Reagiranje: Mržnja u čistom obliku

Muhamed Velić, imam sarajevskog Medžlisa, reagirao je na neprimjerene stavove i uvredljive konstatacije o džamijama u Sarajevu, njihovoj gradnji, arhitekturi, ali i porukama kojima se osporavaju pojedini tokovi islamskog mišljenja i prakse. Reagiranje se odnosi na tekst: Pogled s margine: „Strah od (samo)kritičkog mišljenja", autora Željka Ivankovića, objavljenom u Nezavisnim novinama, 05. januara 2010. godine. U reagiranju Muhameda Velića, koje je upućeno Nezavisnim novinama, se kaže:

- Kao da ima nešto zbunjujuće u slici, (ne)prilici, (ne)djelu i (ne)znanju Željka Ivankovića: ta tužna, „vehabijska" brada na licu, na djelu dokazane mržnje, islamofobije i fašizma, Ivanković je konzistentan, uporan i neumoljiv, a jednom sam već za njega (iz)rekao etno mudrost, no, nema veze, ponovit ću: „Samo volovi uvijek jednako riču", i sva je prilika da ovolika mržnja genezu itekako ima u privatnoj frustraciji koja je ostavila golem i neizbrisiv trag na Željkovoj duši, njegovom umu, senzibilnosti i logici (kakvoj logici, Bože sačuvaj!?), a o njegovom neznanju - možda je izlišno i govoriti. No, stvari su ipak savršeno jasne. I objasnit ćemo to!

 Pa, krenimo historijskim redom, ali nećemo predaleko, smjestimo se u 1697. godinu! Princ Eugen Savojski duboko je prodro sa svojim trupama u muslimansku teritoriju, zapravo, ušao je u jedan od istočnih centara velikog osmanskog carstva - Sarajevo. Šta je, između ostalog, epilog tog prodora zapadno-evropskih kulturnjaka, a čovjek je, ne zaboravimo - „princ" i austrijski državnik. Epilog je, kako nas obavještavaju historičari, stotinu i jedna (brojevima: 101) zapaljena sarajevska džamija! Uzgred budi rečeno, u tom bezočnom pljačkanju grada i njegovom paljenju, između ostalih, zapaljena je i džamija u kojoj je moja malenkost imam - džamija Pačadži hadži Nesuh na Staroj Breki. U to vrijeme, pitanje je, otkud tolike džamije u Sarajevu, jer Sarajevo je u tom vaktu bio mali šeher, a tolike džamije. (Treba pogledati doktorsku disertaciju dr. Behije Zlatar i njenu knjigu „Zlatno doba Sarajeva", pa da se uvidi o koliko se malom broju stanovništva u to doba radi! A, opet, toliko džamija!)

Jesu li se i tada osjećale ugroženo naše komšije i susjedi nemuslimani - pobogu sa tolikim džamijama, koje je u jednom pohodu popalio princ Eugen Savojski. Ne, nisu, jer njih tada (mislim na ove bolesne nacionaliste) i nije bilo, bili su u to vrijeme normalni katolici, Jevreji i pravoslavci. Nećemo sada govoriti o tome kako je epilog tog pohoda bio i odvođenje deset hiljada Sarajlija u ropstvo! Muslimanske djevojke koje su svoja lica čuvala od muških pogleda (Ivankoviću tako omraženim) feredžama su kao ratni plijen darivane vojnicima i brkatim austrijskim oficirima - koji znaju da kažu samo pali (kao što reče balkanski pjesnik)! To prešućuje Ivanković kada govori o povijesnim realizacijama nasilja, terora i mržnje kršćanskog svijeta spram balkanskih muslimana. Ili, hud, ne zna!

A prije će biti da ne zna, jer kako će znati kada o islamu i Kur'anu uči i saznaje kroz njemu tako dragu „intelektualnu" formu - viceve, pa tako kada sluša viceve on načuje da će po učenju islama žene u džennetu biti zakinute! E, rano moja ljuta, to je tako kada čovjek ne čita, ili uči o islamu od Selmana Rušdija ili Ajan Hirsi, možda bi bolje bilo da uči o islamu od ..... - zna on od koga, ali taj će razlog Željka uglavnom i navoditi na mržnju i fašizam!

Čitati i samo čitati, pa tako će se možda i svijet razumjeti, Ivankoviću, a u Kur'anu piše da će žene u džennetu kao nagradu od milostivog Boga imati za sluge vječno mlade i prekrasne mladiće koji će ih divaniti; njima vildani a nama hurije! A to on ne zna, hudnik i jadnik.

Ivanković se podrugljivo podsmjehuje tome što je optužen za islamofobiju, kao biva to je ništa, i kao mi još uvijek ne znamo šta je to; šta god da nam se kaže, a dolazi izvana ili, pak, samokritički iznutra, mi to sve zajedno trpamo u koš islamofobije! Pa da mu kažemo: Vrlo dobro znamo šta je islamofobija, kada neko zlokobno i tendenciozno širi jak strah od islama i nerazuman otklon od svih islamskih vrijednosti, pozivajući na linč, satiranje i satanizaciju svega što je islam iznjedrio i sve što baštini kao takav, ali, neka čuje Ivanković, ima nešto što još bolje vidimo, osjećamo na svojoj koži i znamo: to je mržnja, koja je u slučaju Ivankovića u svom čistom obliku! Znaju bosanski muslimani, isto tako, kada ta mržnja prerasta u fašizam! Znaju da se to dogodi preko noći, pa onda imamo 1992. - 1995., kada je na hiljade džamija popljačkano, oskrnavljeno, porušeno i popaljeno, na stotinu imama ubijeno, na stotinu i više hiljada Bošnjaka ubijeno, na milion ih protjerano, i opet nije dovoljno - kazuje nam Ivanković, kada mi na zlo i mržnju upozoravamo - njemu je to smiješno! E, nama više nije smiješno, Ivankoviću!

Opet, reisu-l-ulema dr. Mustafa ef. Cerić mu je trn u oku (i mnogim sličnim njemu) zato što jako dobro promovira miroljubivu politiku bh. muslimana i što to radi na zavidno uspješnom i priznatom nivou (dakle, svijet ga kao takvog priznaje i poznaje), a da je kakav nesposoban ili neprimjetan, što bi jako volio Ivanković i njegova bratija po mržnji, tada im ne bi Reisu-l-ulema smetao! Ali, ovako, uspjeh se ne može prešutjeti i oprostiti!

Da mu kažemo i ovo, što se tiče donacija za džamije! Evo, jedan recentan primjer: Premijer Kuvajta je sa svojim saradnicima prije mjesec i pol zvanično posjetio Bosnu i Hercegovinu. Tom prilikom, imao sam čast da za mnom svi ti ljudi klanjaju akšam namaz - večernju molitvu (da mu pojasnim, jer čovjek ne zna!). I taj smo namaz klanjali, jer su Kuvajćani insistirali, u Kuvajtskoj džamiji na Čengić Vili. Da riječ je o „njihovoj"/bosanskoj džamiji koja je sagrađena donacijama Kuvajćana, kao poklon vjernicima Bošnjacima u Sarajevu. Ali, tom prigodom, Kuvajćani su donirali i trideset miliona eura za izgradnju autoputa Kakanj-Zenica i još drugih donacija za Klinički centar Univerziteta u Sarajevu. Ali, Ivanković od pretjerane mržnje ne može da vidi niti čuje za sve te primjere izgradnje Bosne i Hercegovine i suživota u njoj.

Ali, da živimo u sređenoj državi, Ivanković bi za ovolike izljeve mržnje i fašizma zasigurno odgovarao i bio bi osuđen, jer on (ne)izravno poziva na (ponovno) rušenje sarajevskih i uopće bosanskih džamija - tih „sakralnih nakaza", „arhitektonskih rugoba" i „spomenika bestidnom urbanističkom nasilju", kako ih on svojim očima vidi! A gdje je bio on, zapravo, gdje mu je bio kritičar Walter Mayr 1992., 1993., 1994. i 1995. godine (vrijeme/godine urbicida i genocida nad Bošnjacima) kada su se sistematski i planski rušile i ravnale sa zemljom bosanske ljepotice - džamije koje su po svojoj nenadmašnoj ljepoti bile unikatne u svijetu!? Ili, gdje je bio 9. novembra 1993. godine, kada su oni drugi i drukčiji (na koje stalno poziva Ivanković) srušili Stari most - to malo čudo svjetske arhitekture!? Gdje je bio tada i taj licemjerni Walter Mayr? U mišjoj rupi, jer on (isto kao Ivanković) nema stida, razuma i obzira, pa da vidi ko je ovdje stvarno ugrožen a ko to doista razvija bajrake i puše u trube. A kad se razviju bajraci, sva pamet je u trubi!

Neka zapamti i ovo: ljudi grade džamije ne zbog toga da bi opravdali sredstva već zbog vjerničke potrebe; i te su džamije, hvala Bogu, pune normalnih vjernika, bosanskih muslimana, a samo ih Ivanković, i ala on, svijetu hoće prikazati kao opasne i podle!

Ali, možda bi se trebalo Ivankovića savršeno ignorisati, jer ovakve stvari ne može raditi normalan čovjek!? Ipak, ponavljam, za mržnju bi se trebalo i odgovarati, kaže se u reagiranju sarajevskog imama Muhamed ef. Velića.