Čudni antifašisti
Napadi na Vjeronauku nisu nova pojava i nisu nešto što bi iznenadilo prosječno informiranog građanina. Dapače, raspaliti po Vjeronauci značilo je često obznanu pripadnosti skupini građana, najčešće ateista, koji sebi uzimaju za pravo da drugim građanima, u ovom slučaju vjernicima, određuju granice njihovih sloboda, a sve to u ime ili u cilju tzv. borbe ili zaštite elementarnih građanskih prava. Kakvog li apsurda! Motivi napada su raznovrsni, kao i autori tih napada.
Udruženje vjeroučitelja nikada do sada nije reagovalo na takve, vrlo često primitivne i neargumentirane napade, smatrajući da kako mi imamo pravo vjerovati i druge podučavati vrijednostima vjere tako i drugi imaju pravo te vrijednosti ne prepoznati i iznositi svoje mišljenje o tome. Međutim, kada neko na najgrublji način zloupotrijebi Javni servis na način kako je to učinio gosp. Feđa Isović u Dnevniku 2 FTV, 13.02.2010. godine, i u svoju priču o fašizmu ukomponuje Vjeronauku, a svoju borbu protiv nje uzdiže na pijedestal antifašizma, onda to zaslužuje našu javnu reakciju.
Nemamo iluzija da će gospodin Isović prihvatiti naše argumente i složiti se sa nama, ali naprosto njegova „zbunjenost" ne smije da zbuni nas i sve druge kojima je svoju „zbunjenost" pokušao da proda kao antifašizam. Zna gospodin antifašista da je sloboda vjerovanja i sloboda odgoja i obrazovanja zasnovana na vrijednostima vjere, jedno od temeljnih ljudskih prava savremenih društava, posebno u Evropi u kojoj živimo. Zna on, vjerovatno, i to da je Vjeronauka kao predmet sastavni dio NPiP u skoro svim zemljama Evrope, ali svejedno, on to naziva fašizmom. Ako ne zna onda bi trebao znati i da je uskraćivanje prava ili javno agitovanje za uskraćivanje zakonom zajamčenih prava svojevrsni barbarizam, a ako se za tako nešto zloupotrijebi Javni servis, onda time čitav problem dobija na težini, jer to nije stav pojedinca nego i ustanove, u ovom slučaju javne, državne. Treba li, po ko zna koji put, istaći da taj isti javni servis finansiraju, najvećim dijelom, oni kojima se želi uskratiti pravo i koje se naziva fašistima.
Zabrinut za tekovine antifašizma, gosp. Isović u svom perfomansu na FTV pokušava da stavi znak jednakosti između antifašizma i ateizma. Možda i ne zna da svojim javnim agitovanjem protiv Vjeronauke nikako ne puše u jedra antifašizma, niti brani njegove vrijednosti. Da bi prepoznao koju zastavu diže na svoj jarbol, fašističku ili antifašističku, možda mu pomogne podatak da je u Austriji i Njemačkoj Vjeronauka kao predmet bila izbačena iz škola samo za vrijeme vladavine nacističkog i fašističkog režima Adolfa Hitlera, a nakon sloma tog režima, 1945. god. vraćena u sve škole.
Zanimljivo bi bilo napraviti usporedbu kako „antifašista" Isović poima dvije temeljne slobode; slobodu govora i slobodu vjerovanja. Slobodu govora on želi iskoristi i za svoj govor koristi Javni servis i u toj slobodi govora on izvrijeđa preko 95% stanovnika ove zemlje (u tim procentima se kreće broj onih koji pohađaju Vjeronauku), optuživši ih da podržavaju fašizam i u toj svojoj perverziji na Javnom servisu on se zalaže da se onima kojima se obraća uskrati pravo na vjerski odgoj i obrazovanje u, isto tako Javnim ustanovama. Njega ne čudi kako da on dobije prostor u JAVNOM SERVISU da govori protiv Vjeronauke, a ne može dobiti onaj ko bi govorio u korist nje, ali ga zato frustrira kako u JAVNIM USTANOVAMA mogu, oni koji to žele, odgajati i obrazovati svoju djecu na vrijednostima vjere. Treba li napominjati da on svoje dijete ne mora odgajati na tim principima, a da vjernici, po zakonu, moraju finansirati Javni servis, što porezima, što pretplatom.
Nije gosp. Isoviću fašizam u svima nama, kako veliš. Nije i ne može biti. Nije i ne smije biti. U našim kolektivima ne rade fašisti i našu djecu ne uče fašisti. Posebno ga nema na nastavi Vjeronauke, jer njoj mogu prisustvovati svi koji to žele: Rom, Bošnjak, Srbin, Hrvat, crni, bijeli , žuti, bogati, siromašni, djevočica ili dječak i na tim časovima ih učimo vrijednostima utemeljenim na svim Božijim objavama. Učimo ih da nas je Bog stvorio jednakima i da se trebamo nadmetati u dobru. Učimo ih da roditelje treba slušati i da je „najbolji onaj koji najviše koristi ljudima". Isto tako ih učimo da druge mrziti je grijeh, ali i da mrziti sebe i svoje je također grijeh. Nastojat ćemo ih naučiti da se svoje ne mora omalovažavati i vrijeđati da bi bio cijenjen i da bi te zvali antifašistom. Nastavi Vjeronauke mogu prisustvovati svi koji to žele, bez obzira na ime, prezime, nacionalnost ili bilo šta drugo, a oni koji to ne žele ne sjede na hodniku, nego u potpuno istim uvjetima na drugi način iskoriste to vrijeme. U školama rade odgovorni i čestiti ljudi.
I sami smo bili svjedoci i na svojoj koži osjetili sva zla fašizma u našoj nedavnoj prošlosti i danas osjećamo njegove posljedice. Ali treba li podsjećati gosp. Isovića i urednike Javnog servisa da sva ta zla nisu osmislili, činili, niti podržavali oni koji su pohađali Vjeronauku. Dapače, to su činili, a i danas čine, oni koji nikako nisu smjeli biti razdvajani (baš onako kako to traži gosp. Isović), niti su smjeli po bilo čemu da se razlikuju. Njihovo kvazijedinstvo trajalo je do prvog iskušenja, do prve prilike da se razdvoje i pokažu svoje razlike. A kada su ti nerazdvojni počeli da razdvajaju i od pameti nas skoro razdvojiše. Zato bi trebalo pustiti one koji su pohađali Vjeronauku, a koji tek stupaju na društvenu scenu, da pokažu da li su savladali lekcije o različitostima koje ne moraju da opterećuju.
I na kraju moramo istaći da nas ova „antifašistička borba" gosp. Isovića neodoljivo podsjeća na onog poznatog vozača iz poznatog vica kada taj nesretnik, vozeći se autoputem sluša obavijest na radiju da je baš na tom putu primjećen jedan vozač kako vozi u suprotnom smjeru, a on sav u čudu primjećuje: „Čuj jedan vozač, svi voze u suprotnom smjeru"! Čudan neki antifašizam.
...SLOBODA NARODU!
Za Udruženje vjeroučitelja
Husein Mehmedović, vjeroučitelj