K'o bajagi medresa
Jedan od glavnih ciljeva agresije na Islamsku zajednicu je razaranje njenog obrazovnog sistema. Ovu tajnu otkrio je lično dr. Darko Tanasković u emisiji „Ključ" na RTS-u nekoliko mjeseci prije početka realizacije plana preuzimanja kontrole nad institucijama i ustanovama Islamske zajednice, potencirajući neophodnost uvida i uticaja na sadržaje nastavnih planova i programa vjersko-obrazovnih ustanova, a posebno medresa. A pošto su rezultati napada na Islamsku zajednicu bili beznačajni, pribjeglo se alternativnim rješenjima.
Dežurna alternativa stavljena na raspolaganje svakom režimu je, svakako, porodica Jusufspahić, kao nezaobilazni kvasac za sve fitneluke vezane za Islamsku zajednicu. „Trojanski konj" je odigrao svoju ulogu, s tim što ovaj put „Troja" nije pala. Izum ove poltronske porodice je „medresa" sa šest učenika i šest kreveta sa zgradom koja izgleda nikada neće biti završena, iako je stigla već jednom da bude zapaljena. Sekundarna svrha ovakve „ustanove" je prosjačenje novca za zgradu koju treba završavati, kao i dobijanje redovnih dotacija od Ministarstva vjera koje se time hvali kako, eto, pomaže muslimanima. To što je prošle godine ta navodna škola imala samo jednog učenika, nikome nije smetalo. Naprotiv, samozvani srbijanski „muftija", inače alfa i omega projekta „paralelne zajednice", time je ostao bez razloga da navrati među učenike kao predavač nekoliko stručnih predmeta. Zapravo, što manje djece - to bolje, jer svakako tzv. beogradska medresa je postala glavnim subjektom za pranje državnog novca kojim se pomažu otpadnici od Islamske zajednice.
Ipak, primarno, osnivanjem kvazi medresa nastoji se zadati najžešći udarac islamskom obrazovanju, a to znači islamu i Islamskoj zajednici u Srbiji. Namjera je obezvrijediti sam pojam medrese tako što će se omogućiti dobijanje diploma bez ikakvog znanja i kriterijuma, što bi trebalo biti odgovor na činjenicu da su se svršenici „Gazi Isa-beg" medrese u Novom Pazaru pokazali kao najbolji studenti na svim fakultetima i univerzitetima gdje su se našli.
Koliko i kome može dobro doći posjedovanje pečata medrese najbolje govori činjenica da je sin Adema Zilkića, Kadir, za godinu dana dobio svjedočanstva za drugi, treći i četvrti razred navodne medrese. To smo saznali tako što se dotični babo pohvalio novinarima kako ima uspješnog sina koji se preko Turske ambasade u Beogradu upisao ove godine na studije diplomatije i ekonomije u Turskoj sa, kako kaže, diplomom „beogradske medrese". Radi podsjećanja, radi se o onom istom dječaku koji se, prije nekoliko mjeseci u emisiji „Da, možda, ne", žalio kako je nepravedno istjeran iz Novopazarske medrese, optužujući ovu školu da predstavlja skrovište oružja, upotpunjujući time sliku izdaje u kojoj je tata već duboko gacao. Tata je očito racionalno reagovao pošto je sam dokazao da za prodaju obraza, vjere i naroda nije potrebno znanje, ali za bolju poziciju u tom nečasnom poslu poželjno je što više, pa makar i nečasnih diploma.
Ovih dana mogli smo vidjeti kako nastaje još jedan takav punkt. U kulturnoj prijestolnici Sandžaka, Prijepolju, bi upriličeno navodno otvaranje ženske medrese. Dobra prilika da se sastanu srodne duše u gradu poznatom po litijama vladike Filareta, čija je fotografija sa mitraljezom na grudima obišla svijet, a koji neprikosnoveno komanduje prijepoljskom policijom i direktorima škola iz kojih se ovih dana istjeruje islamska vjeronauka. Ikona ovoga skupa bio je niko drugi do ideolog i glavni logističar pokušaja razbijanja Islamske zajednice, Sulejman Ugljanin, koji je u nedostatku ministarskog portfelja nakratko mogao uživati u svom nedjelu. Tu se pojavila još jedna sitna duša. Izvjesni Husejn Kansu, Jugo-Turčin, kome je rat u Bosni pomogao da postane poznat, profiterski artikulišući emocije turskog naroda prema stradanju bošnjačkog naroda. Po Filaretovom nalogu pojavio se i predsjednik Opštine Prijepolje kako bi družini dao podršku, inače pripadnik stranke Tomislava Nikolića, kome je Rasim Ljajić, zbog „više politike", poklonio kormilo vlasti u Prijepolju.
Na izgled, sve to kao da je bilo uspješno. I bilo bi tako da Bošnjaci Sandžaka nisu pokazali visoku svijest i odlučnost da se bore za svoju slobodu i dostojanstvo, a protiv onih koji nam o glavi rade punih stotinu godina.