U susret ramazanskom mlađaku
Dok iščekujemo tanahni zlatni mlađak da se pojavi na našem bosanskom obzorju, da usplamtjeli kandilji i ushićeni mujezini sa vitkih minareta oglase prvi ramazanski akšam, a malo zatim i teravih-namaz, i dok u damarima svojim čežnjivo ćutimo treptaje prošlih ramazana, brižljivo brusimo sjaj naših duša, oplemenjujemo srce imanom, pripremamo ruho, kuće i avlije, džamije i mesdžide, da čisti i čili zaželimo dobrodošlicu ovogodišnjem mubarek Ramazanu.
Za koji dan, tanahni zlatni mlađak mjeseca Ramazana pojavit će se na ljetnjem obzorju, iznad modrih bosanskih brda, noseći radosnu najavu Božijeg rahmeta, magfireta i selameta. A mlađak ramazanski kada se pojavi na nebeskom svodu, zasvijetli se Božiji Arš i Kursij, a meleci u horovima blagoslov čine na ummet Muhammedov (a.s.) što je darovan nemjerljivim ramazanskim počastima. Za umet Muhammedov (a.s.) oprost traže i Sunce i Mjesec, i zvijezde trepćuće, i sve što je na nebesima, i ptice u zraku, ribe u vodi, i sve što ima dušu na zemlji, neprestano, i noću i danju.
Ramazan nas pohodi svake godine, u različito vrijeme, nudeći vječne nebeske plodove i berekete, ne mareći za nestalne zemaljske vremenske mijene. U Ramazanu Allah je progovorio ljudima, preko svojih poslanika, i Njegove Riječi su orosile žedne i najađene duše sinova Ademovih. U Ramazanu Allah otvara kapije nebeske da bogobojazni napune svoje duhovne zembilje i vrčeve. Samo u Ramazanu, punina duhovnog života može zasijati u pravom sjaju, jer to je doba kada se otkriva beskrajna Allahova ljepota, mudrost i milost.
Ramazan je mjesec u kome opskrba ljudska kvasa i raste, svako dobro djelo se desetorostruko uvećava i širi, a grijesi se opraštaju. Dobrovoljni namaz ima vrijednost obaveznog, a onaj obavezni i do sedamdeset puta vrijednost mu povećanu. Ko ugosti putnika i namjernika iftarskom sofrom u svome domu, Allah će ga još ljepšom ugostiti u Svome Perivoju, i grijehe mu oprostiti.
U Ramazanu čovjek se cijelim svojim bićem predaje Allahu i, okreće vjeri i ibadetima. U ovim mubarek danima, čovjek se vraća svome prvotnom biću, u njemu se vraća sebi, i uvijek iznova se upoznaje sa svojom dušom. Duši koja sama sebe kori potreban je Ramazan. To je duša koja ima vid i snagu da prizna da je počinila grijeh i sve ono što nije dostojno da čini. Uznemirena i ranjena, čeka Ramazan da se na njegovom zdencu ogleda i očisti, da vida svoje rane i nađe svoj smiraj.
* * *
U ramazanu sljedbenici Muhammeda a.s. su darovani postom, kao što su i ranije darivani sinovi Ademovi, e da bi se grijeha klonili i na pravom putu ustrajali, sa istekom zore do iftarske dove. Ne da u postu bol i tegobu trpe, nego da svoju snagu i ljudskost mjere. Da se urese lijepim govorom i najprijatnijim mirisom. Jer, samo postač ima dva mirisa. U večernjim satima kada se pomalja mlađak, postač miriše mirisom iftara, a kada se bude sreo sa svojim Gospodarom, mirisat će mirisom posta.
Kada postačeve usne pobijele i lica poblijede, Uzvišeni u vrijeme iftara podiže svoje koprene sa njihovih dova. Postaču dova neće biti odbijena. Samo za post Allah (dž.š.) će ponaosob svakome nagradu Svoju dati, jer je ostavio jelo, piće i požudu radi Njega. Postom i sedždom čovjek se približava Bogu (dž.š.), a još Mu je draži kada žuri da sjedne za iftarsku sofru. Zato postač iščekuje dvije najavljene radosti; iftarsku radost i radost susreta sa Allahom.
Post je najbolji štit i najtvrđi bedem strpljivost. A samo strpljive Bog (dž.š.) će bez računa nagraditi. Samo postač i kada spava ibadet čini, njegova šutnja je tespih, svako njegovo djelo se udvostručava, njegova dova se uslišava i prima, a grijesi opraštaju. Post i Kur'an pouzdani su zagovarači vjerniku na Danu sudnjem.
Svi ibadeti su upućeni na druge; namaz u džematu, zekat i zekatul-fitr, hadž i sl., osim posta. Samo postom satkana je tajna nit između Allaha i Njegova roba. Zato nas post, kao jedan od najodabranijih ibadeta, oplemenjuje božanskim moralom, razvijajući u nama smisao za lijepo, humano i korisno. On nas odgaja, vaspitava, disciplinuje, oplemenjuje. Post nas uči samosavlađivanju, umjerenosti, uravnoteženosti, očuvanjau zdravlja i tijela i duha. On čuva našu dušu od mržnje, pohlepe, zlobe, sebičnosti, laži, zavidnosti, ružnih misli i ružna govora.
* * *
Svako od nas posjeduje tajno nadahnuće i skrivenu snagu kojim može da nadvisi slabost u svojoj duši, uz Božiju pomoć, i krene stazom dobra. Tako je Allah muslimane pomogao na Bedru, kao što to jasno i upozoravajuće ističe u Svojoj Knjizi. Ovom Bitkom Allah dž. š je odvojio period poniženja i slabosti od perioda hrabrosti i dostojanstva, odnosno snage i učvršćenja Božijeg Poslanika (a.s.) i vjernika. Bila je to oštra litica u uzlaznoj putanji muslimana. Hrabrost, odlučnost i promišljenost skrušenih vjernika, odnijele su pobjedu nad ohološću, nadmenoćšu i umišljenošću nepokornih idolopoklonika. I sve se to desilo u mjesecu Ramazanu, u mjesecu oprosta, milosti i dobročinstva, u mjesecu u kome duša bude otrgnuta od svih okova koji joj ne dozvoljavaju tako veličanstven let i tako snažan zamah i uspon.
Bedr je trajni simbol snage vjernika nadahnutih čvrstom vjerom i jasnoćom cilja i, svevremenska ramazanska poruka.
* * *
Ramazan je mjesec Kur'ana, a u njegovom okrilju smiljena je Noć sudbine - Lejletul-kadr. Baš u toj noći ummetu Muhammeda (a.s.) darovana je Riječ Božija da ih vodi u svakidašnjim izmaglicama i valovitim dunjalučkim pučinama. Noć u kojoj se otvaraju džennetske kapije, a meleki i Džibril, s dozvolom Gospodara svoga, s prijestolja Allahova hodočaste zemlju i družbuju s ljudima okrunjenim Božijim nurom. U carstvu sigurnosti i slobodnim prostorima duša, ljudi i meleci džematile se opijaju zikrom, tespihom i dovom, sve dok ih ne dodirne svjetlo novoga dana.
Neuporediva sa drugim noćima, ali ipak mjerljiva, bolja je od hiljadu mjeseci sa svim svojim noćima. Bolja, jer je u toj Noći Allahova Riječ obasjala srce Poslanika (a.s.) u pećini Hira, na brdu Svjetlosti. Noć u kojoj se otvorilo nebo da Gospodar svijeta ljudski rod daruje Milošću Svojom, da se u bljesku Božijeg svjetla obasjaju zapušteni putevi ljudski, da se jasno vidi pravac i naznačeni cilj. Noć u kojoj izgubljeni nalaze put, ostavljeni utjehu, siromašni nadu, a bolesni smiraj.
* * *
Tek kad se izdigne iznad tjelesnog čovjek može jasno čuti huk Božanske poruke koja mu se slijeva direktno u dušu. Zar Poslanik (a.s.) nije prvi put smotrio meleka Džibrila i primio od njega Božiju Riječ, nakon dugog posta, dubokog promišljanja, i čežnje za Tvorcem svjetova. Sputavajući tijelo, ljudska duša se uspinje da se pokaže u svoj svojoj ljepoti i sjaju.
Najveći dar koji se može darovati čovjeku, to je smiraj duši, a to Ramazan donosi i velikodušno nudi svakome od nas. Onoliko koliko mi uspijemo promijeniti i poboljšati naš susret sa ovim mjesecom, oplemeniti sebe i svoju okolinu, utoliko će moralne i duhovne korekcije unaprijediti situaciju u islamskom svijetu, i svijetu općenito.
Mjesec Ramazan, kako u povijesti islamskog ummeta, tako i povijesti ljudskog roda, označava, prije svega, duhovnu, moralnu, ali i civilizacijsku prekretnicu i preporod. Ponovni susret sa ovim mubarek mjesecima nudi nam posebnu priliku i mogućnost. Stoga, neka mjesec posta, mjesec Kur'ana, mjesec zekatatul-fitra i zekata, mjesec velikih događaja u povijesti islama, i ove godine nas nadahne i obogati, kao što je snažio muslimane kroz proteklih četrnaest vijekova i tri desetljeća.
A kada prođe ramazan i ruže bolno uzdahnu i svinu mirise u svoje latice, a kada se oni što se zemlji, a ne nebu priklanjaju, pod teškim bremenom počnu u bezdan da poniru, vjernici će, čisti i čedni, ostati u blagom ramazanskom zasjenku, da strpljivo čekaju novi ramazanski mlađak da se pojavi iznad modrih brda, da ih obasja, ogrije i nježno pomiluje po duši.
Šefko Sulejmanović - (www.preporod.com)