Integracija imama u njemačko društvo
Planirano obrazovanje imama na njemačkim univerzitetima nailazi u javnosti na široko odobravanje. No, koliko takvo obrazovanje ima smisla i kakve sa sobom nosi poteškoće?
Njemačka ministrica za obrazovanje Anette Shavan i opunomoćenica savezne vlade za integracije Maria Böhmer spadaju u one političare, koji su prvi pozdravili i podržali tu inicijativu. Njen glavni cilj je da se olakša i poboljša integracija muslimana u Njemačkoj. Prijedlog je došao od strane Naučnog vijeća, akademskog tijela, koje savjetuje njemačku vladu i vlade njemačkih saveznih zemalja u oblasti nauke i istraživanja. Predsjedavajući Naučnog vijeća, profesor Peter Strochschneider sa minhenskog univeziteta smatra da je preporuka njegove organizacije prijeko potrebna:
„U Njemačkoj živi četiri miliona muslimana - čija djeca imaju pravo na vjeronauku u okviru državnih škola. No, da bi učitelji vjeronauke mogli da se obrazuju potrebno je da na državnim univerzitetima postoji razvijena islamska teologija."
U Kölnu se molitve već obavljaju i na njemačkom jeziku
„Savez islamskih kulturnih centara" u Njemačkoj već nekoliko godina pomaže u naobrazbi imama koji - kao naprimjer u Kölnu - svoje propovijedi, posebno petkom, obavljaju i na njemačkom.
No, to je izuzetak. Imami u njemačkim džamijama mole na turskom i arapskom zbog toga jer je Kur´an napisan na arapskom jeziku, a većina muslimana u Njemačkoj potiče iz Turske. Imami koji dolaze iz Turske uglavnom ne govore njemački. Međutim, nema sumnje da je njihovo obrazovanje veoma bitno, tvrdi Bekir Alboga, opunomoćenik za dijalog iz Tursko-islamske unije za vjerska pitanja (DITIB):
„Imami su završili teologiju na najmodernijim univerzitetima u Turskoj i oni političke prilike razdvajaju od vjerskih, što je veoma važno i mi smo sigurni da naši imami pod (a) - podržavaju integraciju, pod (b) - žele poboljšati svoje poznavanje njemačkog i pod (c)- apsolutno su protiv povezivanja politike i religije."
Problemi su višestruki
No, različitost u razmišljanju o toj temi je znatno dublja. Sigurno je da bi molitve na njemačkom bile jasan signal o većoj integraciji muslimana u njemačko društvo. Međutim, za one starije - bivše gastarbeitere iz Turske - to nije tačno. Mnogi od njih nikada nisu naučili njemački jezik tako da bi bilo problematično ako bi se sada donijela odluka o tome da se propovjedi održavaju na njemačkom. Drugi problem su ostale vjerske zajednice koje žive u Njemačkoj i koje bi također imale pravo na obrazovanje njihovih vjerskih predstavnika. No, uprkos svim razmišljanima i opasnostima, prvi važan korak je već urađen. A rješenje cijele problematike će se najvjerovatnije naći u sintezi različitih ideja.