Reagiranje: Krajnje tendenciozno "tetoviranje" historijskih događaja

Medžlis Islamske zajednice Sanski Most reagirao je na kolumnu Željka Ivankovića "Kvisling - što je to?" objavljenu u Nezavisnim novinama od 14. jula, 2009. godine. Inače, Ivanković ovom kolumnom potvrđuje neke svoje ranije izrečene radikalne stavove kada je u pitanju razumijevanje islamskog učenja i njegove prakse. U vidu samopromoviranog stručnjaka za islam, imali smo prilike do sada pratiti Ivankovićeve sudove o karakteru islama i njegovoj primjeni, a u ovoj kolumni on poseže za starom prežvakanom i huškačkom tezom o širenju islama ognjem i mačem.

Također, u ovoj kolumni Ivanković pokazuje da njemu nije problem samo Mehmed Fatih, već je problem i Gazi Husrev-beg i njegov vakuf, a ako bi išli tom logikom problematičan je svaki veliki vakuf koji je uspostavljen u BiH, jer su uglavnom njihovi utemeljitelji bili imućni ljudi, ljudi koji su bili u administraciji, državni službenici. Međutim, pošto je Ivankovićevom logikom sve što je vezano za administraciju tadašnjeg sistema, vjerovatno osim seljaka, izdajničko, zulumćarsko ili u najmanju ruku su njihove sluge, pa nam se poručuje da bi naši veliki vakufi, poput Gazi Husrev-begovog, najvjerovatnije mogli nastati na haram novcu. Možda bi trebalo formirati kakvu komisiju da to ispita?! No, ova višestruko opasna ideološka matrica i zagovornici ovakvog pristupa, čiji je Ivanković, čini se, samo glasnogovornik, besramno ostavlja Bošnjake bez igdje išta, ikakvih dobara, tradicije, kulture, obrazovanja i sl, osim na maču donijetog islama u koji su silom utjerani. Štaviše, Bošnjacima se nameće "turska krivica", kompleks manje vrijednosti, jer su pod silom prihvatili vjeru nasilnika i rušitelja, izdali svoju vjeru. Koju, čiju? Kako se Bošnjacima povijest ponavlja, kako Bošnjaci, u najmanju ruku jedno stoljeće, slušaju iste teze, iste tvrdnje koje samo dolaze od različitih aktera.

Zaista, vjerovali smo da ljudi koji žive i promišljaju Bosnu i Hercegovinu u njenoj sveukupnosti i kompleksnosti nemaju stereotipa i predrasuda kada se radi o nekim temeljnim vjerskim i društvenim tokovima, a da se historijske nesuglasice i različiti pristupi mogu ostaviti historijskoj nauci i kompetentnim osobama. Promatrati Mehmeda Fatiha i Gazi Husrev-bega kao historijske ličnosti i u konkretnim historijskim događajima i vremenima i njihov duhovni aspekt ili simboliku, u smislu duhovnosti i kulture kojoj su oni u metaforičkom smislu bili transmisioni mediji, a što njeguje Islamska zajednica i ovdašnji muslimani, jeste miješanje krušaka i jabuka.

No, radi uvida naše javnosti o čemu se radi u ovoj kolumni i kako se razumijeva islam, islamska kultura i tradicija, nakon teksta reagiranja Medžlisa Islamske zajednice Sanski Most, prenosimo i tekst sporne kolumne.      

 Reagiranje Medžlisa Islamske zajednice Sanski Most

Povodom uobičajeno neprimjerenog, netačnog i krajnje tendencioznog "intelektualnog tetoviranja" historijskih događaja, kretanja i ličnosti vezanih za dolazak islama na prostore Balkana koje je Željko Ivanković iznio u svojoj kolumni u Nezavisnim novinama (14. 07. 2009.), te zbog izrazitog kvazi-historijskog markiranja jedne od najznačajnijih historijskih ličnosti 15. stoljeća u Evropi, Mehmeda II El Fatiha, Medžlis Islamske zajednice Sanski Most, kao organizator manifestacije Musalla koja se održala u Donjem Kamengradu kod Sanskog Mosta 3. jula, 2009. godine, osjeća potrebu da reagira na stavove iznesene u pomenutoj kolumni.

Uloga Mehmeda II El Fatiha u povijesti na Balkanu je poput uloge Sjedinjenih Američkih Država danas u Iraku. Sjedinjene Američke Države su u Irak donijele slobodu i demokraciju kao što je Mehmed II El Fatih donio slobodu i demokraciju na Balkan, te uveo balkanske narode u univerzalnu povijest i civilizacijska kretanja. O tome nam svjedoči poznati jevrejski autor Standford J. Shaw koji kaže: "Niti Republika Turska niti oni u Evropi i Americi ne shvataju u potpunosti u kojoj je mjeri Turska, kojoj je prethodila Osmanska carevina, kroz stoljeća služila kao glavno utočište ljudima koji su patili od proganjanja jednako muslimana kao i nemuslimana od 14. stoljeća pa sve do danas. Na mnogo načina su Turci historijski obavljali onu ulogu koju su zatim preuzele Sjedinjene Američke Države s početka 19. stoljeća." (Turkey and the Holocaust, London 1993, str. 1.)  Stoga, ko ne razumije ulogu Osmanske imperije u kojoj Mehmed II El Fatih igrao ključnu ulogu, on ne razumije razumije ulogu Sjedinjenih Američkih Država u promicanju slobode i demokracije u svijetu. Najbolji dokaz da se islam nije širio mačem je pokušaj HVO-a potpomognog od strane Zagreba i srpskih oružanih formacija potpomognutih od Beograda da bosanske muslimane mačem i ognjem istjeraju iz islama - ubijanjima, logorima, silovanjima, deportacijama, genocidom - a o čemu relevantno govore međunarodne institucije pravde u Haagu. Napominjemo da u presudama međunarodnih institucija pravde nije sudjelovao Mehmed II El Fatih niti je bio presudan njegov mač. Jer, da su dobri Bošnjani primili islam pod prijetnjom sablje, ratnim zločincima koji su svoja neljudska djela pokazali u Ahmićima i Srebrenici, uspjelo bi da bosanske muslimane iz islama pod prijetnjom sablje i istjeraju. 

Mehmed II El Fatih  je jedan od najpoštovanijih muslimanskih vladara svih vremena, osoba koja je obistinila navješće čuvene poslaničke izreke Muhammeda, a.s., o oslobođenju Konstantinopolisa, stoljećima je bio inspiracija Evropi zbog svoje snage i moći.  Genij koji je sa 21 godinu osvojio do tada "neosvojivi" Bizant bio je izuzetno obrazovan. Govorio je sedam stranih jezika. Odlikovala ga je dotad nezabilježena religijska tolerancija koju je ispoljavao prema nemuslimanskim podanicima. Osnovao je mnoge univerzitete, a njegov dvor je bio stjecište učenjaka i umjetnika.  Njegova se čuvena Ahdnama smatra najstarijim dokumentom o religijskim slobodama, a Ujedinjene nacije su objavile njen prijevod na svim svojim službenim jezicima.

Mehmed II El Fatih je također poznat i kao vladar o kome se najviše prljavih patvorina izmislilo u iztraumatiziranoj Evropi srednjeg vijeka. Treba podsjetiti da je, ipak, najmaštovitija u opskurnoj depikciji ovog vladarskog genija bila istočna kršćanska skolastika (te njena kasnija balkanska slijedba ekstremne turkofobije) koja je vijekovima ranije upregnula ogromne intelektualne resurse za stvaranje demonskih mitova o islamu i muslimanima. Krvave rezultante ove mitomanije danas se ponajbolje mogu vidjeti u mjesecu julu u Srebrenici kada bosanski muslimani ukopavaju ostatke hiljada u genocidu pobijenih civila.

Na kraju Medžlis Islamske zajednice Sanski Most podsjeća gospodina Ivankovića kako su izmišljotine, kojima o Mehmedu II El Fatihu obiluje njegov tekst, danas odbačene od strane uglednih orijentalista i ozbiljnih historičara kao politički motivirane patvorine satkane u traumi poraza i nacionalnog rasula nastalog dolaskom Osmanlija na Balkan. 

Željko Ivanković: Kvisling - što je to?

Nezavisne novine, 14. 07. 2009

Prije koji dan mogli smo čitati u novinama kako je u Kamengradu reis održao hutbu, što će reći propovijed, u kojoj je opet i iznova hvalio zavojevača svoje zemlje, rušitelja Bosanskoga kraljevstva, zatirača, okupatora, zlotvora, tj. osmanskog sultana Mehmeda Drugog, nazvanog El Fatih.

Reisu je, nevjerojatno, ideal čovjeka onaj koji je zauzeo Carigrad i središnju carigradsku, Justinijanovu crkvu svete Sofije pretvorio u džamiju, koji je porušio sva kraljevstva na putu do Bosne i posvuda ubijao, rušio, zatirao, odvodio u roblje... I dok je posve jasno da netko drugi ima razloga Mehmeda Drugog slaviti kao osvajača, kao npr. i Aleksandra Makedonskog prije ili Napoleona poslije toga, naprosto je nezamislivo da bi se danas našao neki Rus koji bi slavio Napoleona što je došao do Moskve, žario i palio posvuda, ili neki Poljak Hitlera, što je uništavajući sve pred sobom zauzeo ogromne dijelove njegove zemlje...

Međutim, u nas je i to moguće! Reis slavi rušitelja zemlje na čiji se, gle paradoksa, tisućljetni kontinuitet (!?) pozivaju i on i "njegovi" mitomani i povjesničari. Ovaj je put reis izgovorio ove nevjerojatne riječi: "Iz života i djela Mehmeda Fatiha može se učiti i naučiti da mjera tolerancije nije u nemoći da se drugoga omalovaži, već je mjera tolerancije moć da se drugoga poštuje." On je, taj Mehmed, zamislite (!), "znao da je prava moć u poštivanju ljudske ličnosti". A u slavu te "ljudske ličnosti" ubijao je na tisuće, vodio u ropstvo na desetke tisuća, uništavao crkve, nastambe, gradove, rušio, žario i palio... Šta je samo po Bosni porušio gradova i samostana! Baš neka neobična tolerancija!? Ili neobičan reis?! Ili oboje?! Zar ne?

Reći će netko - što očekivati od čovjeka koji se predstavlja kao vrhovni vjerski poglavar bosanskohercegovačkih muslimana, a svako malo svojim "intelektualnim interventima", svojom logikom skandalizira čak i vodeće intelektualce svoje zajednice, a kamoli druge. Još nedavno je, sjećamo se, u Beogradu predsjedniku Srbije, on kao kao vjerski lider (!) nudio bošnjačko-srpski dijalog! Neki prethodni put je zvao jednog od bošnjačkih lidera da napiše ustav da ga se sjećamo kao što se "sjećamo Mehmeda Fatiha, Gazi Husrev-bega i Alije Izetbegovića". A još zvoni u ušima njegova izjava (kraj siječnja 2008.) da se islam nije širio mačem i da u Bosnu nije došao na maču... Što očekivati od čovjeka koji u SAD govori jedno, po Europi drugo, u muslimanskim zemljama treće, u javnom životu BiH četvrto-peto, po džamijama šesto-sedmo, a na sijelima i po minderima deseto...???

Imalo bi smisla malo pogledati neke društvene, kulturne, povijesne, pa i logičke implikacije nekih od njegovih izjava. Na stranu što reis ne zna ili ne želi znati putove do ustava, pogotovu to da ustav ne piše jedan čovjek i pogotovu ne u tronacionalnoj zemlji. Na stranu što na pisanje ustava (kućnog reda za sve stanare BiH!) ne zove i Hrvate i Srbe, nego što pobrajajući svoje "velike predšasnike" jednostrano obilježava i prisvaja prostor BiH samo za sebe i svoje suvjernike. No, i to je krajnje sumnjivo, da ne kažem opasno, jer time reis amnestira "velike prethodnike" od užasnih zala koja su počinili ili ih, pak, prihvaća i s tim se zlima identificira! Primjerice, Gazi Husrev-bega stariji franjevački ljetopisci optužuju kao otimača imanja bogatijim katolicima (što ćemo onda s bogumilskim mitom!?) koji su odbijali uzeti islam, pa je iz tih i sličnih "gazijskih djela" (ideološkoga terora i notorne pljačke!) stvarao vakufe (haram novac?!) i tako silom, mačem, širio islam. A tek Mehmeda el Fatiha, koga reis stavlja na čelo svoga terceta uglednika. Zavojevača svoje zemlje reis uzima za svoga velikog prethodnika?!

Bošnjački se povjesničari i mitomani ubiše pozivajući na tisućgodišnju povijest, na kontinuitet s bosanskom državom, odnedavno i na piramide, a onda se i oni i reis pozivanjem na El Fatiha do kraja legitimiraju, identificiraju sebe kao ostavštinu rušitelja bosanske države i okupatora. I dok neki od njih s pravom govore: "Što to mi imamo s Turcima?", drugi (reis i sl.) ovakvim izjavama pokazuju tko su i što su. A pritom im, gle, nitko drugi, nitko sa strane, to ne podvaljuje. Sami to o sebi govore. Ne, nije to gaf. Evo još jedan primjer. Ove je riječi izrekao pisac Dž. Latić: "Mislim da mi muslimani Balkana i naše druge majke Turske..." Kako je to Turska njihova majka? Pa tako što je ove krajeve mačem uzela, porušila sva usputna carstva i kraljevstva, porobila narode, na maču donijela islam...

Nevjerojatno! Znaju li Latić, reis i njima slični što se u povijesti činilo sa slaviteljima okupatora svoje zemlje, rušitelja vlastitih država!? Neka pitaju nekoga u današnjem Iraku, ako im je daleko Norveška! Znaju li oni kako su prolazili oni što su slavili osvajače vlastite zemlje, jer tu se barem ništa nije promijenilo od vremena Aleksandra Makedonskog i Cezara do Napoleonova ulaska u Moskvu ili Hitlerova u SSSR? I koje mjesto takvima historija namjenjuje, te kako se oni zovu?

A kome je premalo svih ovih reisovih verbalnih i logičkih egzibicija, evo za podsjećanje još jedna: nedavno je tražio da šerijat bude dio Ustava BiH?! Za koga? Kome? Tko to dijeli zemlju?! Ili ova: ideološke neistomišljenike reis naziva islamofobima... Zadnji bosanski kralj je također bio islamofob?!