Islamska zajednica je autentičan faktor mira, dijaloga i suradnje
Republika Hrvatska prihvaćajući od početka Islamsku zajednicu kao autentičan faktor mira, faktor dijaloga i suradnje, društvenog napretka i općeg dobra, ne zaboravljajući i njezinu mirotvornu ulogu za vrijeme Domovinskog rata i doprinos mnogih muslimana u obrani Hrtvatske, te potvrđujući njezinu važnu općedruštvenu ulogu, svoj odnos s Islamskom zajednicom, sukladno obostranoj želji, uredila je 1992. godine odgovarajućim ugovorom između Vlade RH i Islamske zajednice u Hrvatskoj o pitanjima od zajedničkog interesa.
Iznimno mi je zadovoljstvo što sam nazočan danas na svečanosti polaganja kamena temeljca za gradnju Islamskog centra u Rijeci. Ovo je velik, može se reći povijesni dan za muslimane grada Rijeke i ovog dijela Hrvatske koji žele centrom dobiti prikladan bogoštovski prostor, ali i mjesto za kulturne, prosvjetne i sve druge aktivnosti. Želim, međutim, istaknuti da je ovo važan dan i za Hrvatsku jer se početkom gradnje ovoga projekta Republika Hrvatska potvrđuje kao zemlja vjerskih prava i sloboda, kao i zemlja koja s poštovanjem gleda na sve građane islamske vjere. Muslimani su u hrvatskoj povijesti na različite načine prisutni više stoljeća. Ne tajeći činjenicu da se ta prisutnost odvijala i u kontekstu sukoba između evropskih monarhija i Turskog carstva koji je ostavio brojne posljedice i na hrvatskim prostorima. Ali još je više potrebno naglasiti činjenicu da su tijekom tih stoljeća značajke islamske vjere i kulture na mnogim životnim područjima plodonosno i karakteristično utkane u kulturnu tradiciju hrvatskog naroda i u Hrvatskoj i u Bosni i Hecegovini.
Potkraj 19. stoljeća u smirenim međunarodnim prilikama, posebice u ovom dijelu Europe, te u okolnostima kada se hrvatski narod politički oblikuje kao moderna europska nacija, započeo je u Hrvatskoj nov proces koji možemo nazvati procesom integracije muslimana u društveni, posebice kulturni i politički život Hrvatske. Iako je broj muslimana u to vrijeme relativno mali, oni dolaze do izražaja na mnogim područjima društvenog života, posebno u kulturi, kada se uz ostalo javlja zavidan broj priznatih muslimanskih književnika koji ulaze u sastav hrvatske književnosti, a sve je znatniji broj i drugih intelektualaca u javnom životu što pogoduje svekolikoj afirmaciji muslimana u hrvatskom društvu.
Posebo je u tom kontekstu važan zakon kojim je Hrvatski sabor godine 1916., kao što je spomenuto, proglasio islam službenom religijom u Hrvatskoj. Iako je donesen u jeku Prvog svjetskog rata, pa je u višenacionalnoj i multikonfesionalnoj Austro-Ugarskoj monarhiji imao zacijelo pragmatičnu ulogu, povijesno gledano, bio je to značajan civilizacijski iskorak. Taj čin je pokazao u da u Hrvatskoj, unatoč prijašnjim stoljetnim sukobima, među pripadnicima različitih vjera, u dominantno kršćanskoj sredini postoji visoka svijest potrebe izgradnje novog društva na temelju dijaloga i zajedničkog života u miru i poštivanju razlika. Pokazalo je to takođe da su muslimani u Hrvatskoj svjesni svoga prirodnog prava na vjersku slobodu, da se osjećaju dijelom hrvatskog društva i da žele sudjelovati u kreaciji društvenog života. Stoga danas možemo reći da je tim činom zapravo postavljen standard za odnos moderne europske države prema islamu, ali je ujedno i trasiran put novog odnosa islama prema europskoj civilizacijskoj baštini. Dakako, jednim činom nisu bili riješeni svi problemi. Ali tom je odlukom Hrvatskog sabora bez sumnje stvoren pozitivan temelj vjerske tolerancije kao prihvaćanja drugoga i drugačijeg koji je bar kad je o Hrvatskoj riječ, pokazao izvanrednu čvrstinu unatoč brojnim političko-povijesnim promjenama i sukobima proteklih stotinjak godina kako u Hrvatskoj tako i u svijetu.
Islamska zajednica je danas u Hrvatskoj aktivan i konstruktivan čimbenik međureligijskog i općedruštvenog dijaloga. Ona je u punom poštovanju demokratskih standarda europske civilizacije koje smo dio, uzoran primjer uklopljenosti muslimana u višereligijsko i pluralno demokratsko društvo. S ovim zauzetim stavom u rješavanju mnogih društvenih problema, razumijevanjem i prihvaćanjem hrvatskih nastojanja u međunarodnim odnosima, posebice u vezi s priključenjem Europskoj uniji, svojom ulogom u izgradnji odnosa između Hrvatske i BiH, kao i u našoj suradnji s islamskim zemljama, Islamska zajednica u Hrvatskoj je pokazala istančanu svijest odgovornosti koju zajedno s drugima ima za hrvatsku sadašnjost i budućnost. Ovdje kao predsjednik Republike imam potrebu iskazati to više što globalno okruženje opterećeno ne malim teškoćama u odnosima između islamskih i zapadnih zemalja nije najpogodnije za razvoj takvih odnosa. Republika Hrvatska prihvaćajući od početka Islamsku zajednicu kao autentičan faktor mira, faktor dijaloga i suradnje, društvenog napretka i općeg dobra, ne zaboravljajući i njezinu mirotvornu ulogu za vrijeme Domovinskog rata i doprinos mnogih muslimana u obrani Hrtvatske, te potvrđujući njezinu važnu općedruštvenu ulogu, svoj odnos s Islamskom zajednicom, sukladno obostranoj želji, uredila je 1992. godine odgovarajućim ugovorom između Vlade RH i Islamske zajednice u Hrvatskoj o pitanjima od zajedničkog interesa. Taj ugovor na baštini akta Hrvatskog sabora iz 1916. i u duhu Zakona o pravnom položaju vjerskih zajednica iz 2002. uredio je međusobne odnose izemeđu države i IZ u RH na način koji je u Europi još uvijek više iznimka nego pravilo. Spomenuti ugovor omogućuje islamskim vjernicima u Hrvatskoj da u punoj slobodi izvršavaju svoje vjerske obveze i ispunjavaju svoje prosvjetne, kulturne i druge potrebe. Dakako, u sve to ugrađen je i trud islamskih vjerskih službenika kao i mnogih muslimana u našoj domovini, kao i brojnih njihovih suvjernika iz brojnih zemalja i prijatelja drugih vjera i uvjerenja.
Ovom prigodom međutim želim istaknuti posebnu ulogu predsjednika Mešihata Islamske zajednice u RH Ševka ef. Omerbašića koji već godinama razboritošću, dobrohotnošću, strpljivošću i otvorenošću gradi mostove dijalogu i suradnji, jednako na vjerskom i društvenom planu, uvelike doprinoseći društvenoj afirmaciji Islamske zajednice u Hrvatskoj, ali i afirmaciji Hrvatske u Europi i svijetu.
Dopustite, na kraju, da svim islamskim vjernicima u Hrvatskoj srdačno čestitam ovaj veliki dan. Želim vam da izgradnja ovog Centra prema nacrtima velikana naše likovne kulture Dušana Džamonje bude završena prema planu i što prije bude stavljena u službu vjerskih i drugih potreba islamskih vjernika.