A+ A A-

Ratni zločini: Večeras treba da nestane komšija muslimana

Putem videolinka iz Okružnog suda u Beogradu svjedok Jovo Jandrić ispričao je danas kako je 1992. godine s Mirkom (Špire) Pekezom i Miloradom Savićem "te još nekoliko rezervnih policajaca" prvo "pokupio mještane sela Čerkazovići i Ljoljići", te ih sproveo do mjesta gdje su strijeljani.

U decembru prošle godine Sud BiH je potvrdio optužnicu protiv Jandrića i Slobodana Pekeza, ali obojica imaju srbijansko državljanstvo i žive u Srbiji. Prema postojećem Ustavu, Srbija ne može isporučiti svoje građane drugim zemljama čak i ako protiv njih postoji optužnica.

Različitim optužnicama, Državno tužilaštvo tereti svu četvoricu da su djelovali "u okviru organizirane grupe ljudi", koju je predvodio Jovo Jandrić, a koja je 10. septembra 1992. godine okupila mještane sela Ljoljići i Čerkazovići, općina Jajce, te ih odvela do mjesta Tisovac, gdje su ih strijeljali. Tada su ubijena 23 civila, a četiri povrijeđena, javio je BIRN - Justice Report.

Jednom optužnicom se terete Mirko (Špire) Pekez i Milorad Savić, te Mirko (Mile) Pekez. Sva trojica su u aprilu 2008. godine nepravosnažnom presudom osuđeni na ukupno 71 godinu zatvora. Nakon ulaganja žalbi, Apelaciono vijeće je potvrdilo presudu za Mirka (Mile) Pekeza, koji je osuđen na 29 godina zatvora, dok je postupak protiv ostale dvojice vraćen na ponovno suđenje.

Jandrić je ispričao da je u septembru 1992. godine, skupa s dvojicom optuženih i "velikim brojem mještana i komšija", prisustvovao sahrani izvjesnog Rade Savića.

"Nakon sahrane, mi smo već bili i malo pijani i stajali smo u grupicama od po pet ili šest, i tada je Mirko Pekez, sin Mile, rekao da večeras treba komšija muslimana da nestane iz sela Ljoljići i Čerkazovići. Mi smo svi to shvatili, svi smo bili pijani i lako nas je bilo povući", kazao je svjedok, koji je dodao da je u grupi bio optuženi Savić, ali ne i Mirko (Špire) Pekez.

Nakon sahrane, prisjetio se on, otišli su do kuće na ispraćajni ručak, i tamo se zadržali do "oko osam ili devet navečer", nakon čega se skupila grupa od "oko šest ili sedam nas koji smo krenuli da obavimo ono što smo se dogovorili".

"Otišao sam kući i uzeo pušku, a potom smo se uputili do sela Čerkazovići i išli od kuće do kuće i gonili ljude. Nakon što smo završili, taj narod smo ostavili kod raskrsnice u Osojama pod stražom, a mi smo otišli dalje u Ljoljiće, tamo nam se pridružio i Mirko (Špire) Pekez, i sve smo onda sakupili do Osoja i uputili se ka Draganovcu", kazao je svjedok.

Prema njegovom iskazu, prije polaska na Draganovac, Mirko (Špire) Pekez "predomislio se u vezi svega", te je "otišao nazad ka svojoj kući".

Na pola puta do Draganovca, Mirko (Mile) Pekez naredio je mještanima da odbace sve svoje vrijednosti, ali ih niko od ljudi koji su ih vodili nije pretresao.

"Kada smo stigli na mjesto Orahovica - to je jedna strma strana - puške su zapucale i ljudi popadaše na livadu, a ja sam sjeo na ivicu i uzeo rakiju. Pušku sam ranije dao Slobodanu Jovetiću. Ne znam ko je sve pucao, kasnije su se čuli samo mukli jauci i još par rafala, i to je sve", zaključio je svjedok.

Jandrić je dodao da je, dan poslije ubistava, kazao "svom načelniku" šta se dogodilo, nakon čega im je on naredio da se "sakriju dok oluja na prođe", te da je nakon petnaest dana suspendiran iz rezervnog sastava policije.

Tokom unakrsnog ispitivanja, na upit Nebojše Pantića, Savićevog branioca, Jandrić je kazao da mu je poznato da protiv njega postoji optužnica u BiH, ali da ne dolazi u Sarajevo jer je "državljanin Srbije".

Jandrić je bio posljednji svjedok Tužilaštva u obnovljenom procesu pred Sudom BiH protiv Mirka (Špire) Pekeza i Milorada Savića za zločin počinjen na području općine Jajce.

Posljednji svjedok Tužilaštva potvrdio je da zna da protiv njega postoji optužnica za ratne zločine, ali je rekao da ne dolazi u BiH jer boravi u Srbiji, čiji je državljanin.

Kako je izvijestio BIRN Justice, završne riječi Apelaciono vijeće će saslušati 28. aprila 2009. godine.

 

Zločin u Kalinoviku: Gasio mi je cigarete na prsima, nogama i u očima

Mustafa Hodžić, svjedok odbrane drugooptuženog Neđe Zeljaje na suđenju pred Sudom BiH, ispričao je danas da je u oktobru 1994. godine bio zarobljen "u prostorijama Ministarstva unutrašnjih poslova Kalinovik", gdje je, tvrdi, upoznao optuženog koji mu se predstavio kao komandir policije.

"Bio sam zatvoren 21 ili 22 dana. Od toga pet ili šest su me ispitivali. Neđo Zeljaja je bio prisutan. Jedan dan je prekinuo moje premlaćivanje kad mi je policajac gasio cigarete na prsima, rukama i u očima. Neđo me je izveo u kupatilo da operem krv", prisjetio se svjedok.

Zeljaju, kao bivšeg komandira Stanice javne bezbjednosti Kalinovik, Tužilaštvo BiH tereti zajedno sa Ratkom Bundalom i Đorđislavom Aškrabom za zločine počinjene na području te općine tokom 1992. i 1993. godine.

Prema optužnici, Zeljaja je učestvovao u hapšenju i mučenju civila koji su zatvarani u različitim objektima u Kalinoviku, javio je BIRN - Justice Report.

Hodžić se prisjetio i da su mu tokom zatočenja "lisice bile na rukama 17 ili 18 dana", te da su mu ih skidali samo "kad sam morao na nuždu".

"Zeljaje nije bilo nekoliko dana. Kad se pojavio, rekao sam mu da ću poludjeti. On mi je odgovorio da njihovi koji su zatvoreni u Silosu kod Tarčina idu da rade. Rekao sam da bih i ja radio. Poslao me je da cijepam drva, a policajac me je čuvao", kazao je svjedok.

Hodžić je dodao da mu je Zeljaja rekao da će ići i na razmjenu, te da ga je zaštitio kad su tražili da ga prebace u Kazneno-popravni dom Foča govoreći da mu treba jer ima neke osobe za koje hoće da ga razmijeni.

Svjedok je "22. ili 23. oktobra 1992. godine" oslobođen u razmjeni.

Drugi svjedok odbrane drugooptuženog Neđe Zeljaje bio je Nedžib Muhović i govorio je da je grupama Bošnjaka s područja općine Foča "pomagao da prijeđu na drugu teritoriju", ali je rekao i da ne poznaje Neđu Zeljaju.

Nastavak suđenja zakazan je za 9. april.

 

Zločin na Korićanskim stijenama: Vidjeli smo hrpu ubijenih civila

Slobodan Udovičić i Radovan Đukarić, svjedoci Tužilaštva BiH na suđenju za zločin protiv čovječnosti, pred Sudom BiH ispričali su da su u augustu 1992. godine na Korićanskim stijenama vidjeli "hrpe tijela ubijenih civila", za koje su čuli da su konvojem dovezeni iz Prijedora, javio je BIRN.

Za ubistvo oko 200 civila, počinjeno 21. augusta 1992. godine, Državno tužilaštvo tereti Damira Ivankovića, Zorana Babića, Gordana Đurića, Milorada Radakovića, Milorada Škrbića, Ljubišu Četića, Dušana Jankovića i Željka Stojnića, bivše pripadnike Stanice javne bezbjednosti (SJB) Prijedor i interventnog voda tadašnje milicije.

U optužnici se navodi da je 12 ljudi preživjelo, dok su pronađena tijela samo četvorice ubijenih.

- Kad smo došli, bilo nas je strah pogledati, to je velika strmina. Vidjeli smo hrpu ubijenih civila. Na dva mjesta su bile dvije hrpe. Bio sam zaprepašten, izgubljen. S donje strane je izgledalo još strašnije, jer je iznad bilo kamenje i mali pomak bi pokrenuo lavinu, kazao je Slobodan Udovičić, tadašnji pripadnik Civilne zaštite Kneževo.

Udovičić je rekao da je sa ostalim pripadnicima Civilne zaštite trebao "izvršiti sanaciju i sahranjivanje", ali su na terenu vidjeli da "to ne mogu sanirati".

Rekao je da su nekoliko dana poslije na isto mjesto otišli s Civilnom zaštitom iz Banje Luke koja je došla kao "ispomoć", te da su oni kazali da "ne dolazi u obzir nikakav pokušaj".

- Prošla su još tri-četiri dana i obaviješteni smo da će doći ljudi iz Prijedora s dizalicom da to pokušaju sanirati i da mi moramo kopati rake. Tad nismo išli na lice mjesta, bio nam je zabranjen pristup. Kopali smo negdje oko kilometar od Korićanskih stijena. Po mom sjećanju, dovezena su četiri tijela i mi smo to sahranili. Tijela su bila u fazi raspadanja, glave su bile crne. Mi smo to zagrnuli što brže, prisjetio se Udovičić.

Kako je svjedok dalje ispričao, "javili su im" da se dizalica pokvarila i da mogu ići kući, a kad su sutradan došli još je bila u kvaru.

Tad im je, po sjećanju svjedoka, "krupni čovjek", za kojeg je čuo da se zove Simo Drljača, rekao: "Hoćete li sad i vas da pobijem?" Drljaču, bivšeg načelnika SJB-a Prijedor, ubili su pripadnici SFOR-a 1997. godine prilikom pokušaja hapšenja.

Radovan Đukarić, drugi svjedok Tužilaštva, bivši zamjenik komandira rezervnog sastava SJB-a Kneževo, tvrdi da je u stanici saznao "da je na Korićanskim stijenama iz konvoja izvedeno ljudi i pobijeno".

- Nekoliko dana poslije išao sam na lice mjesta kad sam vozio načelnika stanice. Vidio sam hrpu ljudi. Slabo se vidjelo - to je ispreplitano jedno preko drugog. Već je bilo crno, kazao je svjedok i dodao da je potom odvezao načelnika u Imljane, selo u kojem je bilo "više policajaca iz Prijedora i naš načelnik se sastao s načelnikom iz Prijedora - Drljačom".

- Ne znam o čemu su razgovarali. Ja sam stajao sa strane, okretao se tu neki ražanj. Bila su jedno dva-tri ražnja, ispričao je Đukarić.

Ovaj svjedok je rekao da je, "ne zna tačno kad", vojska dovezla jednog čovjeka koji je preživio masakr na Korićanskim stijenama, u stanicu policije, te da ga je on vozio u Banju Luku.

- Rekao je da je iz nekog sela kod Omarske. Pričao je da se bacio između leševa i da je šest dana bio dolje, da je samo vodu pio..., kazao je svjedok.

Oba svjedoka su rekla da im nije poznato šta je bilo s tijelima ubijenih civila na Korićanskim stijenama.

Suđenje se nastavlja 13. aprila 2009. godine.

(Fena)