Scena iz serije FTV vrijeđa istinu o Bošnjacima Istočne Hercegovine

„Ne plaćajte pretplatu FTV-a zbog uređivačke politike i klanjanja dženaze krmetu u seriji „Lud, zbunjen, normalan". Šaljite na 10 brojeva!", poruka s neregistriranog mobilnog telefona prekide me u gledanju TV-a. U prvi mah pomislih kako se radi o još jednom triku vodećeg mobilnog operatera u našoj zemlji. „A, ko si ti junače?", odvažim se priupitati! U isti maha stiže odgovor: „ISMET ĆATIĆ,  rođ. 01. 02. 1968.g. od majke Merke, rođene Šemić i babe Smaje rahmetli."

Dostojanstvo čina dženaze

Nisam poslao poruku na deset adresa već na 5, meni ključnih, a trebalo bi da su i Muslimanima te adrese ključne. Već ujutro sadržaj poruke na nešto drugačiji način cijeloj zemlji poslale su Majke Srebrenice, naše majke. U tom saopćenju iz Srebrenice tek shvatih oštrinu Ismetove druge poruke. I Ismet kao i mnoge Srebreničanke već dvadeset godina ne zna za kosti rahmetli babe Smaje. Znam od ranije, sve bi dao da može pronaći tijelo, dostojanstveno ga pokopati, pa ko insan stati mu na mezar, Fatihu proučiti. Pamtim prikrivene suze u njegovim očima, pamtim tu njegovu želju da babi Smaji klanja dženazu. Taj čin, klanjanja dženaze je najemotivniji vjerski čin, pun primordijalne iskrenosti, svet do krajnjih granica i trebalo bi da ga kao takvog poštuju kako pripadnici islama tako i klatolici, pravoslavci, agnostici, ateisti, komunisti i svi drugi ljudi u insanskom suretu. Naravno tako je i bilo u ovoj zemlji otkako postoji, bez obzira ko je preselio, preminuo, napustio ovaj prolazni svijet. I s tim nikada i nigdje nije bilo šale, zapravo je i ne može biti. Svako ironiziranje s terminom dženaza, sahrana, pokop je uvijek bio i ostat će čisti idiotizam, pa i u običnim međusobnim razgovorima.

Eto, ipak se desilo, da u „najgledanijoj"  TV seriji u „regionu" (valjda je tačan naziv najplaćenijoj seriji iz državnog budžeta, osmišljenoj uređivačkom politikom Informativno političkih mešetara sa FTV-a, jer ova serija nije nominirana od strane filmskih radnika u našoj zemlji, niti su oni o tome šta odlučivali) koja se emitira u najgledanijem terminu, da se bezočno ironizira najsvetiji termin ovoga svijeta. Postoji otvoreno školsko pitanje, ko zapravo treba snositi moralnu odgovornost za javno pričinjenu uvredu majkama Srebrenice, sinovima Bosne, muslimanima u BiH koji ove pojmove drže najsvetijim. Obično su na udaru sami glumci, koji igraju određene uloge, i Federalna TV koja emitira ovu seriju. Zapravo odgovor na ovo pitanje treba tražiti u meštrima ove idiotske satire prepune vulgarizama, psovki, jeftinih trikova bez imalo umjetničkog senzibiliteta (ako umjetnost još uvijek ima za cilj edukativnog djelovanja i identificiranja sa univerzalnim ljudskim vrijednostima i načelima). Meštar prvi, zove se Feđa Isović, Trebinjac, porijeklom Trebinjac. Meštar drugi, zove se Elmir Jukić, režiser, koji u naravi ima zadaću prenijeti na platno napisani tekst scenariste. Istini za volju, ne mogu a da ne iskažem pohvalu sjajnoj glumačkoj ekipi. I još mi drago da im se u posljednje dvije epizode pridružio moj dobri poznanik Emir Zumbul Kapetanović (lik Mahmutage). A glumci su glumci - igraju što ime se plati. Tako je bilo od dvorova bosanskih kraljeva (Mravac je bio glumac na dvoru Stjepana Vukčića Kosače), preko mostarskih pehlivana, karađoza do dana današnjeg i tako će ostati. (No ipak ne mogu shvatiti da je Mustafa Nadarević (lik Fazlinovića) uzeo krme u ruke. Čudim se kako je prihvatio tu scenu, kao ni da ministar SDA-ove kulture Emir Hadžihafizbegović pristane igrati u tim scenama).

Bošnjaci u Trebinju

No ostavimo glumce njima samima i njihovom zanatu. Vratimo se Isoviću. Znam da Isovići vode porijeklo iz Bileće i da su neki iz Bileće odselili u Trebinje, a odatle dalje put bijela Svijeta, osim rahmetli Fehima, Safetovog brata koji je u Trebinju prije tri-četiri godine preselio na Ahiret. Gospodin Feđa u seriji koja je očigledno iz „najgledanije" pretvorena u najkontraverzniju često upotrebljava termine, lokalitete, likove iz Trebinja, Bileće i tog dijela Istočne Hercegovine. Koliko je meni poznato ovo je prvi put da se o Bošnjacima tog dijela BiH na taj filmski način uopće govori. Gospodine Isoviću, stoga se obraćam direktno vama, jer se bojim da me ostatak stanovništva BiH neće razumjeti. Ako ste već dobili priliku da progovorite o Bošnjacima Istočne Hercegovine otkud vam potreba da pored toliko značajnih ličnosti, likova i događaja imaginirate „Izeta Fazlinovića" obezvrijeđujete Dživar, Planu, Bileću i cijelo Trebinje. Poznata je činjenica da je Trebinje bilo vodeći grad po procentualnosti intelekutalaca u odnosu na broj stanovnika u bivšoj državi, a vi se odlučili da aktuelizirate šereta, prevaranta, nedobunog probisvijeta „Fazlinovića", i šta sve još nije sadržano u tom liku, kojeg izvanredno interpretira Nadaravić.  Stoga se sramim što s vama dijelim dio sjećanja na uži zavičaj. Dok se vi ismijavate islamu i vrijednostima islama koje su brižno čuvane u tvom i mom Trebinju, u tvojoj i mojoj Bileći i Planoj.

Ja, Hasan Eminović, mimo bilo kakvih poslovnih, institucionalnih obaveza ulažem veliku energiju pokušavajući pomoći neumornom imamu Husein ef. Hodžiću da Trebinje zadrži onu finu liniju multietničke sredine. Dakako i od Vas smo očekivali pomoć, da nam se pridružite svojim spisateljskim darom, umijećem, sjećanjima, konkretnim akcijama, komentarima na aktuelnu vlast koja bi mogla i morala više pomagati povratnicima u Trebinje. Umjesto toga, Vi ste, gospodine Isoviću, našli za shodno smijurijama i nekakvom kvaziumjetnošću prekriti svu bol „tvog" i mog Trebinja. Zar misliš, jadan ne bio, da će tvoja serija nekako pomoći Biseri Klopić da preboli netom zadobijene rane. I znaš li ti uopće ko je tvoja Trebinjka, Bisera Klopić? Ako ne znaš, pitaj humanog Sarajliju, Amora Mašovića, neumornog patriotu, Trebinjca, Mustafu Galijatovića, Teočanina, Huseina Hodžića i na koncu možeš i mene koji sam tek nakon agresije prvi put otišao u Trebinje. A to „tvoje" Trebinje, koje si ponio sa sobom i odlučio ga predstaviti svijetu niti je kad postojalo niti će kad postojati. Ta silna gospodska narav koju i dan danas Trebinjke ne mogu sakriti, ta intelektualna narav Trebinjaca, ta smislena genetska dostojanstvena odmjerenost u izražavanju svih Trebinjaca od Beće Mujačića do Emira Kabila rijetka je  pojava na prostoru bivše Jugoslavije. Gledajući „tvoju" seriju redovno se zapitam znaš li ti uopće šta je Trebinje, Bileća, Plana.

Zaboravljene znamenite ličnosti

Stoga te, gospodine Isoviću, želim podsjetiti na događaje, ličnosti vezane za Bošnjake Istočne Hercegovine koji čekaju historijsku, književno-literarnu valorizaciju, za koje i ti znaš ali ih svjesno potiskuješ, nastojiš zaboraviti prekrivajući ih likovima „Izeta Fazlinovića" i takvu sliku o Trebinju, Bileći poslati u svijet.

a)      Veliki Gazi Husrev-beg, utemeljitelj Sarajeva, je naše gore list, naše hercegovačke. Što ne pišeš o njemu?

b)      Tebi je, Isoviću, poznato da je jedan Bilećanin porazio velikog Napoleona. "Da ne bi tog čovjeka, ja bih prevrnuo čitav svijet", ko je taj vojskovođa, za koga je Napoleon rekao gornje riječi pune hvale, davne 1799. godine po Isa alejhi selam (1213. god. po hidžri)? Francuzi pod komandom Napoleona su zauzeli Egipat i počinili velike zločine i nasilja. Da bi se spriječila daljnja osvajanja i nasilja Francuza, carska vojska se utvrdila u tvrđavi Akki i pod komandom Gazi Džezar Ahmed-paše, valije-upravnika Šama (Sirije) i Saide (Sidona), i za povjerenika egipatske vojske, počela napadati Francuze. U pomoć im je došao Hasan-beg Murabituna s udruženom vojskom kopna i mora te nakon više od 60 dana, tj. 16. zulhidždžeta 1213. (21. maj 1799.), zadala posljednji udarac francuskoj vojsci i natjerala je u bijeg. U toj borbi je ubijeno i zarobljeno preko 20 000 Francuza, 13 generala i oko 300 oficira i vojnih komandanata, a mali broj ih se spasio bijegom. Čak je i Napoleon u ovoj borbi ranjen. Tu je izrekao navedene riječi misleći na Džezar Ahmed-pašu. Ko je ustvari ovaj slavni vojskovođa, koji je porazio "slavnog" Napoleona? Za njega Safvet-beg Bašagić kaže da je rođen u Fatnici, u općini Bileća i kaže da potiče iz porodice Pervan. Kao mladić stupio je u odred Memluka, a naziv Džezar dobio je po svojoj surovosti prema dušmanima (džezar na arapskom jeziku znači mesar).

c)       Tebi je, Isoviću, poznato da je u jami Čavkarici u Drugom svjetskom ratu ubijeno 420 bošnjačkih žena, staraca i djece, i da za taj zločin nikada niko nije odgovarao, i da nikada njihove kosti nisu iz Čavkarice izvađene, niti im je klanjana dženaza.

d)      Tebi su poznata stradanja u jami Dizdaruši, Korićkoj jami...

e)      Tebi je poznato da je cijeli jedan džemat u džamiji na Policama, koje odavno više nema, pobio Stojan Janković i Ilija Smiljanić, i nije im klanjana dženaza. Umjesto da se susretnemo, dogovorimo i organiziramo dženazu svima onima kojima nije klanjana, ti prispodobljavaš, insinuiraš „džnazu krmetu". Možeš li zamisliti koliko je bola muslimanim Istične Hercegovine izazvala ta scena.

f)       Naravno, ti dobro znaš da ne postoji Bošnjak porijeklom iz Istočne Hercegovine koji bi u ruke uzeo svinju i da je ta scena duboko povrijedila osjećanja muslimana Istočne Hercegovine.

g)      Tebi, gospodine Isoviću, nije nepoznat događaj iz 1991. godine kada je pred „tvoju" i moju džamiju, Osman-paše Resulbegovića, bačeno mrtvo krme. Jesi li to ovom scenom želio oživiti ta sjećanja, jesi li to u posljednjoj epizodi oplakivao tu životinju ispred Osman-pašine džamije.

I na kraju da se razgraničimo! Za razliku od pravih Sarajlija, nas obojica znamo da s Plane vode porijeklo i Kusturice. Ako se dodvoraš Nemanji, reci nam Feđa, da znamo o čemu je riječ, pa slobodno hajde u Drvengrad. Hairli ti bilo! Nama (dakle Husein ef. Hodžiću, pretučenoj Biseri Klopić, Tahiru Ćatoviću, ostarjelom Beći Mujačiću itd..) ostavi Planu, Bileću i Trebinje. A ako želiš govoriti o Bošnjacima Istočne Hercegovine ili o islamu, onda dođ' tobe pa umjesto ovog vulgarnog idiotizma počni pisati o istinskim i nenadmašnim vrijednostima, o Safetu, recimo!    

Hasan Eminović