Ramazan u znaku intenzivnih provokacija u RS
Početak ramazana, mjeseca posta, Allahove milosti i blagoslova za Bošnjake koji žive na području entiteta Republika Srpska čini se da predstavlja i početak, ponegdje samo nastavak, intenzivnijih provokacija, prijetnji i nasrtaja na fizički integritet muslimana i njihove vjerske objekte.
Premda je uživanje vjerskih pa i ostalih prava Bošnjaka u Republici Srpskoj, manje-više, permanentan problem, izvještaji koji dolaze s terena u prva četiri dana ramazana su zaista zabrinjavajući i ocrtavaju stvarno stanje i ambijent u kojem žive Bošnjaci. Dok Bošnjaci u nekim drugim dijelovima naše domovine imaju priliku da potpunije osjete blagodati ramazana, Bošnjaci u RS u atmosferi stalnog straha i prijetnji žive svoju vjeru i provode mibarek dane ramazana.
Trebinje ne iznevjerava tradiciju
Među gradovima u Republici Srpskoj u kojima provociranje i ponižavanje muslimana ima kontinuiran karakter i na neki način postaje norma za lokalnu zajednicu svakako je Trebinje. Ionako malobrojna muslimanska zajednica u Trebinju, marginalizirana u svakom pogledu, tokom ramazana postaje još otvorenija meta za iživljavanje i vrijeđanje.
Prvog dana ramazana, nakon teravije namaza više mladića je sačekalo ispred Osman-pašine džamije Husein ef. Hodžića, glavnog imama u istočnoj Hercegovini i vjernike koji su izlazili iz džamije, nazivajući glavnog imama Srbinom, da će biti hodža Srbin, a jedan mu je poručio "da će ga posjetiti".
Obzirom na kontekst i mjesto dešavanja, odnosno na brojne provokacije i uznemiravanja Bošnjaka posljednjih mjeseci u Trebinju, očito je da se Bošnjaci žele zaplašiti, unijeti nemir i strah, a takvoj svrsi vjerovatno služi i ukrašavanje sahat-kule u blizini Osman-pašine džamije u Starom gradu, koju je podigao poznati vakif, trebinjski kapetan Osman-paša Resulbegović, velikom srpskom zastava sa četiri ćirilična slova S i pravoslavnom ikonom, u povodu proslave Preobraženja Gospodnjeg, krsne slave grada Trebinja i Sabornog hrama
Da ovo nisu ekscesi potvrđuje i sablažnjujući slučaj uriniranja džamijskih vrata, prije teravih-namaza u Trebinju u ramazanu 2007. godine.
Lokalna vlast u Bosanskoj Dubici ignorira zahtjeve IZ-e
Lokalna vlast u Bosanskoj Dubici uporno ignorira zahtjev glavnog imama Medžlisa Islamske zajednice Bosanska Dubica da se oko džamije postavi videonadzor. Medžlis već godinama upozorava lokalne vlasti na nedopustivo otvaranje više ugostiteljskih objekata u neposrednu blizinu Gradske džamije, koji rade bez ikakvog ograničenja. Gradska džamija je do sada bezbroj puta bila na meti pijanih mladića. Prema riječima glavnog imama, na džamiji trenutno ima 7 polomljenih prozora, a u noći sa subote na nedjelju flašom je ponovo razbijen jedan od prozora džamije. Napadi na Gradsku džamiju u Bosanskoj Dubici su stalna pojava, posljednji je bio prije dva mjeseca, a ovi napadi u ramazanu vjernike još teže pogađaju.
Težak ramazan i za muslimane Banja Luke
Prema izvještajima sa područja Medžlisa Islamske zajednice Banja Luka vjernici prilikom odlaska, boravka i povratka iz džamija izloženi su verbalnim napadima, psovkama, prijetnjama i vrijeđanjima. Tokom ovih prvih ramazanskih dana na meti su bili džematlije Stupničke džamije, kada je više osoba pripremilo kamenice da kamenuje džamiju. Pošto su njihove namjere prezrene uzvratili su vrijeđanjem vjernika, a u drugom navratu, sljedeću noć, je ova džamija kamenovana. Također su i džematlije Sefer-begove džamije u Banja Luci u ovim mubarek ramazanskim danima bili izloženi vrijeđanju, psovkama i prijetnjama.
Ponavlja li se scenarij prošlogodišnjeg ramazana, kada nije prošao dan, a da na području Muftijstva banjalučkog nije zabilježen incident, kada je Sefer-begova džamija "u po bijela dana" kamenovana i oskrnavljena, porušena ograda na mjestu nekadašnje Arnaudije džamije, ili pak kada su muškarci nagi do pojasa ulazili u džamijske hareme i prijetili džematlijkama, kada su presretani vjernici na putu do džamije, prijećeno im da će im zapaliti džamiju i uzvikivane parole ,,Nož, žica, Srebrenica".
Nakon strašnih ratnih stradanja i tortura, Bošnjacima se u Republici Srpskoj, sada u miru oduzima temeljno pravo, da mogu u svojim džamijama uživati blagodati svoje vjere, da mogu javno manifestirati svoja vjerska osjećanja. Ovi ramazanski izljevi bijesa i mržnje prema muslimanima u RS i odsustvo adekvatne reakcije nadležnih lokalnih i državnih organa kod muslimana evocira sjećanje na stravične scene iz ramazana i bajramskih dana 1992. godine u istočnoj Bosni, teravije i krvavog pira u bijeljinskoj džamiji, krvavog Bajrama na području Zvornika i ostalih područja BiH. Ostaje pitanje bez odgovora zašto kod nekih pojedinaca i grupa ezan i džamija izazivaju izljeve posebne agresivnost koja je ne tako davno rezultirala genocidom.