Mislili su da će nas srušiti za tri dana

Mi imamo relacije s važnim faktorima u Turskoj i to na nivou ministra vjera, kao i u turskom parlamentu. S njima intenzivno sarađujemo. Oni ne dijele stavove turskog ambasadora u Beogradu

Glavni muftija Isla­mske zajednice u Sr­biji Muamer ef. Zu­korlić iz principijelnih ra­zloga nije se odazvao na dva poziva ambasadora Turske u Beogradu Suhe Umara, koji je posljednjih dana po­kušavao da ga privoli da sje­dne za zajednički sto sa sa­mozvanim reisu-l-ulemom Ademom Zilkićem, te beo­gradskim i sandžačkim mu­ftijama Muhamedom Jusufspahićem i Hasibom Suljovićem.

Tendenciozna srbijanska javnost, inače znakovito sklona Zilkićevom društvu, pokušala je ovaj Zukorlićev potez prikazati kao njegovu nespremnost za dijalog.

Uvjet za mir

U intervjuu za „Sedmicu" muftija Zukorlić objašnjava šta stoji iza pokušaja Amba­sade Turske da igra ulogu po­licajca u Islamskoj zajednici Srbije i čiji interesi stoje iza tih nastojanja.

- Mi smo rekli da želimo dobronamjerno shvatiti i inicijativu Ambasade Tur­ske i ulogu Turske na ovim prostorima kao važnog fa­ktora za muslimane na Ba­lkanu, posebno u kulturo­loškom i vjerskom smislu za muslimane na Balkanu. Međutim, mi smo kazali da zbog događaja koji su se de­sili 4. oktobra 2007. godine i pokušaja udara na legalni sistem Islamske zajednice nećemo razgovarati zva-nično sa Zilkićem i ostalim. To je definitivan stav Mešihata IZ Srbije, bez obzira da li se radilo o inici­jativi turskog ambasadora ili bilo kojoj drugoj inicija­tivi. Naravno, ostavili smo mogućnost da razgovaramo sa turskim ambasadorom i drugim faktorima o tom i svakom drugom pitanju, jer želimo sve probleme rješavati dijalogom. Svačiju dobru namjeru prihvatit ćemo ukoliko se ne dokaže da se radi o nečemu supronome.

Mi jesmo za to da se ne zatvore vrata čak ni ljudima poput Zilkića, koji su po­kušali nelegalnim sredstvi­ma da otmu Islamsku zaje­dnicu, a potom da je pocije­paju uz podršku obavješta­jnih, kriminalnih i poli­tičkih krugova iz Beograda i Novog Pazara.

Prvi uvjet je taj da se Adem Zilkić i njegova družina izvini muslimani­ma u Srbiji za sve zlo koje su im počinili. Ako to učine, oni mogu da se obra­te Islamskoj zajednici da im dozvoli da budu njeni članovi. To je jedini put.

□ Jeste li uspjeli otkriti šta se krije iza posljednje inici­jative turskog ambasadora?

- Turska nije monolitan faktor, bez obzira koliko ta­ko izgledala. Ovdje su u pi­tanju neke ranije političke konekcije Sulejmana Ugljanina (predsjednika SDA Sa­ndžaka - op. a.), inače je­dnog od koautora cijepanja Islamske zajednice u Sa­ndžaku. Znate da se i sama Turska trenutno bori s ra­znim političko-kriminalnim faktorima.

Mi imamo relacije sa važnim faktorima u Turskoj i to na nivou ministra vjera, kao i u turskom parlame­ntu. S njima intenzivno sarađujemo. Oni ne dijele sta­vove turskog ambasadora.

□ Dakle, iza ovog što radi Ambasada Turske ne stoje premijer Redžep Taip Erdogan (Recep Tayyip Erdogan) i predsjednik Abdulah Gul?

- Ne, apsolutno! Istina, oni koji su spremali sve ove spletka hodali su po svijetu i lagali nas. U početku je i u samoj Turskoj bilo dosta de­zinformacija i u postojećim vladajućim krugovima. U međuvremenu, ovdje je do­lazilo nekoliko delegacija iz Turske, uključujući i jednu parlamentarnu.

Oni su se uvjerili šta je Islamska zajednica Sa­ndžaka uradila, te da je to pobrkalo razne interese u srbijanskoj politici, te da smo zato bili meta rušenja. Nakon toga su otišli dru­gačiji izvještaji odavde i došlo je do radikalnog zao­kreta. Osim, dakako, poje­dinačnih faktora iz Turske koji pokušavaju da vode bo­rbu radi svojih pozicija.

□ Ko onda stoji iza svega?

- Prema mom mišljenu, u pitanju su političko-mafi-jaški krugovi koji stvari žele kontrolirati iz sjene. Na vla­sti u Turskoj je opcija koja ima mnogo otvoreniji pri­stup prema vjeri. Ali, posto­je ostaci ranijih mehaniza­ma.

To su isti faktori koji i u samoj Turskoj prave proble­me. Po našim informacija­ma, upravo su oni te „konekcije" čiji su predsta­vnici imali neke svoje pla­nove 90-ih. Prema tim pla­novima, Sulejman Ugljanin je trebao da bude neki nji­hov važan igrač na Balkanu. Oni su u njega, jasno, ra­zočarani. Ali, sada je jako teško priznati te loše procje­ne jer je jako puno novca uloženo u sve te projekte. Taj novac treba opravdati. Zato žele spašavati propale projekte.

A onda Ugljanin kaže: ,,E, meni je muftija Zukor­lić glavni problem i da nje­ga nema, ja bih bio najjači u Sandžaku. Maknite njega i bit će riješen problem".

U pitanju su, dakle, trke koje se vode zbog privatnog interesa.

Pogrešne procjene

□ Prošlo je godinu i po od puča u Islamskoj zajednici Srbije. Kakav je danas odnos vlasti Srbije prema Islamskoj zajednici?

- Srpska vlast je danas u velikom problemu. Ona je, naime, mimo zakona do­zvolila legalizaciju parale­lne Islamske zajednice. Na osnovu pogrešnih izvještaja oni su i povukli neke pote­ze. Iz krugova unutar Isla­mske zajednice koje su kori­stili imali su jako slabe pro­cjene samog ishoda napada na nas.

Oni su mislili da uz koo­rdinaciju grupe imama, obavještajnih službi Srbije, kriminalnih krugova, poli­tike Sulejmana Ugljanina i Ministarstva vjera Srbije mi nećemo izdržati u odbrani Islamske zajednice ni tri da­na. Vjerovali su i da će uz ja­ku medijsku kampanju i presing sve to jako brzo pasti uz malo nasilja koje će se ja­ko brzo zaboraviti. Date su im procjene da će najmanje 70 posto imama podržati otimanje Islamske zajedni­ce zbog raznih interesa. Srećom, ništa od toga se nije desilo.

No, predaleko se otišlo u obećanjima. Da bi rješavala ovaj problem, država Srbija danas mora da klekne i pri­zna šta su njene službe radi­le, da obeća da nas više neće razbijati i uništavati, već dopustiti da budemo nor­malna zajednica u svojoj državi. Nažalost, srbijanska vla­st još nije spremna na to! Neki njeni segmenti i dalje nastavljaju negativan odnos prema Islamskoj zajednici. Nad nama se vrši pravno nasilje, kršenje ljudskih i vjerskih prava. Trenutno smo u specijalnom ratu.

□ U zadnjih nekoliko mje­seci i IZBiH je konstantna meta napada. Zbog čega, prema Vašem mišljenju, dolaze ti napadi i šta je njihov cilj?

- Pozadina je savršeno ja­sna. Ona je slična i u Sa­ndžaku i u BiH. Bošnjaci u Sandžaku nemaju svoju državu. Srbija se prema nji­ma ponaša maćehinski.

Uprkos našoj želji da je doživimo kao svoju državu, ona se ne ponaša zaštitnički. Bošnjaci u BiH imaju neku poludržavu. Bošnjacima ne­dostaje pravna država koja treba da zaštiti sve građane, uključujući i Bošnjake. Mi smo jedini narod koji nema svoju nacionalnu državu koja bi ih u pravom smislu te riječi zaštitila i omogućila im da se ravnopravno razvi­jaju na ovom prostoru.

Puno stoljeća su Bošnjaci bili prepušteni sami sebi i oni su se insti­nktivno okupljali oko Islamske zajednice, ne sa­mo kao vjernici već kao pripadnici tog vjersko-ku-lturnog kruga. U nedosta­tku institucionalne zaštite u tome su vidjeli kao po­sljednji stožer zaštite svog identiteta. Islamska zaje­dnica nije uvijek bila do­voljno svjesna i imala do­voljno kapaciteta da pri­hvati takvu ulogu. Ali, da­nas je njeno vodstvo po­tpuno spremno za to. Isla­mska zajednica se ponaša odgovorno, potpuno u skladu s izazovima društvenog trenutka.

Ona ne želi, uprkos nedostaci­ma na razini državnih me­hanizama i političke verti­kale koja je u krizi kod Bošnjaka na cjelokupnom nacionalnom nivou, da popusti u vršenju svoga emaneta.

Zbog svega, onima koji rade o glavi i Bošnjacima i Bosni smetaju svi stubovi na kojima počiva bošnjački interes. Zato se udara na jake stubove po­put IZBiH. A najjači stub očuvanja identiteta i opstanka Bošnjaka u BiH i u Sandžaku je Islamska za­jednica.

Srbija je loše prošla u ratu s našom Islamskom zajednicom

- Vraćanje dostojanstva muslimanima IZ nije ni­malo jeftin posao nigdje, a pogotovo u Srbiji. No, mi smo sada jako stabilni, os­im tih 15-ak džamija koje su van sistema. To za nas je­ste simboličko-moralni pr­oblem više nego strateški problem. Nama nijedan vi­talni stub Islamske zajedni­ce nije ugrožen.

Nije nam oteta nije­dna prosvjetna ustanova, od dječijeg vrtića do Isla­mskog fakulteta, kao ni organi, od Medžlisa IZ Srbije do Sabora. Kada Srbija izračuna koliko je uložila u rat s Islamskom zajednicom, a šta je dobi­la, možemo reći da su ja­ko loše u svemu tome prošli.

Sudbina turskog premijera Menderesa poučna je i za reisa Cerića

□ U BiH se pokušava osporiti bukvalno sve što ima veze s Islamskom za­jednicom i islamom, od vjeronauke do izgradnje sjedišta Rijaseta IZBiH. Zbog čega se to radi i ko u suštini stoji iza svega?

- Sistemi KOS-a iz bivšeg sistema nisu zamr­li. Postoji tu mnogo kone-kcija. Ali, da su lakše prošli u Sandžaku, vjero-vatno bi žešće udarali i u samoj Bosni. Ovdje je bio Staljingrad!

No, primjerice, meni je jako teško shvatiti da reis Ceić mora da se brani zbog toga što hoće da nešto gradi. To je skanda­lozno i na ivici morbidno-sti! Reis Cerić predvodi akciju izgradnje zgrade

sjedišta Rijaseta, ali ne traži ni jednog dinara, iz budžeta ne uzima ni mar­ku... Ali, ipak se žestoko optužuje.

Meni to liči na 1960. godinu kada je u Turskoj obješen premijer Adnan Menderes. Jedna od op­tužbi je bila da on pravi autoput sa četiri trake u Istanbulu i da tako, kao, rasipa turski novac. Zbog toga je obješen i ubijen. To što se dešava danas u BiH nevjerovatno me podsjeća na takvo mračnjaštvo.

Premijer Turske je znao da je putna infrastru­ktura preduvjet svakog ra­zvoja. I reis Cerić zna da je institucionaliziran je Isla­mske zajednice preduvjet jačanja Bošnjaka i garant

njihovog opstanka. Pre­mijer Menderes je zbog svoje vizije platio glavom. Siguran sam da bi isto ur­adili i ovi koji danas orga­niziraju hajku na Isla­msku zajednicu i na reisa Cerića, dakako, samo da su u prilici koju je tada imala vojna hunta.

Osim toga, u pitanju su slični komunističko-šovi-nistički faktori koji su i u prošlosti vladavine antite-izma pokazali šta su sve spremni uraditi na polju represije. Hvala Bogu, oni nisu u prilici da imaju svoje kazamate i sudove na kojima bi pravili mo­ntirane procese. Jedino su im ostali mediji, u koje su se infitrirali i otud prave ove velike hajke.

(Dnevni avaz/Sedmica, 11. april, 2009)