Rasprava o Šerijatu podijelila Holanđanine
Nizozemsko društvo se žestoko podijelilo, što se zorno pokazalo u povodu inicijative vlade da se muslimanima omogući uređivanje međusobnih odnosa prema islamskom zakonu, takozvanom šerijatskom pravu. Najčešći argument protivnika jest da šerijat predviđa drakonske, krajnje nehumane kazne, zadržane iz primitivnoga, plemenskog društva, poput odsijecanja ruku lopovima ili kamenovanja preljubnica, prenosi Slobodna Dalmacija.Zagovornici djelomične tolerancije spram islamskog prava kažu kako se i pripadnicima drugih vjerskih zajednica tolerira štošta što je sukobu s nizozemskim pravom.
Debata o šerijatu čini nervoznim političare većeg dijela političkog spektra. Svjesni su, naime, da ta rasprava najviše može koristiti upravo ekstremno desnim antiislamskim i ksenofobnim snagama, prije svega Stranci slobode Geerta Wildersa koji se i "proslavio" upravo provokativnim izjavama na račun muslimana.
Ministar unutarnjih poslova Hairsch Ballin poslao je dopis svim parlamentarnim zastupnicima s uvjeravanjem da "vlada neće dopustiti nastanak nekakvog paralelnog društva u kojemu bi pojedinci uzeli zakon u svoje ruke, u kojemu ne bi vrijedila neovisna pravda".
Neki zastupnici još otprije, inače, traže da se odmah zatvore džamije u kojima imami propagiraju šerijat. U raspravi koja zaokuplja Nizozemce čuju se suprotstavljene argumentacije, tako socijalistička zastupnica Sadet Karabulut upozorava da islam stavlja ženu u podređeni položaj.
- Prema šerijatu, žene se mogu prisiljavati na spolne odnose, a muškarcima se dopušta mnogoženstvo, precizira ona.
Drugi sudionici u debati su tolerantniji. Prema Mauritsu Bergeru, profesoru islamistike na sveučilištu u Leidinu, šerijat treba odbaciti ako je u nečemu u jasnom sukobu s nizozemskim pravom.
"Jasno je to, na primjer, kod takvih kazni kao što je kamenovanje i sklapanje braka s maloljetnom djecom", napominje ovaj profesor. Zagovornici tolerancije su uvjereni da, ipak, ima situacija u kojima je moguće dopustiti korištenje islamskog prava.
Prema Bergeru, na primjer, moglo bi se omogućiti da pripadnici neke vjerske zajednice pri zaključivanju braka prihvate pravila koja stavljaju, prema toj vjeri, muškarca i ženu u neravnopravan položaj. Nešto slično faktički se već događa kod ortodoksnih židova ili protestanata, i država se u to ne miješa...
U Nizozemskoj postoje, osim građanskih sudova, i sudovi koji se rukovode katoličkim kanonskim pravom. Vlada crkvene brakove, istina, ne priznaje, ali ih istodobno ne zabranjuje. Zato ima parova rastavljenih prema građanskim zakonima, ali su još u braku prema vjerskim normama.