Tragom ramazana i Bajrama
Prodrijevši duboko u duhovni život muslimana, Ramazan i Bajram su ušli i u produkte naše duhovne kulture: u narodne izreke, poslovice, zakletve te u narodne pjesme - jednom riječju u narodno duhovno blago.
Svaki vjernik Ramazanom, određenjem posta, u prilici je okušati snagu svoje volje i pobijediti svoj nefs - strasti, koje ga bezgranično vode požudi za jelom, pićem, intimnim odnosima i materijalnim uživanjem. I svakog takvog vjernika, koji se je uspio kontrolisati i tijelu pokazati da je duša i razum ono što njime upravlja, a ne strast i stomak, nakon tih tridesetak dana vježbanja snage volje čeka pravo veselje, praznik i radost jer je pokazao sebi da je makar u tom jednom mjesecu u godini uspio uspostaviti ravnotežu između duhovnog i materijalnog, između prohtjeva duše i tijela i izaći kao pobjednik nad onim što ga vuče prizemnosti i uniženju.
Bajram u našem duhovnom biću
Ramazanski bajram predstavlja dio veselja u životu muslimana, jednak veselju Bedra koje su osjetili prvi muslimani. S druge strane, svaki musliman doživi u životu neki svoj Bedr koji ga ispuni ponosom, jer ga je Allah pomogao i nagradio uspjehom.
Bajram bi, inače, trebao značiti prekretnicu u dotadašnjem načinu života pojedinca koji će krenuti novim putem, tj. stazama islama. Mnogi se ljudi baš od Bajrama odluče ostaviti nekih harama koje su do tada činili, poput konzumiranja alkohola, kockanja i sl., ali se i mnoge žene baš za Bajram odluče staviti hidžab i tako sebi napraviti dvije svečanosti i radosti, definitivno prihvatajući islamski način odijevanja.
Važan element Bajrama je i njegova javna manifestacija - obavljanje skupnog namaza, pojačanoj porodičnoj i ličnoj higijeni (kupanje, abdest, uljepšavanje kuća i avlija), lijepo oblačenje, posjeta rodbini i prijateljima, čestitanju usmeno ili pismeno, te ugošćavanje jedni drugih.
Socijalna strana Ramazanskog bajrama je očita, jer obuhvata sve kategorije džemata: stare i mlade, bogate i siromašne, muškarce i žene, pojedince i institucije.
Bajramski dani predstavljaju i odmor od fizikog napora i pripremu za novi rad. Islamski propis sadekatu-l-fitra je svojevrsna materijalna pomoć svih za sve što još više učvršćuje džematsku solidarnost.
Bajram u usmenoj književnosti Bošnjaka
Bajram je zasigurno jedan od najljepših bošnjačkih praznika. Zbog značaja koji mu se pridavao, ali i načina na koji je obilježavan, ušao je u tradicionalnu usmenu književnost Bošnjaka, kako proznu tako i onu u stihu. On sam po sebi asocira na radost i veselje i s nestrpljenjem se iščekuje.
Kako pred Ramazan, tako su se i pred Bajram kuće krečile da bi mirisale na svježinu: spremalo se, čistilo, kuhalo, kupalo i mirisalo. Poslije klanjanja bajram-namaza išlo se na mezare najbližih. Nakon čestitanja slijedio bi, kao i danas, bajramski ručak: svi za jednom sofrom.
Prodrijevši duboko u duhovni život muslimana, Ramazan i Bajram su ušli i u produkte naše duhovne kulture: u narodne izreke, poslovice, zakletve te u narodne pjesme - jednom riječju u narodno duhovno blago.
Ramazanski i bajramski duhovni značaj poslužio je pojavi cijelog niza mudrih izreka i poslovica poput: „Nije svačije maslo za Ramazan", ili: „Nije ni on maslo za Ramazan", čime se asociralo na osobu sumnjivog poštenja. Bajram je praznik veselja i dobrog raspoloženja, kada se, pored ostalih bajramskih svečanosti, oblači najljepša odjeća. Po tim i mnogim drugim značajkama Bajram je ušao u narodne poslovice, pa se kaže: „Nije Bajram svaki dan", čime se misli na to da se ne može svaki dan bajramovati i slaviti. Među narodom je poznata i ona: „Budali je svaki dan Bajram", čime se aludira na onoga koji je bezrazložno bezbrižan i pretjerano veseo. „Kurban se na Bajram ne tovi", kaže se za neki zakašnjeli posao koji je neko trebao ranije pravovremeno obaviti. Ili: „Dok se Bajro obuče i Bajram se provuče", reklo bi se za onoga koji je zbog svoje sporosti i lijenosti propustio neku priliku, odnosno nije stigao negdje na vrijeme.
U mnogim našim narodnim pjesmama opjevani su bajramski darovi, bajramska odijela, poput one dobro poznate: „Bajram ide, Bajramu se nadam..." U muslimanskim epskim pjesmama nailazimo i na zakletve Ramazanom i Bajramom, poput ovih: „Ah, tako mi dina i imana i tako mi Šehri-Ramazana!"
Ramazanska i bajramska atmosfera je često opjevavana u narodnim pjesmama jer su ramazanske noći u sebi nosile poseban ugođaj. Taj čar se protezao i na život mladeži, pa je tako i puno onih koje opjevavaju sevdah i ašikovanje mladih noću, jer je poštovanje dnevnog posta zahtijevalo sustezanje i u tome.
Mnogi običaji slavljenja Bajrama su se u našem narodu očuvali i danas, mada je unijeto i dosta novotarija i neislamskog ponašanja i proslavljanja Bajrama uz alkohol i svirku u kafanama, do, za neke, možda čak i potpune ravnodušnosti prema Bajramu. To samo pokazuje koliko je prethodni mjesec Ramazan i post ostavio traga na nas (ili ga uopšte nije ostavio) i koliko smo, ustvari, nemarni sami prema sebi.
Sanela MISIRLIĆ