Preko milion bošnjačkih žrtava

Fatmir Alispahić u tri dana održao tri predavanja u Sarajevu, Mostaru i Bužimu.

Sarajevo: Na tri četvrtine bh. teritorije Bošnjaci ne mogu svjedočiti svoju tradiciju, jer su izloženi stalnoj torturi apartheidskog režima * Mostar:  Borba za opstanak Bošnjaka je naše pravo i naša obaveza i mi u toj borbi nikome na ovome svijetu ne moramo položiti ni jedan jedini račun * Bužim: Kod Srba ćete u prvi redovima uvijek vidjeti popove, pisce i generale, a kod Bošnjaka su pisci, hodže  i heroji u zadnjim redovima, a političari, kao kakvi kraljevi, u prvim.

***

Za tri dana, u subotu, nedjelju i ponedjeljak (od 8. do 10. VIII) Fatmir Alispahić je prevalio preko hiljadu kilometara putujući po Bosni i Hercegovini, držeći predavanja i susrećući se sa narodom, od Sarajeva, preko Raštelice, Ostrošca, Konjica, do Mostara, gdje se susreo i razgovarao sa imamima iz cijele Hercegovine, pa preko Travnika, Bugojna i srednje Bosne, do Bosanskog Petrovca, Krajine, Bihaća, Cazina, Bužima... U svim ovim mjestima Fatmir Alispahić je ili držao predavanja ili imao sastanke sa omladinskim udruženjima, intelektualcima i običnim ljudima iz naroda koji sa ogorčenjem prate eskalaciju dejtonske islamofobije i ponižavanja Bosne i Bošnjaka.

***

U subotu, 8. avgusta, iza 21 sat, pred oko hiljadu okupljenih građana, na Baščaršiji, u okviru „Demusove" manifestacije „Dani bošnjačke tradicije 2009", Fatmir Alispahić je govorio o fizičkoj i duhovnoj čistoti u Bošnjaka. Nakon kulturološkog uvoda u temu, Alispahić je podsjetio kako se govor istine i preziranje laži smatra jednom od temeljnih vrijednosti duhovne čistote u Bošnjaka, te je rekao kako danas živimo umočeni u dejtonsku laž, u okviru koje se ne može govoriti o obespravljenosti Bošnjaka, i o pravu bošnjačkog naroda da živi slobodno i dostojanstveno. Podsjetio je prisutne da u otetim podrinjskim gradovima, u otetim gradovima tzv. Herceg-Bosne, u otetim gradovima u Krajini, žive Bošnjaci, povratnici, koji ne mogu na ovaj način, kao u Sarajevu, svjedočiti svoju tradiciju, jer su izloženi stalnoj torturi apartheidskog režima, koji ne sankcionira razna iživljavanja nad bošnjačkim povratnicima, niti goni i kažnjava one koji vrše terorističke napade na džamije. Alispahić je kritički govorio o činjenici da se šuti, a time i laže, o činjenici da na tri četvrtine bh. teritorije Bošnjaci žive kao građani drugog reda, čime se na najgori način ruši tradicija čistote, jer se duhovnost Bošnjaka tjera u život laži, moralnog i mentalnog peksinluka.

A o kulturološkim aspektima teme Alispahić je u najavi između ostalog rekao sljedeće:

(...) Nije pitanje - da li bošnjačka tradicija podrazumijeva čistotu, kao vjersku i moralnu okosnicu svoga bitka, već je pitanje - da li se ta tradicija može očuvati u okruženju koje dvojni i tržišni moral nameće kao društvenu i duhovnu vrlinu? Čistota je aktivni, djelatni, kreativni, a ne tek formalni strah od grijeha u bošnjačkom životu, što je i odredilo da Bošnjaci kroz teška historijska iskušenja prođu neokaljana obraza, jer su u ime moralne čistote uvijek ostajali distancirani od revanšizma, osvete, netrpeljivosti... (...) Gdje i kako živi kult čistote u bošnjačkoj tradiciji? Ako ga nema u medijskoj, kulturalnoj, obrazovnoj svakodnevnici, onda bi taj kult čistote mogao biti tek muzeološki eksponat koji svjedoči o davnim i nepovratnim vremenima. Ali, Bošnjaci ne žele živjeti u muzejskoj vitrini, a da na njihovom mjestu, pod njihovim imenom, živi neki drugi sadržaj, koji nema veze sa njihovim običajima i kulturnim naslijeđem. Bošnjačko biće želi revitalizaciju svoje tradicijske osnove, svoga kompasa čistote, taman u mjeri u kojoj tradicija čini svakodnevnicu drugih evropskih naroda. (...) Mi danas znamo da je kult čistote u bošnjačkoj tradiciji utemeljen i pretakan kroz različite oblike kreativnosti i duhovnosti, od usmene predaje, preko graditeljstva, preko sevdalinke, preko pisane riječi, pa sve do društvene i političke prakse ovog vremena. Okruženi smo akustikom vode i strahom od grijeha. Ali mi nemamo cjelovitog istraživačkog djela koje bi sa izvorištem povezalo tu mrežu vodotokova koji u ime bošnjačkog opstanka tkaju jedinstveni bosanski ćilim. Ovo je skromno nastojanje da afirmiramo jednu od najvažnijih tema bošnjačke duhovne baštine.

***

U nedjelju, 9. avgusta, u internatu Karađozbegove medrese u Mostaru, u okviru Seminara za hercegovačke imame, koji se održava u organizaciji Muftijstva mostarskog i Fondacije „Mulla Sadra", Alispahić je govorio o aktuelnom stanju u Bošnjaka.

• - Bosna ostaje bez Bošnjaka, jer Bošnjaci ostaju bez bošnjaštva i bez islama. Za Bošnjake je biti ili ne biti, a to je pozicija koja ne nudi nikakve alternative. Ili ćemo otvoreno progovoriti o nastavku genocida, o velikosrpskoj i velikohrvatskoj prirodi dejtonskog režima, o zatvaranju Bošnjaka u genocidni geto, o progonu bošnjačke žrtve i progonu bošnjačke ravnopravnosti, o ekonomskoj, medijskoj i kulturnoj kolonizaciji, o velikosrpskom i velikohrvatskom uzgoju bošnjačkih kvislinga koji su plaćeni da šute i da ne vide tlačenje bošnjačkog naroda, dakle, ili ćemo bez kompleksa, bez podaničkog mentaliteta, uspravne kiče i dignuta čela progovoriti o svemu ovome, ili nas uskoro neće biti! Spas bošnjačkog identiteta mora biti zajednički zadatak uleme i svjetovne inteligencije, i ni jedni ni drugi nemaju pravo da se plaše i da se povlače, jer ako je ko u Evropi dokazao demokratska, sekularna i humanistička opredjeljenja onda su to Bošnjaci. Sve drugo je laž i krivica koja nam se nameće, kako bismo se plašili ljubavi prema svome narodu. Borba za opstanak Bošnjaka je naše pravo i naša obaveza i mi u toj borbi nikome na ovome svijetu ne moramo položiti ni jedan jedini račun - rekao je, između ostalog, Fatmir Alispahić tokom predavanja hercegovačkim imamima, koje je trajalo blizu tri sata, uključujući i živu diskusiju o raznim problemima, a posebno problemima povratka Bošnjaka u sada većinske tzv. srpske i tzv. hrvatske krajeve, na kojima djeluju imami Mostarskog muftijstva i koji u odsustvu političke podrške nose teret podstreka povratnicima da izdrže uprkos apartheidskim pritiscima.

***

U ponedjeljak, 10. avgusta,  uvečer, u prepunoj sali MSŠ Bužim, u okviru 14. Tradicionalne manifestacije „Slobodarski dani viteškog grada Bužima" (4.-15. avgust 2009.), Fatmir Alispahić je održao predavanje na temu „Kontinuitet genocida nad Bošnjacima". Prethodno je načelnik Općine Bužim Mirsad Šahinović sa saradnicima u svome kabinetu primio Fatmira Alispahića, nakon čega su gost i domaćini otišli obići turbe legendarnog komandata 505. Bužimske viteške brigade rahmetli Izeta Nanića i njegovog brata Nevzeta gdje su proučili Fatihu za bužimske šehide.

Predavanje je počelo simpatičnim incidentom, kada je Fatmir Alispahić prekinuo domaćina u predstavljanju njegovih knjiga i angažmana, rekavši da su to trenutno potpuno nebitne stvari za koje nemamo vremena, jer nam je svaki čas dragocjen da spašavamo i narod i zemlju od nestajanja, što su prisutni pozdravili burnim aplauzom.

• - Mi smo 1995. jedva dočekali da završimo borbu za opstanak Bosne i Bošnjaka, a naši neprijatelji su jedva dočekali tu našu naivnost, kako bi nas nastavili istrebljivati drugim sredstvima. Našu dobrotu oni razumiju kao našu slabost, a ne kao vrlinu, jer svijet mjere svojim barbarskim kantarima. Uz podršku međunarodne zajednice, koja je svakako podržavala genocid nad Bošnjacima, velikosrbi i velikohrvati su okupirali dejtonsku državu, pokupovali bošnjačke političare, i nastavili genocid nad Bošnjacima. Realizirana je operacija prekidanja veza sa preko milion raseljenih Bošnjaka, što znači da se broj bošnjačkih žrtava genocidne agresije danas popeo na oko milion i 200.000 Bošnjaka bez kojih je ostala Bosna i Hercegovina. Na redu je operacija izmišljanja, hapšenja i procesuiranja bošnjačkih ratnih zločinaca, kako bi se relativizirala historijska istina, tako da na kraju neće ispasti da su svi jednako krivi, već da su samo Bošnjaci krivi. Naporedo s time okupiraju se bošnjačke glave u koje se usađuje mržnja prema sebi i prema svome. Država koju smo odbranili okupirana je dejtonskom prevarom, a njena glavna operacija je progon bošnjačke žrtve, i to uz pomoć pokupovanih bošnjačkih političara koji bestidno tvrde da Bošnjaci trebaju napuštati poziciju žrtve i zaboravljati. Zar je moguće napustiti nešto što si bio kroz historiju, i što jesi kroz stvarnost?! Ja ću vam direktno i nedvosmisleno reći da stabilna bošnjačka budućnost jedino može biti građena preko žrtava koje smo podnijeli, a da zaborav vodi ponovnom ponavljanju tragične povijesti. Ko god bude tvrdio drukčije, znajte da je u službi zločinaca koji daju silne pare da sakriju tragove zločina, a gdje je glavna operacija ispiranje bošnjačkog pamćenja - rekao je Fatmir Alispahić okupljenim Krajišnicima na tiribini u Bužimu, koji su njegovo izlaganje desetak puta prekidali aplauzima.

Alispahić je oštro kritikovao bošnjačke političare, zbog njihove potkupljivosti i podaništva. Rekao je da Bošnjaci moraju sistem nacionalnog organiziranja učiti od Srba i Hrvata, kod kojih su političari tek izvođači radova na projektima nacionalnih akademija i institucija, koje okupljaju najpametnijije ljude u narodu, dok su kod Bošnjaka političari uzurpirali „i jare i pare".

• - Kod Srba ćete u prvi redovima uvijek vidjeti popove, pisce i generale, a kod Bošnjaka su pisci, hože i heroji u zadnjim redovima, kao da su kužni, a političari, kao kakvi kraljevi, u prvim. Dokle god nam u centralnim ložama ne budu sjedili Muhamed Filipović, Nedžad Ibrišimović, Džemaludin Latić, Taljić, Sidran, Kajan, Kujundžić i drugi, kao perjanice pismenosti i narodnog identiteta, i dokle god političari ne razumiju da su tek prolazni činovnici, dotle Bošnjacima neće biti bolje. Mi se moramo izboriti za trijumf pismenosti u bošnjačkom sistemu vrijednosti - rekao je na kraju Alispahić.

Priredio: Fatmir Alispahić