Trebinje: Dan nezavisnosti - poruka za budućnost
Grupa sarajevskih studenata, sa skoro svih fakulteta u povodu Dana nezavisnosti boravila je 1.marta 2010.g. u Trebinju gdje ih je toplo primio i pozdravio glavni imam Husein ef. Hodžić. Mladost se sama organizirala u čistoj i nepatvorenoj namjeri da iziđe iz svakodnevnice sarajevskih političkih magli i da svojim vlastitim očima vidi o kojoj to Državi govore visokopozicionirani političari u ovoj zemlji, a koji se iz dana u dan zaklinju u socijal-demokratiju, u demokratsku akciju, u cjelovitost Bosne i Hercegovine. Cijelim putem od Sarajeva do Trebinja pratila ih je kiša, a kiša je uvijek bila i ostala simbol Božje milosti, Božjega rahmeta. Kiša baš kao i mladost nagovještava da će biti rodnih godina. Većina njih, zapravo 95% prvi put boravila je u ovom dijelu naše zemlje. Mladi trebinjski imam Ishak ef. Bećar u svojoj pozdravnoj dobrodošlici izrazit će im veliku zahvalnost što su odlučili mahsuzile doći u Trebinje, a ne kao mnogi drugi usput prije Dubrovnika ili poslije Dubrovnika. Zahvalio im se što im Trebinje nije samo prolazna stanica, stanica za odmor, već cilj, makar na jedan dan.
Većina njih o Trebinju nije znala skoro ništa, tek pokoju općepoznatu činjenicu pročitanu u ponekim novinama, jer obrazovni sistem naše zemlje se najmanje bavi proučavanjem užeg i šireg zavičaja, dajući primat uglavnom medijski problematiziranim globalnim pitanjima, dakako i naučnim saznanjima. A Trebinje, Bileća, Gacko... !? Njih u udžbenicima nema uostalom kao i mnogih drugih dijelova naše zelje. Nije li i to secesija, mentalno odrođavanje, politički projicirana samodestrukcija. No grešku koju su napravli oni koji su projicirali obrazovni sistem mladi sarajevski studenti željeli su ispraviti sami, otići u Trebinje i širom otvorenih očiju vidjeti tragove nekada raskošne kulture i tradicije, i vratiti sebi ono što su im oteli: pravo da vide, nauče i vole cijelu svoju Domovinu. Dan nezavisnosti prava je prilika za to. Imami Medžlisa IZ Trebinje su studente primili u obnovljenom zdanju Osman pašine džamije. „Našoj radosti nema kraja jer ste svojom ciljanom posjetom odvažili se i rekli ono što u ovom trenutku ni jedan visoko pozicionirani političar nije kadar reći: i Trebinje je dio Bosne i Hercegovine; i u Trebinju se obilježava Dan nezavosnosti naše domovine", pozdravljajući 85 studenata sarajevskog Univerziteta kazao je Husien ef. Hodžić. „Današnjom posjetom Trebinju želimo izrazito naše saosjećanje sa Bošnjacima u Trebinju. Pored toga, mi ovom posjetom dobivamo mnogo jer razvijamo svijest o tome ko smo mi Bošnjaci; gdje smo mi; i u kakvom vremenu živimo. Na ovaj način stičemo duhovno zadovoljstvo jer ovom posjetom izlazimo iz tipične sarajevske čahure gdje imamo zatvoren pogled. Ovom posjetom nam se otvaraju jasniji vidici i perspektive", o razlozima posjete kaže Edin Rondić student četvrte godine Farmaceutskog fakulteta.
U jednosatnom druženju nakon podne-namaza u Osman pašinoj džamiji Husein ef. upoznao je sarajevske studente sa nekim od problema s kojim se susreće u svom radnu, on i malobrojni Bošnjaci Trebinja. A nakon toga su im se obratili Ishak ef. Bećar i gatački imam Sadet ef. Bilalić. Nama koji znamo probleme koji muče Husein ef. Hodžića puno veća impresija bila je sama slika najljepšeg džamijskog ukrasa. Šezdeset mladih ljudi, pobožnih pogleda, s spremnim dovama na usnama, iskrenim, mladim dovama, jednako tako pobožno sluša Husein ef. I Bećo Mujačić se među njima pomladio. I on sluša Husein ef. istim optimizmom kao i sarajevski studenti. Pitanje mladog Muhameda: "A Kako mi vama u ovom trenutku najbolje možemo pomoći?", čini se zateklo je i Huseina i studente. To pitanje, tako bezazleno, iskreno, logično i saosjećajno, ostaće otvoreno, možda bez odgovora i narednih decenija. Muhamed će ovo pitanje, kasnije, u neformalnom razgovoru koji je izazvao, i koji je nastavljen u prostorijama Kulturno edukativnog centra „Mustafa Busuladžić" proširiti i na sve raseljene Trebinjce: "Kako raseljeni Trebinjci mogu i na koji način pomoći svome Terebinju.?" O ovoj temi u prostorijama pomenutog centra vođena je duga i opsežna rasprava, što nagovještava da trebinjski musafiri nisu došli samo u zijaret (posjetu). Došli su ispuniti svoj ljudski, prije svega, a potom i bratski osjećaj odgovornosti prema malobrojnim Bošnjacima u gradu na Trebišnjici, došli su pozvati raseljene Trebinjce da na ovo pitanje skupa pokušaju dati odgovor i da se svi udruže u traženju riješenja. A odgovor je koliko težak toliko je i lahak. Trebinju treba dati samo ono što Bog dragi od nas zahtjeva. Svoju ljubav! Stoga je ovo ugodno i Bogu milo druženje u Kulturno edukativnom centru "dr. Mustafa Busuladžić" preraslo u opće veselje i pjesmu:
Mila sura i žestoka,
Bosna na zemlji krvavoj,
Čuvam te kao i dva oka
Ja sin sam tvoj Zemljo,
Ja sin sam tvoj!