Danska: Kako predavati islamsku vjeronauku u školama

U Danskoj se diskutuje o tome kako predavati islamsku vjeronauku u školama. Predmet kršćanstvo postoji i na prvi pogled izgleda kao provokacija, ali u svakodnevici funkcioniše bez problema - dok se ne upletu političari.

Holberg škola u Kopenhagenu. Oko 20 posto učenika su muslimani. Nedavno se škola našla u centru pažnje šire javnosti, jer je organizovala roditeljski sastanak - ali samo sa majkama. Zaprepaštenje danskih političara bilo je ogromno. I predsjedavajući stranke zelenih Vili Sovndal (Villy) kritikovao je ovu inicijativu. 

"To je apsurd. U osnovnoj školi učimo djecu demokratiji i ravnopravnosti. Niko ne bi trebalo da pogne glavu pred reakcionarnim stavovima, da muškarci i žene na jednom roditeljskom sastanku ne smiju da sjede u istoj prostoriji."

Političari se bore protiv aveti koje ne postoje 

Ali, problem nije bio u ravnopravnosti muškaraca i žena. Radilo se o pokušaju da se muslimanske žene dovedu u škole, zbog toga što one najčešće ne učestvuju u školskoj svakodnevici svoje djece. I u tom kontekstu, ovu inicijativu podržalo je čak i ministarstvo za integraciju. Ali, upravo tu i jeste problem, kaže nastavnica Jane Hjumland Kolding (Janne). Danski političari stalno potpiruju populizam i bore se protiv aveti kojih u školskoj svakodnevici i nema, čime zapravo miniraju integraciju učenika muslimanske vjeroispovijesti. 

"Islam i islamizacija - to je jednostavno histerija. Naše učenike to apsolutno ne tangira. Za to su krivi odrasli kojima je islam stran i zato šire strah. Djeca ne prave nikakve razlike. Oni ne dijele svoje prijatelje po porijeklu, boji kože, vjeri ili čime već..."

Naše religije imaju zajedničke korijene 

Jane (Janne) je u 40-im, odjevena šik, sportski, plavih očiju i koncentrisanog pogleda. Od prije 14 godina radi u školi, predaje danski jezik, društvene nauke i kršćanstvo. Riječ je o predmetima koje predaje svim učenicima i muslimanima i kršćanima. 

"Naravno da radimo također i sa drugim religijama i pokušavamo da nađemo šta nam je zajedničko, koje su nam dodirne tačke umjesto da ističemo razlike. I često to otvara oči i muslimanskim učenicima. Oni otkrivaju da ni mi kršćani nismo toliko strani, jer naše religije imaju zajedničke korijene." 

Umjesto politizacije i isticanja razlika, kaže Jane, trebalo bi rješavati probleme tamo gdje zaista postoje. I to polazi za rukom ako ima volje na svim stranama, a naročito ako se i učenici i roditelji uključe u odlučivanje. Da ljudi slušaju jedni druge, da pričaju jedni s drugima, umjesto da istrčavaju sa svojim mišljenjem. Tako misli i bivši ministar za integraciju, nadležan za obrazovanje. Islam je realnost, kaže, i ni muslimanska ni kršćanska djeca ne bi trebalo da se plaše kontakta.

(www.dw-world.de)