Sijanje mržnje prema vrijednostima islama i islamskim institucijama

Služba za odnose s javnošću Rijaseta Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini reagirala je na tekst objavljen u pretposljednjem broju magazina Dani. Reakcija Službe je objavljena zadnjem broju Dana.

 Ovom prilikom želimo posjetitelje našeg portala upoznati sa tom reakcijom, objavljujući tekst na koji smo reagirali. Rijaset Islamske zajednice, uglavnom nije reagirao na kontinuirane provokacije i ponižavanja koja skoro u svakom broju ovaj magazin čini, što je postalo, čini se, zaštitnim brendom i temeljnom uređivačkom koncepcijom magazina Dani.

 Međutim, kampanja koju sa posebnom strašću ovaj magazin vodi protiv Islamske zajednice prevazilazi netrpeljivost prema legalnoj instituciji i legalnim autoritetima koji je vode ili u njoj rade, štaviše ona je poprimila obilježje omalovažavanja islamskih vrijednosti, stavljanja u pogrdan kontekst postulata i simbola islama, vulgarizaciju pojmovlja i jezika vjere.

Islamska zajednica je u više navrata bila u prilici osjetiti posljedice sijanja straha od islama, kroz napade i vrijeđanja vjernika ili slanja uvrdljivih poruka. Nije jasno kome je u interesu širiti strah i mržnju, ko želi odgajati nove generacije ljudi na predrasudama i neprijateljstvu prema drugom i drugačijem, a očito je da se takva klima stvara čije će posljedice biti dalekosežne i možda nesagledive.

Sijanje mržnje prema vrijednostima islama i islamskim institucijama

(Dvore gradi Cerić efendija; Dani 630, 10. 07. 2009., str. 40 - 41)

 Poštovani,

Molimo da u narednom broju Vašeg magazina objavite reagiranje Službe za odnose s javnošću Rijaseta Islamske zajednice u BiH na objavljeni sadržaj u Vašem magazinu.

- Početkom jula mladi Nijemac je u sudnici u Drezdenu ubio 32-godišnju Egipćanku, u trećem mjesecu trudnoće, sa 18 uboda nožem dok je svjedočila protiv njega, povrijedio je njenog trogodišnjeg sina i muža. Da stvar bude gora, policajac koji je utrčao u sudnicu, pucao je u noge povrijeđenom suprugu žrtve, smatrajući ga napadačem. Ubica je odgovarao za uvredu. On je, na dječjem igralištu, nakon što ga je žrtva zamolila da se pomjeri da bi njen trogodišnji sin mogao sjesti na ljuljašku, vidjevši je s maramom na glavi, žrtvu nazvao "islamistom, teroristom i droljom".

Ovaj monstruozni slučaj otvorio je brojna pitanja, između ostalog, kako policajac koji se pojavio u sudnici nije pucao u počinioca već u muža ubijene, zbog čega je smrt žene koja je nosila maramu, sedam dana u medijima egzistirala samo kao kratka vijest, zašto nije izazvala pažnju političkih institucija.

Centralno vijeće Jevreja je ustvrdilo da je drezdenski slučaj dokaz da je islamofobija u Njemačkoj stvarnost. Ispitivanja javnog mišljenja pokazuju da velika većina ispitanih Nijemaca pojam "islam" direktno povezuju s pojmovima "radikalizam i fanatizam". Takvi rezultati idu u prilog onim tvrdnjama koje Egipćanku vide žrtvom negativnih antiislamskih kampanja i islamofobije.

Muslimani u Bosni i Hercegovini u kontinuitetu svjedoče posljedice raznovrsnih negativnih kampanja protiv njih i njihovih institucija. U predvečerje agresije na BiH, snažna i orkestrirana kampanja koja je dolazila iz prijestolnice susjedne nam države forsirala je priče o islamskoj prijetnji, fundamentalizmu, opasnosti koja dolazi iz džamija, ezanu kao pozivu na džihad, radikalnim imamima, nužnosti odbrane kršćanstva i evropskih vrijednosti od islama, što je rezultiralo ili ojačalo svijest o potrebi potpune eliminacije takvih prijetnji pa makar trebalo počiniti genocid i urbicid. Holokaust nad Jevrejima je pokazatelj razmjera zločina indoktrinirane svijesti i kakvim može učiniti jedno društvo ili većinu njegovih članova negativna propaganda, a srebrenički genocid je samo još jedana ilustracija toga. 

Nakon agresije, obzirom da su Bošnjaci fizički opstali i sačuvali svoj islam negativna kampanja je nastavljena u nekim novim formama, čak u nekim segmentima i intenzivirana, čemu su pogodovali i pojedini globalni procesi. Geneza progona i diskreditacije islamskih vrijednosti može se pratiti u različitim razvojnim fazama, od pojedinačnog do zajedničkog poduhvata čiji egzekutori pripadaju domaćem političko-medijskom prostoru. Huškanje, govor mržnje, kontinuitet iskazivanja netrpeljivosti, te ponižavanje islamskih vrijednosti i institucija, izoliranje konkretnih islamskih autoriteta i udar na njih svim dozvoljenim i nedozvoljenim sredstvima dio su osmišljenih aktivnosti i prepoznatljiv zaštitni znak implementatora poduhvata.

Hoće li sijači mržnje prema islamu i Islamskoj zajednici preuzeti odgovornost za buduće potencijalne mlade napadače, koji odrastaju na njihovoj mržnji prema islamu i onome što islam simbolizira, a koji poput mladog Nijemca s početka ovog teksta neće prezati od napada i vrijeđanja pokrivene muslimanke, presresti imama kada izađe iz džamije u džubetu i ahmediji, skrnaviti džamiju ili druge islamske svetinje, jer mu se to predstavlja kao izvor svih problema ovog društva? Da li je to ono što žele inspiratori mržnje? A skoro minula prošlost zorno svjedoči okrutnost nasilja i zločina koji može proizvesti rigidno ateizirana, ideološki isključiva svijest. Recidivi te svijesti ne mogu se pomiriti sa činjenicom da je sloboda pravo svih, da vjera i vjerujući ljudi imaju pravo participirati na tržištu ideja i u javnom sektoru, da se institucije islama  uspostavljaju po mjeri muslimana, a ne izvaninstitucionalnih centara moći koji bi određivali mjeru slobode, sadržaj mišljenja i govora predstavnika Islamske zajednice.

Islamska zajednica je svjesna da neki ljudi ili grupe imaju potrebu da skrenu pažnju na sebe, pokušaju dati sebi važnost, pa makar to bilo kontinuiranim provociranjem i ponižavanjem, jer je cilj izazvati reakciju. Javni prostor je krcat izmišljenih i režiranih afera, primjera raznovrsnih egzibicionista koji kao od majke rođeni utrče pred pun fudbalski stadion da bi privukli pažnju na sebe. Međutim, ono što zabrinjava jeste gorljivo ponižavanje islamskih svetinja, pa čak i simbola same vjere islama, što se čini dijelom projekta u kojem nema nikakvih granica, u kojem meta nisu neslaganja i kritička razmjena stavova, nego se pojedinačna nezadovoljstva, interesi ili neuspjesi, frustracije i kompleksi iskaljuju rigidnom blasfemijom, vulgarizacijom svetog, stavljanjem u pežorativni kontekst islamskog pojmovlja i jezika vjere. 

Magazin „Dani", žestoko se natječe održati primat u takvom poduhvatu, a očit primjer je broj 630, 10. 07. 2009., i tekst pod naslovom „Dvore gradi Cerić efendija". Logična posljedica ostrašćene kampanje koju vodi ovaj magazin protiv Islamske zajednice i može biti pjesma ovakvog sadržaja u čijem se širem kontekstu, tonu i jeziku grubo omalovažava džuma namaz, kao jedan od temeljnih vjerskih propisa, svetost Ćabe, kao Božijeg Hrama na Zemlji prema kojoj se svakodnovno okreću muslimani cijelog svijeta i žude za susretom sa njom, zatim dova kao centralni vid komunikacije između Boga i čovjeka, dova sa kojom se musliman rađa, živi i umire, dova koja ima središnju ulogu u namazu i ogromnu stvarnu i simboličku važnost za muslimana, dova kojoj Kur'an podučava i čiji značaj ističe.

Naravno, ako se postulati i simboli vjere mogu vrijeđati, kakva je onda prepreka da se nipodaštava stvarno i simboličko značenje riječi efendija i imam, kako u islamskom diskursu tako i našoj lokalnoj tradiciji. Simbol ahmedije, minbera, hafiza, hadžije, abdesta, uleme, safa jesu dio islamskog pojmovlja koje u svijesti muslimana konotira višeslojna uzvišena i sveta značenja, koja se ismijavaju u ovom uratku.

Da li je ovo bio poklon magazina Dani muslimanima za 11. juli?

I na koncu, od uspostava institucije reisu-l-uleme 1882. godine postavljalo se pitanje adekvatnog prostora za najvišu instituciju Islamske zajednice. Danas kada organi Islamske zajednice odluče da se gradi sjedište Rijaseta, određeni krugovi obrušavaju se na Islamsku zajednicu kao da se radi o životu ili smrti. Čak i ako se ne slažemo, valjda se odluke legalnih organa poštuju, valjda predstavnici muslimana koji sjede u Rijasetu i Saboru imaju pravo odlučivati o svojim potrebama, a da ne moraju ići po pamet tamo negdje i nekome. Iz islamskih izvora možemo naučiti da postoje grupe ljudi koje ne žele prihvatiti argumente suprotne strane i koliko god se čovjek trudio, štaviše kada bi im došao i Božiji poslanik, a kamoli obični čovjek, neće uspjeti da im da objašnjenje koje će oni prihvatiti, jer metaforički kazano oni su gluhi i slijepi za ono što im se govori. Njihovo je pravo da prihvate ili ne prihvate, ali i odgovornost za posljedice koje proizvode.

Sarajevo, 14. 07. 2009.

Služba za odnose s javnošću Rijaseta

Sporni tekst

Dvore gradi Cerić efendija; (Dani 630, 10. 07. 2009., str. 40 - 41)

Zaškripiše Audija gume
Kadrovici pristigli sa džume
Pa svečano potpisuju ćage
Tranzicijski begovi i age
Efendija Cerić dvore gradi
Pepsijem se on rujnijem sladi
Na hastalu sahani su puni
Čujte, veli, braćo i tajkuni
Bager prvu započinje fazu
Sutra članak biće u Avazu
Povlađuje, glavom klima
Tajkun-beg što nebodera ima
Na minderu zasjeo je lobi
Efendija Cerić mudro drobi
Vijest mu je pristigla do uha
Bunu digla Bukovica Gluha
Optužuje novinare znane
Islamofobe i din-dušmane
Pozvao se na dragoga Boga
I Sigmunda Freuda velikoga

Čujte, braćo, kako iz Čikaga
U Zagreb je doš'o tražit vraga
Snove snio, ambicije krio
Rezervni je tamo imam bio
Moćni KOS ga popeo na mimber
U Saraj'vo zovnuo na himber
Da Bošnjake utjera u suru
Da im bude šerijatski guru
Kralja Fahda pristigla hedija
Krojila se od nje ahmedija
Krojio se kaftan vezen bijeli
I kadrovska politika, beli
Komad velik ost'o od kolača
Pa on dvore gradi sred Kovača
Pa on veli tajkun-begu ovo
Da napiše u Avazu slovo
Dušmani nam din i iman blate
Fahrudine, tajkunu i brate
Dvore gradit veliki je sevap
Reče pa u usta stavi ćevap
Što iz stranke što oni iz vlade
Složna braća stojnu kuću grade
Alijin će Bakir riđe brade
Izdati im dozvolu da rade
Tu do njega Brankoviću sjedi
Efendiju sluša dok besjedi
Da mu daš da čuva dvije ovce
Izgubio taj bi tri doslovce
Iz budžeta nudi vel'ke novce
Postao je čimbenik i gazda
Nedostupan mobitel mu vazda
Sa njegove desne sjedi strane
Iz bolnice Gavran Kapetane
Na hafizu sedam ljutih rana
Od kick-boksa, žena i dušmana
Još tu ima za stolom momaka
Privrednika, hadžija, Bošnjaka
Eglenišu, dragog Boga slave
Finansijsku konstrukciju prave
Može im se, nisu iza brave
Sve od roda dobra kamarila
Što šejtanska veli sedma sila

O tome je dosta bilo priče
Da čujemo sada kako niče
Nad Saraj'vom gradom kula
Što je zida iz Visokog mula

Šta se ono nad šeherom bijeli
Bakir-beže sitan konkurs šteli
Na karticu meće gutu para
Pa on zove pajdu neimara
Bagere je sakupio obnoć
I kranove uz Božiju pomoć
Objekat se brzo dići mora
Veći, ljepši i od Merkatora
Kaže reisu Radon iz Avaza
Da se objekt vrti kao Plaza
Pa kad ne zna ni kud bi ni šta bi
Daljinskim ga okrene ka Ćabi
Još mu reče otprilike c'jenu
Da se avdest uzme u bazenu
Nije problem, ostaće i para
Da na vrata stavi zaštitara
Kameru da snima ko se kreće
Bez najave ni Azrail neće
Skupljaće se samo baška krema
Privrednici, hadžije, ulema
Za rijaset već su dali lovu
Kraj temelja uče bager-dovu
Bakir uz'o samo deset posto
Da bi islam u državi opst'o
Pismo pišu studenti sa faksa
Da islamska ovo nije praksa
Raja nema ni posla ni hljeba
Da li stvarno taj rijaset treba
Već imamo i Bosmal i Plazu
Treba raji para za džennazu
Njima reis kaže: šta vi znate
Po Bolonji avdest uzimate
Iz medžlisa da li iko znade
Uz Božiju pomoć ko 'no krade
Ko to pije samo Colu, kafu
Petkom ko je u prvome safu
Ima l', braćo, indicija, slutnja
Il' je suhog zlata vrijedna šutnja
Za ahiret ko to šteka lovu
Pa iz petnih žila uči dovu

Zinula je guzica kod mule
U Saraj'vu gradu zida kule
A sa neba mjesec mu se smije
Jerbo mrak je ispod ahmedije.

(Narodna pjesma iz okolice Sarajeva, prva polovica 18. stoljeća. Pribilježio Emir Šaković)