Među Bošnjacima krme po drugi (ili treći) put
Nakon "eksperata" za vrijeđanje i nipodaštavanje muslimana, te osobito za napade na Islamsku zajednicu i njenog poglavara reisu-l-ulemu dr. Mustafu Cerića oličenih u spodobama Bakira Hadžiomerovića, Avde Avdića, Duške Jurišić, Arijane Saračević Helać i njima sličnih, te bez vidnijeg uspjeha u tom i sličnom teroriziranju gledateljstva (osim masovnijeg otkazivanja tv pretplata), takozvani Javni servis FTV se "dosjetio": čitavu "operaciju" će prebaciti na drugi teren, na područje onoga što oni nazivaju (h)umor, te će umjesto navedenih spodoba dovesti ono što će, pouzdano, biti pun pogodak i promptno ostvariti sve one efekte koje ovi ne mogu ni za 60 a ni za 90 minuta puta nekoliko godina. To je, pogađate - krme (domaća životinja - kako to kaže spikerica u Dnevniku, za one koji ne (po)znaju tu životinji taj vrli pedigre) u emisiju "Lud, zbunjen, normalan", kome će, nakon svih blamaža, moralnih niskosti, nepodopština i vrijeđanja ne samo vjere i vjernika nego uopće zdravog razuma (za ilahije i kaside se, recimo, kaže - ilahije i kaskade, pijanac i nositelj krmeta se "promovira" u peterostrukog hadžiju i hafiza i sl.) na kraju, biti obavljena ništa manje nego - "dženaza"! Na taj način će televizijski javni servis svih građana nastaviti i produžiti svijetle tradicije svoga tv prethodnika, poznatog četničkog televizijskog ideologa i deklariranog šovinistu, fašistu i mrzitelja svega muslimanskog i bošnjačkog, Riste Đoge, koji, istina, nije obavljao "dženazu" krmetu, ali je, u jeku najžešćih napada agresora na BiH i bošnjački narod, a da bi dodatno povrijedio muslimane, krme donosio u televizijski studio i učio ga da - "klanja"!
Uvaženi čitatelj će se sjetiti da je krme ("domaća životinja"), pored briljantnih televizijskih nastupa kod svoga sabrata, imalo itekako važnu "funkciju" u toku agresije na Bosnu i Hercegovinu (da ne idemo u neku dalju prošlost iliti historiju) - dovoljno je vratiti film sa postavljanja kamena temeljca srušenoj Ferhadiji džamiji u Banjoj Luci, kada su stotine indoktriniranih i dobro instruiranih uglavnom mlađih ljudi, koji su, nakon kamenovanja kako zgrade medžlisa, tako i svih onih koju su došli na tu svečanost, a među kojima su bili i najznačajniji predstavnici međunarodne zajednice i drugi strani diplomati, kao i brojni naši politički i vjerski predstavnici, (kojom prilikom je udarcem kamena u glavu ubijen rahmetli Murat Badić, a mnogi učesnici pretrpjeli ozbiljne povrede) u završnoj sceni vandalizma kakav svijet nije vidio, dok je u pozadini gorjelo desetine zapaljenih autobusa, neko od tih mladih vandala se dosjetio (ili je to već unaprijed bilo isplanirano od organizatora) kako taj završni čin treba obojiti posebnom pikanterijom koja će valjda proizvesti i poseban i završni efekat, te je u potpuno destruirani prostor ispred zgrade medžlisa doneseno krme u džaku i, uz masovna arlaukanja i povike odobravanja, iz njega pušteno prema zgradi medžlisa u kojoj je bila sklonjena većina onih koji su se, zdravi ili izranjavani, uspjeli skloniti ispred srpskog kamenovanja. No, krme ("domaća životinja") je, očito, iznevjerilo kako protagoniste tako i masovnu publiku, uskrativši im prizore dugotrajnijeg naslađivanja - nije se najbolje snašlo u toj neočekivanoj ulozi, pa je, očito ošamućeno stravičnim prizorom, a Boga mi i divljačkim povicima, samo malo procunjalo po platou i nestalo u nekoj rupi, negdje izvan domena tv kamera, koje su, kao i mnogo šta drugo, ovjekovječile ove uzraze i manifestacije srpske duhovnosti i - duhovitosti.
I dok se u ovim slučajevima radilo o živom krmetu, mnogobrojne epizode iz perioda prije i u toku agresije imale su za (simbolične) protagoniste mrtvu krmad, koja su obično ostavljana ispred džamijskih ulaza, naravno dok ove nisu bile porušene ili spaljene, i na taj način jasno poručivala muslimanima, i onima koji idu i onima koji ne idu u džamiju, kakva ih budućnost očekuje.
No, i nakon završetka agresije i klanjanja dženaza "u odsustvu" za one za koje se zna da su ubijeni ali čije kosti ni do dana današnjeg nisu pronađene, zaklana krmad su osvanjivala na temeljima pa čak i pločama džamija koje su se nastojale graditi, nakon što su ih agresori i vandali do temelja uništili, o čemu je naš list u brojnim navratima pisao, te nema potrebe da ih i na ovome mjestu ponovo navodimo, te na taj način poručivali muslimanima da agresija jeste okončana ali nije dovršena i da su zaklana krmad pred džamijskim vratima ili na njihovim temeljima jasne poruke da su vandali možda spustili koplja ali da ih još uvijek nisu bacili u trnje.
I kad se sve to zna, u situaciji u kojoj smo, manje više svi bili svjedoci onoga što je prethodno rečeno, ali i još mnogo čega što nije moglo biti pomenuto (kako su se neki muslimani komunistima morali dodvoravati i iskazivati svoju odanost jedući svinjsko meso), posebno u situaciji kada na hiljade majki ili sestara čeka da kosti njihovih najbližih budu pronađene kako bi im se mogla klanjati dženaza i obaviti dostojanstveni ukop, gospoda iz javnog televizijskog servisa unose krme u stan Fazlinovića, u kome ga glavni junak Izet, uz tepanje, nôsa iz sobe u sobu u zagrljaju kao rođeno dijete, karikirajući jedinu pozitivnu ličnost izvjesnog muslimana (efendije?!) (praveći budalu od njega i ubjeđujući ga da to nije krme nego španski hrt koji - rokće!) da bi na kraju završio sa - dženazom krmetu, pokazujući da ljudskoj perverziji u ruganju i izopačavanju islamskih postulata doista nema kraja.
Kako su nakon emitiranja ove, do sada nigdje u svijetu nezabilježene, ne samo blasfemije već i srozavanja svakog umjetničkog i ljudskog diskursa, uslijedili brojni protesti gledalaca (pojedinačni ili kolektivni) TVF kao javni servis nije ni pomislila da se svome gledateljstvu izvini za tu javnu blamažu, već tvrdoglavo i uporno nastavlja priču o krmetu kao "domaćoj životinji" ostvarujući svoju "(e)misiju" kao svjesno i namjerno vrijeđanje muslimana i fundamentalnih islamskih vrijednosti.
Tako smo, eto, od Fetahagićevih "jedenja čvaraka uz ramazan" došli do Fazlinovićeve (Isovićeve) dženaze krmetu, čime su (neki) Bošnjaci zaokružili puni krug vlastite moralne destrukcije i mizerije, svodeći se na nivo svojih argumenata kojima su se nesebično priklonili, i iza kojih, kao što se vidi, čvrsto stoje.