Zgrada Rijaseta: Od nužnosti do smislenosti
Nerijetko se u ovdašnjim medijima, neposredno ili u aluzijama, spominje gradnja zgrade Rijaseta Islamske zajednice na Kovačima. Najčešće takve vijesti i napisi zahtijevaju stručnu dopunu ili ispravku. Smisao i potreba ovog javljanja nije samo polemičke prirode. Sam projekat, odnosno objekat, čini se, vrijedni su kulturni i umjetnički događaj.
Maliciozni kolumnisti
Izgradnja upravne zgrade Rijaseta Islamske zajednice sa rezidencijom reisu-l-uleme u Sarajevu svakako je zaslužila pažnju medija. Najprije zato što se u historiji bosanskohercegovačke, a posebno muslimanske vjerske populacije prvi put gradi upravna zgrada za njene ne baš male potrebe. Mediji su takođe smatrali, vjerujemo, potrebnim zadovoljiti interes javnosti o tom poduhvatu kako bi obavijestili javnost jednako kao i o izgradnji zaobilaznice oko Sarajeva, obnovi Porodilišta i slično.
Iako se nisam bavio nekom statistikom o osvrtima, napisima, TV emisijama koliko ih je za ili protiv ove gradnje, prema onim informacijama do kojih sam došao, stekao sam dojam da je većina mišljenja i kritika završavala negativnim ocjenama, koje su prelazile i u nekorektnost, malicioznost, kampanju i zloupotrebu, slično onim kolumnistima koji zapažaju kako u BBI centru nema svinjskog mesa i alkohola, ne spominju za ovo vrijeme važno, drugačije i humanije bankarsko poslovanje i ne vide moderno i lijepo zdanje koje čini ovaj dio grada vrednijim.
Kritike poduhvata gradnje upravne zgrade Rijaseta usmjerene su na nekoliko problema. Najviše na personalni i financijski. Recimo da nema malicioznih namjera kritičara? Recimo da kritike polaze od opštih prilika, teške ekonomske situacije, da upućuju na razumno trošenje i neumjesne namjere graditelja da se gradnja poduzima za dobro i interes pojedinih dostojanstvenika Islamske zajednice.
Najprije, u vezi s takvim primjedbama, treba reći da financijsku konstrukciju graditelji ostvaruju, koliko znam, donacijama poslovnih ljudi koji imaju pravo raspolagati sa svojom imovinom i ulagati slobodna sredstva u ono što ocijene opravdanim. I u tome bi Islamska zajednica morala ostati dosljednom. Zna se dobro da su se i ranije podizale zadužbine širom svijeta i u svim vremenima i da se nisu čekali trenuci posvemašnje sreće i blagostanja. Naravno da su uzorni bili oni koji su svojim dobrima pomagali one kojima je pomoć bila potrebna. Ali, Sarajevo ne bi imalo Begovu džamiju, medresu, bezistan da je Gazi Husrev-beg podijelio svoja dobra ili ratni plijen svima potrebnim. Gradnja njegovog vakufa potstakla je razvoj grada i prešla je u opšte dobro, valjano i danas. Porodica Medici učinila je Firenzu slavnom graditeljskim poduhvatima bez kojih Firenza ne bi bila ono što danas jeste. Svakako, ovi primjeri nisu usporedivi na vrijednosnoj ravni nego samo kao primjeri poduhvata poduzimanih u sredinama u kojima su takođe postojale svakojake teškoće i socijalne potrebe.
Ali, graditeljski poduhvat Islamske zajednice nije bez vrijednosti, pa i usporedivosti. Ako se prihvati da i Islamska zajednica treba da ima službene prostorije kao što ih imaju i ostale vjerske zajednice u Bosni i Hercegovim već stotinjak godina, onda valja razumjeti da i Islamska zajednica treba da ima pristojnu zgradu, primjerenu savremenim graditeljskim dostignućima. Zašto bi zgrada Rijaseta trebala da izgleda kao siroče pored sarajevskih tornjeva, vladinih zgrada, vila i rezidencija kakve su građene čak i u srećno doba jednakopravnosti i socijalizma? Projekt zgrade se zapravo i ne nadmeće sa spomenutim i drugim. Projekat predviđa samo funkcionalno i savremeno oblikovno rješenje koje treba da zadovolji savremene i buduće potrebe službi Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini.
Značaj Zlatka Ugljena
Objekat je lociran na vakufskom zemljištu koje je davno, poslije Drugog svjetskog rata, preuzeo ondašnji upravni sistem. Tada je prostor starog mezarja poravnat za potrebe preduzeća „Ogrjev". Lokacija se nalazi na granici stambenog i poslovnog dijela starog Sarajeva i odgovara za plasman sada složenih funkcija Rijaseta. To su administrativno-upravni, servisno-tehnički i reprezentetivni prostori i rezidencijalni stan, svi odmjereni prema standardima savremenog javnog objekta i programskim zahtjeva Islamske zajednice. Mjerama i veličinama može se prigovoriti na isti način kako bi se prigovorilo dimenzioniranju drugih javnih objekata u izgradnji: BBI centar, poslovni objekti na i oko Marijin Dvora, Bazen na Otoci, posebno onim koji se grade iz budžetskih sredstava poreskih obveznika.
Ako se uzme da gradnja Uprave Rijaseta sa mandatnom rezidencijom reisu-l-uleme ne opterećuje javna i društvena dobra i ako nema nekih drugih, mentalno-patoloških, ideoloških i nestručnih primjedbi (u medijima usporedbe sa Gluhom Bukovicom, mauzolej?), moglo bi se primijetiti da je projekt uradio akademik Zlatko Ugljen sa saradnikom Huseinom Dropićem. Ako se zna za mjesto i značaj arhitekture Zlatka Ugljena (sa svjetskim priznanjima), da su većina njegovih djela propala u agresiji ili neodgovornošću vlasnika oštećena (hoteli „Ruža" u Mostaru, „Bregava" u Stocu, Bijela džamija u Visokom), znalci, pa i šira populacija, mogli bi se radovati da Sarajevo dobije jedno njegovo reprezentativno djelo kojim bi se ponosili kao i djelima Kunelisa, Renza Piana, Vancaša, Ivana Štrausa... Ako se izgradnja probije kroz medijsku baražu i druge prepreke koje vrijeme donosi, vjerujemo da će Sarajevo i šira zajednica biti obogaćeni djelom jednog istinskog i autentičnog umjetnika.
Projekt Upravne zgrade Rijaseta, onako kako je oblikovana u dokumentaciji, izražava mnoge likovno-estetske kvalitete. Oblikovni koncept korespondira sa oblicima sarajevskih tabija pa, koristeći postojeći plato sa podzidom na Kovačima, emanira kompoziciju kubičnih volumena i kaskadnu ritmiku starih gradnji sarajevskog amfiteatra. Polazišni kredo, kaže se u projektnoj dokumentaciji, je podržati duh mjesta u sintezi s duhom vremena. Stoga projekt nudi mirnu i nenametijivu morfologiju, a ne nadmenost i blještavilo, svjesno uskraćenu monumentalnost. Cjelinu čini niz zatvorenih i otvorenih volumena oplemenjenih diferenciranom vanjskom i unutrašnjom obradom. Kontrapunkt čine izmjenjivi zatvoreni i otvoreni volumeni, otvorene terase sa baščama, avlije u malom, sa vegetacijom, vodom, sofama i pergolama. Radne prostore čine kabineti reisu-l-uleme, zamjenika reisu-l-uleme, kabineti muftija, sale za sjednice, salon za prijeme, manji amfiteatar za skupove, predavanja i simpozijume i mali mesdžid. Centralnu poziciju ima glavni hol pokriven kupolama, tako perforiranim da svjetlosni zraci svojim prodorom kroz te perforacije u enterijer i prirodnim mijenama i pomjeranjima dnevnog svjetla, iscrtavaju apstraktnu grafiju na tlu hola.
Duhovna i estetska poruka
Suptilna svjetlosna kaligrafija bila bi jedan od likovnih sadržaja koji bi činili promjenjivost u inače statičnoj prirodi arhitekture. Drugi važan elemenat koncepta projekta zgrade Rijaseta jeste stav autora da se cjelovitost objekta može postići tek rješenjem enterijera integriranjem arhitekture s djelima savremenih bosansko-hercegovačkih umjetnika. Savremeno arhitektonsko rješenje i izbor likovnih ostvarenja, bili bi ambijentom duhovne i estetske poruke svima koji bi se doticali tih prostora. Nisu li s tom namjerom spajanja potrebnog i lijepog, gdje se i kad se moglo, nekad bile sobe zastrte ćilimima, mahrame vezene, u sahane urezivan savat, knjige pisane i oslikavane. Ko je svjestan tih sedimenata duhovne i estetske tradicije ovih prostora, može očekivati da i zgrada Rijaseta bude savremeno i živuće ostvarenje lijepog.
Ovakve procjene upravne zgrade Rijaseta sa mandatnom rezidencijom reisu-l-uleme daju nadu da će Sarajevo imati djelo jednog izuzetno kreativnog arhitekte i saradnika koji, i u ovom projektu, svjedoči o sintezi moderne i postmoderne. Jer, Zlatko Ugljen, obrazovan na visokim zahtjevima purizma je karika lanca Ugljen, Neidhardt, Le Corbusier, s jedne strane, a s druge rođenjem, sljedbenik estetike geometrije tradicionalne arhitekture, veza, čilima, bosanskog i mediteranskog podneblja.
Ibrahim Krzović
Oslobođenje, 15. 07. 2009.