900 brojeva “Preporoda”
Hvala Allahu Gospodaru svjetova. Salavat i selam Muhamemed alejhis-selamu, Ehli-bejtu, ashabima, muslimanima i muslimankama koji su živjeli i umirali sa Kelimei-šehadetom. Neka je Allahov rahmet bosanskim šehidima. Amin! Sebi i vama preporučujem bogobojaznost.
Braćo i sestre,
U nizu blagodati koje nam je Allah dželle šanuhu podario jesu govor, pero i pismo. Iz Kur'ana a. š. saznajemo da je Allah dželle šanuhu prvog čovjeka i Poslanika, Adem alejhisselama, počastio govorom i obdario ga vrstama znanja kojim će moći da spoznaje, razumijeva i objašnjava svijet oko sebe. Za govor se kaže da je živa riječ i najbolji način (spo)razumijevanja među ljudima, dok je pisana riječ mlađa, i ona je jedna vrsta zamjene za govor. U nekim djelima se spominje da je Idris alejhisselam,* prvi čovjek koji je perom počeo pisati.
Naše duše su još u Ezelu čule govor Allaha dželle šanuhu: "Kalû bela šehidna" "Zar Ja nisam Gospodar vaš?" i odgovorile - posvjedočile: "Jesi, mi svjedočimo".* Od tog momenta preuzeli smo na sebe emanet čuvanja Njegovog govora. Allah dželle šanuhu nam je ukazao čast i povjerenje da budemo sljedbenici i čuvari Njegove upute, a mi smo svojim šehadetom preuzeli obavezu da ćemo biti vjerni Allahu i Njegovom Poslaniku. Istina, cijena svjedočenja, življenja i ustrajnosti u duhu La ilahe illellah nije nimalo lahka, ali je časna na obadva svijeta.
Smisao islamskog učenja je olakšati čovjeku boravak na dunjaluku, zato je Allah dželle šanuhu ljudima slao poslanike koji su prenosili Njegovu riječ, poučavali ljude peru i pismu i ukazali na važnost kitaba. I govor, i pero, i pismo spomenuti su u Kitabu/Kur'anu na više mjesta. Mi muslimani pripadamo vjeri koja se temelji na peru (kalemu) i knjizi (kitabu). U suri El-Kalem Allah dželle ša'nuhu se zaklinje perom (kalemom) i time nam skreće pažnju na blagodat i moć pera.
"Nun. Tako Mi kalema i onoga što oni pišu."*
Muhammed s. a. v. s. kaže da je Allah dželle šanuhu prvo stvorio pero (kalem): "Prvo što je Allah stvorio bio je kalem"* Ove riječi jasno nas upućuju na smisao, značaj i ulogu pera i pisane riječi u životu i radu čovjeka. Stoga nas ne iznenađuje jasan i odlučan stav Muhammed alejhisselama da, poslije Bitke na Bedru, zarobljenim mušricima (neprijateljima) ponudi slobodu ako zauzvrat nauče po deset muslimana čitanju i pisanju. Inspirisani kur'ansko-sunnetskim kazivanjem o značaju nauke i pisane riječi muslimani su kroz povijest njegovali tradiciju čitanja i pisanja, tradiciju koja je iznikla na prvoj kur'anskoj riječi: "Čitaj!" Pero, knjiga i čitanje stoje u temelju naše vjere, naše duhovnosti, naše povijesti, naše kulture i civilizacije, zato Allah dželle šanuhu od nas traži da čitamo:
"Čitaj, u ime Gospodara tvoga, koji stvara, stvara čovjeka od ugruška! Čitaj, plemenit je Gospodar tvoj, koji poučava peru, koji čovjeka poučava onome što ne zna."*
Islamska povijest nije potekla iz snage oružane sile i moći ekonomije; rijeka islama potekla je s brda Hira, sa izvora riječi: "Čitaj!", a to znači da mi muslimani potičemo sa stranica knjige koja se zove Kur'an; u kojem se o značaju knjige, čitanja, pisanja i mastila govori na preko hiljadu mjesta. Allah dželle šanuhu kaže:
"Reci: "Kad bi more bilo mastilo da se ispišu riječi Gospodara moga, more bi presahlo, ali ne i riječi Gospodara moga, pa i kad bismo se pomogli još jednim sličnim."*
Samo se u islamskom učenju tinta (mastilo) izjednačava sa krvlju šehida - kako je govorio Muhammed alejhisselam. Nur Kur'ana nosili su muslimani kroz vrijeme i prostor i emanet šehadeta predali nama bosanskim muslimanima. Onog dana kada su se Bosnom prolomile riječi šehadeta - Bosna je postala zemlja knjige (kitaba) i pera (kalema).
Kada se imaju u vidu te i sve druge činjenice, o kojima (danas) ne možemo šire govoriti, onda je sasvim jasno da su muslimani naše zemlje poklanjali dužnu pažnju nauci i pisanoj riječi uopće. Kada je zemlja Bosna bila sastavni dio velikog Osmanskog carstva, bilo je sasvim normalno da naši umni ljudi govore i pišu na turskom, arapskom, i perzijskom jeziku. Na ovim jezicima su napisana brojna naučna i književna djela, kao svjedočanstva o našem bitisanju na ovim prostorima. Nakon slabljenja Osmanskog carstava uslijedio je period austro-ugarske uprave. U promijenjenim društvenim, političkim i pravnim okolnostima i prilikama, muslimanski intelektualci i razne muslimanske organizacije i Islamska zajednica pokreću nekoliko novina i časopisa, kao: "Muallim", "Ogledalo", "Gajret", "Biser", "Behar", "El-Hidaja", "Glasnik" i dr., koji prvenstveno tretiraju pitanja odgoja i obrazovanja. Bilo je to vrijeme kada je trebalo iskoračiti u jedan novi svijet pun izazova i susresti se sa kulturom i tradicijom kršćanske Evrope.
U periodu između dva svjetska rata gotovo sva pomenuta izdanja časopisa i novina bila su kratkog daha, osim "Glasnika" Islamske zajednice čiji je prvi broj izašao davne 1933. godine. Poslije Drugog svjetskog rata promijenjen je političko-pravni položaj vjerskih zajednica i došlo je do gušenja vjerskih sloboda što je ostavilo duboka traga i na izdavačku djelatnost. U tom vremenu "Glasnik" Islamske zajednice izlazi periodično a "Takvim" godišnje. Bila su to jedina dva glasila unutar Islamske zajednice, odnosno Udruženja ilmije.
Braćo i sestre,
Danas kad je pred nama devetstoti broj "Preporoda", vjerujem da se mnogi od vas s dužnim poštovanjem sjećate imena prvog urednika i utemeljitelja "Preporoda", istaknutog alima Husejn-efendije Đoze. (Neka je Allahova milost njegovoj duši. Amin!). U to vrijeme, početkom osamdesetih godina, sada već prošlog stoljeća, iz pera mladih, ali za to vrijeme hrabrih članova redakcije: Hilme Neimarlije, Aziza Kadribegovića, Mehmedalije Hadžića, Ismeta Veladžića i drugih, potekle su riječi koje će kao najljepši miruh stizati do muslimana Bošnjaka u svim dijelovima svijeta. Oni danonoćno bdiju nad "Preporodom", stasaju skupa s njim, i izrastaju u poznate i priznate alime našeg vremena. "Bila su to vremena svakojakih ograničenja u kojima politička ograničenja nisu bila jedina, ali su uvjetovala sva druga." - kaže Hilmo Neimarlija.
"Preporod" je bio namijenjen svima bez obzira na starosnu dob i obrazovanje. U njemu su pisali i pišu najviši autoriteti islamskih znanosti, ali i obični čitaoci. Vjerujem da se, kao vjerni čitaoci "Preporoda", s ponosom sjećate i imena: rahmetli dr Ahmeda Smajlovića i profesora Kasima Hadžića, kao i dr Enesa Karića, dr Džemaludina Latića, dr Mustafe Cerića, Hadžema Hajdarevića, Mustafe Spahića, Merzuka Vejzagića i mnogih drugih koji su uređivali i pisali za ove novine.
Redakcija "Preporoda" se iz broja u broj otvarala prema čitaocima i tako tražila saradnike koji će da pišu o životu i radu u našim džematima. Zahvaljujući prvenstveno imamima, "Preporod" stiže i u najudaljenija sela i tako upoznaje i povezuje muslimane - Bošnjake.
Protokom vremena "Preporod", urednici, članovi redakcije, saradnici, ali i čitaoci prolazili su kroz razna iskušenja i položili svojevrsni ispit zrelosti. U burnim vremenima previranja, neslaganja i zavisti unutar i van same zajednice, dva imena u redakciji, Salih Smajlović i Bajro Perva, veoma mudro i vješto plove nemirnim vodama i "Preporod" na vrijeme izlazi i stiže do vjernih čitalaca. Veoma je bitno istaći da je "Preporod" u ovom vremenu uvijek izlazio kao pobjednik, jer su ga voljeli osnivači, urednici, saradnici, dopisnici i što je najbitnije, "Preporod" su voljeli - čitaoci.
Još se živo sjećam događaja iz Krupnja u Srbiji kad sam na jednoj dženazi prisutnima podijelio najnoviji broj "Preporoda" i kad je Ismet Migić u nevjerici da u rukama drži novine koje izdaje Islamska zajednica počeo da plače i da od sreće ljubi novine. Isto tako sjećam se i rahmetli Rašide Ljuščić iz Brezova Polja koja je "Preporod" redovno kupovala i "čitala" a da ni jednog slova nije znala. Kako ovo razumjeti? Lahko, ako osluhnemo njene riječi: "Kupujem ga u ime Boga. Dvaput ga platim i imam dva sevapa. Prvi, kupujem "Preporod" da redovno izlazi. Drugi, obradujem djecu šećerkama i oni mi naglas sve (iš)čitaju. Tako će ako Bog da i oni "Preporod" zavoljeti i redovno čitati." Nadam se da ste razumjeli kako se "Preporod" volio i čitao, šta je značio i kako je opstao.
"Preporod" je bio i ostao novina koju Bošnjaci vole i kojoj vjeruju, jer ih nikad nije iznevjerio. U jednom neizvjesnom, teškom i zgusnutom vremenu uoči agresije na našu zemlju "Preporod" je kucao na našu savjest i upozoravao na opasnosti koje nam se spremaju. U toku agresije "Preporod" nas je bodrio da ne klonemo duhom, ukazivao nam kako da ustrajemo i ulijevao nam nadu da će pomoć stići od Allaha dželle šanuhu. U tim najtežim trenucima za muslimane na ovim prostorima "Preporod" je ostao dosljedan svog imena u borbi za očuvanje vjere, domovine, časti, nacionalnog i kulturnog identiteta muslimana. Zato je njegova historijska uloga u životu Bošnjaka i zemlje Bosne - nemjerljiva.
Braćo i sestre, pred vama je jubilarni devetstoti broj "Preporoda". Čestitam ovaj jubilej svima vama koji "Preporod" redovno čitate. Čestitam i vama koji ove novine povremeno kupujete i čitate.
Želim posebno da preporučim "Preporod" vama mlađima kojima je Allah dželle šanuhu dao znanje i poučio vas peru i koji izuzetno dobro razumijete značaj i važnost pera i pisane riječi u povijesti ljudskog roda. Od vas očekujem ne samo da "Preporod" kupujete i čitate, nego da pišete za "Preporod" i budete njegovi redovni saradnici. I kad god budete čitali "Preporod", imajte na umu da su vaši djedovi i nene, očevi i majke utkali sebe u ove novine, čuvajući tako svoju vjeru i svoj identitet na ovim prostorima. Za njih je "Preporod" bio nûr - svjetlo na putu kojim su hodili i vas odgajali.
I na kraju, neka su vam uvijek na umu i nikada ne zaboravite riječi mudrog Mula Mustafe Ševki Bašeskije, koji je rekao: "Što se zapiše - ostaje, što se pamti - iščezne."
Osman Kavazović