskriminacija i ideološka netrpeljivost i mržnja. 

Ovdje je važno napomenuti da Islamska zajednica nije očekivala tako agresivnu kampanju, nije se za to pripremala, vjerujući u minimum demokratske kulture u društvu, minimum novinarskog profesionalizma i etike, društvene odgovornosti, javnog morala i spremnosti muslimana u institucijama države da odlučnije reagiraju u cilju zaštite islamskih vrijednosti i institucija.

Reakcije Službe

Namjera medijske kampanje je bila kompromitacija i moralna diskreditacija Islamske zajednice, pogotovu reisu-l-uleme. Služba za odnose s javnošću u svojim reakcijama, najčešće putem sopćenja za javnost, nastojala je da demantira laži i neistine o Islamskoj zajednici i reisu-l-ulemi, ukazivala je na izvrtanja stavova, na različita podmetanja, osuđivala jezik mržnje, netrpeljivost i diskriminaciju, osuđivala praksu napada na ličnost, ponižavanje, odsustvo argumenata, tražila da se poštuje svačija sloboda i pravo na iskazivanje vlastitog stava, da se u polemikama koriste činjenice a ne vrijeđanje i špekulacije. U reakcijama Islamska zajednica je branila principijelan stav da ona ima pravo na slobodno iznošenje stavova i mišljenja, kako o vjerskim tako i društvenim i političkim pitanjima koja su od interesa za Bošnjake muslimane, jer ta pitanja utiču na njihovu sudbinu. Nečije neslaganje sa stavovima Islamske zajednice ne smije biti razlog za pokušaje da se Islamskoj zajednici oduzme zakonom garantirana sloboda i autonomija. 

Služba za odnose s javnošću u 2009. godini je imala 52 saopćenja ili reagiranja. Najviše se odnosilo na Federalnu televiziju 15 saopćenja, magazin Dani 4, sadržaje u Oslobođenju 4 reagiranja. Služba za odnose s javnošću u svojim reagiranjima na programe Federalne televizije, koja je izrasla u najjači i najagresivniji instrument ove kampanje, ukazivala je na neprihvatljiv govor mržnje, na vrijeđanje muslimana i njihovih vjerskih osjećanja, na ponižavanja islamskih autoriteta u emisiji "60 minuta" i u "Dnevniku". Argumenti Službe u svojim saopćenjima su bili da je Federalna televizija javni servis svih građana Federacije BiH, dakle i Bošnjaka, koji po sili zakona moraju plaćati pretplatu i finansirati je, ne zato da ih šikanira i ponižava. Ukazivano je da FTV nije privatni centar moći koji po privatnom nahođenju kreira ili određuje procese u društvu. Ukazivano je na zakonsku obavezu da javni servis treba informirati građane, pružati im mogućnost sagledavanja određenih pojava ili kontraverznih događaja iz različitih perspektiva, a da građani sami donose sudove i mišljenja. Također je naglašavano da FTV nije sudski organ koji ima pravo, ingerencije i stručnu osposobljenost da presuđuje i iznosi uvredljive kvalifikacije. Parlament Federacije BiH je osnivač FTV i javni servis treba da odražava interese cjelokupne društvene zajednice, a ne jedne ideologije. U tom smislu Rijaset je javno pozivao da se Parlament Federacije očituje u cilju eliminiranja jezika mržnje i nedvosmislene netrpeljivosti i ponižavanja Islamske zajednice i muslimana. 

Služba je reagirala na izjave člana Predsjedništva BiH Nebojše Radmanovića, predsjedavajućeg Vijeća ministara Nikole Špirića, premijera RS Milorada Dodika, visokog predstavnika Valentina Incka, SDA, SDP i Naše stranke. Služba je inicirala upućivanje prigovora RAK-u zbog kršenja Kodeksa o emitiranju radiotelevizijskog programa, ukazujući na povredu profesionalnih i etičkih standarda kroz vrijeđanje, izrugivanje, iznošenje neistinitih i konstruiranih sadržaja o vrijednostima islama, muslimana i Islamskoj zajednici. U više navrata Služba je asistirala medžlisima i drugim organima Islamske zajednice u pisanju saopćenja. 

Paralelno s praćenjem medijskog tretmana Islamske zajednice i reagiranja na određene događaje, Služba je pripremila Protokol o odnosima s medijima, koji je Rijaset usvojio 20. 10. 2009. godine, kojim se definira odnos Islamske zajednice i medija, pojašnjava način na koji se održavaju kontakti, preciziraju organi, ustanove i nosioci vjerskog autoriteta čije izjave i stavovi odražavaju ili prezentiraju zvanične stavove Islamske zajednice.

Ekrem Tucaković