Održan komemorativni skup povodom genocida u Srebrenici
«Moj strah od zaborava veći je od straha koji sam prisiljen pamtiti» - riječi su slavnog ratnog komandanta Cerske - Šemsudina Salihovića, a koje se nalaze na samom početku njegove knjige - « Nikad ne zaboravi Cersku ». Povodeći se za tim riječima, a kao što je već bilo i najavljeno, Bošnjaci u Luksemburgu su u subotu večer (11. jula), u prepunoj sali koja je tom prilikom primila više od 500 gostiju, pokušali da na prigodan način obilježe 11. Juli - Dan sjećanja na genocid u Srebrenici.
Na samom ulazu u salu, gdje se održavao skup, nalazili su se panoi s imenima preko 8.000 ubijenih srebreničkih žrtava.
Program večeri se sastojao iz 3 dijela - vjerskog, kulturnog, te promocije knjige koja je već spomenuta u uvodu.
Program je počeo spontano, učenjem sure Jasin. Nakon toga, uslijedio je recital i veoma dirljiva ilahija u izvedbi polaznika mekteba, da bi odmah u nastavku, nadarena curica Mejrem Mehanović, uz pratnju hora džemata Escha, izvela dio « Srebreničkog inferna », koji je rijetko koga u sali ostavio ravnodušnim. Nakon toga, u ime organizacionog odora, prisutnima se obratio Ahmo Avdić, koji je skrenuo pažnju na važnost obilježavanja tog tragičnog datuma, te izrazio svoje zadovoljstvo zbog velikog odaziva prisutnih. Zatim je uslijedio recital « Srebrenica », te ubrzo nakon toga, recitovanje istoimene pjesme, književnika Faiza Softića. Recitaciju «Sanjam majko» autora Abdulaha Sidrana izveo je maleni, ali veoma nadareni - Mirza Saković. Do tog trenutka se dalo primjetiti da ogroman broj prisutnih, zbog veoma dirljivog programa - ne može skriti suze, ali u trenutku kada su Jasmina Avdić i Mirza Saković, u stilu pozorišnog komada, pristupili izvođenju pisma jedne srebreničke majke - «Ne boj se, sine!», i najtvrđa srca su proplakala.
Nakon toga, na red je došlo svjedočenje takozvanog «Živog šehida», gospodina Šemsudina Šemse Salihovića, koji se odmah nakon izbijanja agresije na BiH priključio grupi odvažnih mladića branioca Cerske, a vrlo brzo, istaknuvši se svojom hrabrošću, postao komandant odbrane slobodnog područja Cerske. U ratu su mu Četnici ubili sedmogodišnjeg sina, majku, brata, mnogo saboraca, familije i prijatelja. Više puta je teško ranjavan, kako ranije tako i tokom samog «Marša smrti». Stoprocentni je ratni invalid. Dobitnik je odlikovanja «Zlatni Ljiljan» i više drugih priznanja Armije BiH, te je također, kao sto sam već spomenuo, autor knjige «Nikad ne zaboravi Cersku». Svojim izlaganjem je ostavio snažan utisak na prisutne. Nerijetko je svojim hrapavim glasom (nastalim usljed teškog ranjavanja u predjelu vrata) zahvaljivao Allahu s.v.t. Dalo se vidjeti da je čovjek prošao kroz ogromna iskušenja, ali da je uprkos svemu ostao saburli, s jakom vjerom, te velikom ljubavlju prema islamu, domovini Bosni i Bošnjacima.
Zatim je proučena dova za žrtve Srebrenice, da bi se nastavilo s promocijom knjige «Nikad ne zaboravi Cersku». Promotori su bili književnik Faiz Softić, Ejub ef. Muminovic, te magistar Haris Prolić. S tim je i okončan zvanični dio programa, ali su se muhabet i druženje većine prisutnih nastavilo do kasno u noć.
Još jedna dodatna korist od organizovanog skupa je i to što se dobrovoljnim prilozima, ali i od prodaje sokova i kolača - prikupilo više od 3.000 €, koji će se iskoristiti u dobrotvorne svrhe - najvjerovatnije za stipendiranje jetima s područja Srebrenice.
Bilo je to po prvi put u Luksemburgu da se na takav nacin obilježi Dan sjećanja na genocid u Srebrenici. To večer su Bošnjaci Luksemburga disali jednom dušom - Bošnjaci iz gotovo svih dijelova Bosne, Sandžaka, Kosova i Makedonije. I ne samo Bošnjaci, već i muslimani drugih nacionalnosti. Bili smo jedno tijelo - kako se i traži od nas u hadisima Muhammeda, s.a.v.s. Ujedinila nas je Srebrenica, ujedinile su nas naše žrtve.
Muhamed Ćeman