Bošnjaci Kosova: “Bugarski (okupatorski) ćutek” i “bošnjačko seirenje”
Kako je javila srbijanska novinska agencija Tanjug, prenoseći bugarsku BTA, "Helsinški komitet Bugara" iz Srbije, preko svoje predsjednice Zdenke Todorove, zatražio je u Sofiji - "od bugarskih vlasti da obrate više pažnje na probleme etničkih Bugara na Kosovu, odnosno Goranaca. tako što će finasirati izgradnju vrtića i kulturnog centra sa bibliotekom, koja će omogućiti obrazovanje na bugarskom jeziku..." Jer, po Todorovoj - "pošto je Bugarska priznala Kosovo, treba kod kosovskih vlasti da pokrene pitanje problema prava Goranaca. i zatraži podršku kod misije EU na Kosovu". jerbo - "Goranci žive u 48 sela, u okruzima Župa i Gora, ali nemaju status manjine."
Reklo bi se - ništa novo oko Bošnjaka Kosova, odnosno onih u Gori, samo - nastavak manipulacija!
Nedavno smo povodom ovih novih igrarija iz Bugarske na račun bošnjačkog naroda objavljenih na bošnjački internet magazin prizren-web imali dva dobra osvrta - jedan od g. Samira Velije, a drugi od g. Mustafe Balje. Neposredni povod tih tekstova je bila tu skoro promovisana knjiga-pamflet bugarske novinarke-lutalice Tanje Mangalakove, koja je naprasno "otkrila" "Bugare" u Albaniji i u Gori na Kosovu. Međutim, ta promocija je obavljena uz potporu Ministarstva spoljnih poslova Vlade Bugarske, što cijelom slučaju daje (pravu) novu dimeziju.
Zapravo, daje potvrdu ko stoji iza ovih manipulacija! Očigledno je da je i bugarskoj vladi i njenim nacionalističkim krugovima, stari nacionalno-balkanski šovinizam jedna od karakteristika njenog političkog nastupa u okruženju (primjenjenog i prema Makedoncima).
Također, ima dosta elemenata koji govore u prilog već javno iznijetih tvrdnji - da iza svega stoji želja nekih bugarskih političkih krugova da operu novac koje dobijaju iz EU fondova.
Da je zapravo ovo glavni razlog "zabrinutosti" svjedoče i niz poteza Sofije, poput objavljivanja spomenute knjige Mangalakove, izdavanja rječnika "Našinsko-albanskog govora" od autora Nazifa Dokljea iz Kuksa, Albanija (porijeklom iz tamošnjeg goranskog sela Borja), te već realiziranih ponuda oko dobijanja bugarskih pasoša (deceniju unazad jednom manjem broju kosovskih Bošnjaka). kao i druge "primamljive ponude" "kulturne saradnje i međusobnih vizita", koje za pozadinu imaju obećanja finansijske potpore pojedincima na Kosovu koji se uhvate u ovo novo vrzino (bugarsko) oro!
Indikativno je da bošnjački politički predstavnici na zvaničnom nivou još - šute. Ili pak - neki ne šute, jer su se također uhvatili u ovo kolo, zato što osjećaju da mogu nešto pride da ušićare!
A nekima iz bošnjačke politike i javnog angažmana (među njima su i piskarala po bošnjačkim Forumima), koji bi da dijele Bošnjake Kosova na "autentične i neautentične", na došljake iz Sandžaka - ko biva - "prave Bošnjake" i na one starosjedioce - ko biva - "slabe Bošnjake", ko zna, njima će možda pripasti "čast" da "ekskluzivno ponude" još jednu "nacionalnu manjinsku zajednicu" na Kosovu, na uštrb ovdašnjih Bošnjaka, naravno.
Jer, bez obzira šta kaže naprijed spomenuta "zabrinuta" madam Todorova, na Kosovu nema Bugara! A Goranci su priznata zajednica!
...
Na žalost, Bošnjaci mimo prizrenske regije, ali i ne samo oni, o svemu ovome imaju površne informacije i saznanja, kao i o mnogo čemu drugom oko Bošnjaka Kosova uostalom. Pa se zbog toga, kako Bošnjacima tako i drugima neke činjenice i istine moraju ponavljati!
Istina je, ukratko, sljedeća: u bošnjačkom govornom području (ili - jezičkom području bosanskog govora) na Kosovu, prije nego što je 1971. godine priznato pravo na nacionalno deklarisanje kao Muslimani, bilo je odranije nacionalno izjašnjenih ljudi kao Albanci, a bilo je i izjašnjenih kao Turci, te još u nekim priznatim nacionalnim imenima, što nije ništa novo u odnosu na Bošnjake (Muslimane) sa cijelog ex Yu prostora.
Međutim, ono što jeste specifično - to je da su iseljeni iz župskih i podgorskih sela ovog govornog područja, u 20. vijeku u gradu Prizrenu faktički već asimilovani u Turke, a drugi iz par sela ovih regija (ne svi mještani!) su 1971. otvorili škole na albanskom jeziku (uz pomoć - suptilnu i otovorenu - tadašnjih komiteta SKJ). Dakle, ove dvije (zapravo - tri !) nacionalne podjele su ostale i poslije 1971. godine.
Međutim, na spomenutim popisima, najveći procenat nacionalno bošnjačkog (muslimanskog) stanovništva je i dalje bio - i ostao - u okolini Prizrena u selima Župe i djelom Podgore, dok je desetak hiljada Bošnjaka bilo i sada ih ima najmanje toliko u samom gradu, među njima i onih porijeklom iz većinski albanski izjašnjenih okolnih sela, kao i iz Gore ili Sandžaka, u manjem broju. Svi oni svoju djecu školuju poslije rata na Kosovu na bosanskom jeziku (za koje se koriste i udžbenici iz Sarajeva)! Realna procjena bošnjački deklarisanih ljudi je oko 25-30 hiljada u prizrenskoj opštini (oni koji su prisutni na Kosovu).
Druga poveća grupacija Bošnjaka je ona doseljenička (najviše iz Sandžaka) u 19. i 20. vijeku u gradovima Mitrovici, Peći, Istoku, Prištini. Nažalost, ovaj dio je dobrano smanjen poslije rata na Kosovu, i sada broji najviše 10-tak hiljada duša.
U Gori (opština Dragaš) svi mještani iz 18-19 sela na popisima stanovništva nacionalno su bili izjašnjeni kao Muslimani. U devedesetim godinama zločinački Miloševićev režim, uz pomoć SANU i srbijanskih nacionalističkih medija, promovisao je Gorance, dok je - ovo se zna - druge Bošnjake (Muslimane) u SRJ (i na Kosovu) sveo na vjersku skupinu.
Međutim, iako je - na jadvite jade - tek nedavno priznato nacionalno ime Bošnjak i ovaj manjinski narod u Srbiji - od Goranaca se nije odustalo!
Iz Vlade Srbije su uložili i ulažu solidna finansijska sredstva i truda da tu "novu zajednicu" u Gori i dalje održe u svoje govorno područje i politički utjecaj. Pogotovo u školstvu na srpskom jeziku - sa udžbenicima iz Beograda, isto kao i u ostalim "srpskim enklavama" po Kosovu.
Ovdje treba naglasiti da ni bošnjačke političke opcije - SDA i DRSM (DSB) nisu uradile ništa oficijelno, makar poslije rata na Kosovu - kad su mogle - da politički i demokratski spriječe - od Srbije (is)forsirano i poslijeratno instaliranje Goranaca u Ustavnom okviru Kosova! Naprotiv, njihovi čelnici su pravili koaliciju "Vatan" i sa Građanskom inicijativom Gore (GIG), pokojnog Rustema Ibišija, koja je bila (i jeste) zastupnik prosrpske političke opcije u Gori, a istovremeno redovno ima jednog poslanika u Parlamentu Kosova.
Istina je, također, da se gotovo niko, sem na publicističkom nivou nekolicine nas autora s Kosova, u bošnjačkim redovima nije pozabavio ovim asimilatorskim i politikantskim nasrtajem iz srbijanskih nacionalističkih krugova na Bošnjake Kosova. Niti se ijedna organizacija za zaštitu ljudskih prava i sloboda pozabavila rasvijetljavanjem ovih manipulacija.
... ...
U međuvremenu, fakat jeste da gotovo polovina ljudi iz Gore (prisutno oko 10-tak hiljada) ne želi da se nacionalno deklariše (NEFORMALNO, jer popisa stanovništva na Kosovu još nije bilo!) kao Bošnjaci, te da također otprilike isti dio ne želi da svoju djecu šalje u škole u nastavi na bosanskom jeziku u Gori, pod raznim utjecajima (najviše - zbog para iz Srbije). Ovaj dio sebe uglavnom deklariše kao Gorance, čime se podrazumijeva - srpski jezik u obrazovanju i službenoj upotrebi.
Među ovima koji izbjegavaju otvoreno nacionalno bošnjačko deklarisanje ima i onih koji bi to htjeli, ali ne smiju od vlasti i javnosti u Srbiji, jer imaju rođake tamo, koji su od te vlasti i tamošnjih komšija Srba već "dešifrovani" kao Goranci!
Drugi dio koji "šuti" i u svojevrsnoj je nacionalnoj "ler" poziciji - jesu brojni ljudi iz Gore u zapadnim zemljama, koji su tamo po tom osnovu (kao ugroženi Goranci) dobili izbjeglički status!
... ... ...
S druge strane, u ovaj "nacionalno prazan prostor" tj. "ler nacionalnu poziciju" nekih ljudi iz Gore, pojavljuju se sada i bugarski manipulanti (a ima i makedonskih, koji su također podijelili popriličan broj svojih pasoša ljudima po Gori), jer, kako smo naprijed spomenuli, postoje fondovi EU koji se daju zemljama članicama "za podršku svojim manjinama u okruženju"!
Dakle, glavni njihov motiv, pored "starog" šovinizma, može biti to što su neki krugovi u Bugarskoj namirisali mogućnost opravdanja potrošenog EU novca na Kosovu preko nekih Goranaca navodnih pripadnika "njihove manjine"! I od ove mogućnosti, po poznavaocima prilika - oni neće odustati!
Tako je navodno i bugarska ministrica spoljnih poslova, tokom vizite Kosovu, poklonila premijeru Taqiju primjerak naprijed kazanog "rječnika", sa napomenom da se "sačuva ovaj stari bugarski govor" u Gori.
Naravno da nije ništa začuđujuće što se u ovakvim datim okolnostima, nađe i poneka moralna spodoba među Bošnjacima Kosova, ili pak među onima iz Gore, koje su jedva dočekale da prodaju ono što imaju, jer, po svoj prilici, obraza ionako nisu nikad ni imali!
Ima takvih i u (bivšem) političkom (BSDAK i SDA) okruženju. Ima naprasnih "damica u štiklicama" iz Gore što vode nekakva "Našinsko-b'lgarska" udruženja ... koja dobijaju donacije čak i od Ministarstva za manjine i povratak Vlade Kosova (!?) Dok se neki među ovima angažirani (u "bošnjačkoj politici, NVO sektoru i novinari") međusobno znaju, pa se "pokrivaju" i, s vremena na vrijeme - reda radi - međusobno optužuju.
Jedan od dobrano upoznatih "sa slučajem" sada je delegat ispred Bošnjaka u Skupštini opštine Prizren, navodno isključen iz SDA, ali ne - nikako!, zbog - "bugarštine", već zbog svađe oko raspodjele (njihovih, stranačkih) sredstava.
... ... ... ...
Gdje su u cijeloj ovoj priči Bošnjaci van prizrenske regije?
"Niđe"!!
Zapravo, neki od njih reaguju po sistemu - "u inat komšiji, da mu crkne krava". Ili se pak - seire, jer, za Boga miloga, kako bi lijepa riječ "seir" bila bošnjačka, ako se bošnjački "begovi i age" (i "taze nacionalisti") ne bi - seirili!?
A za neke među njima je možda ipak bolje da se "seire" i da šute... jer - po onom velikom predsjedniku SAD - "Bolje je šutjeti, pa da vas smatraju glupim, nego progovoriti i to potvrditi".
Ipak, preci i još živi stariji ljudi - među Bošnjacima i pripadnicima bošnjačkog govornog područja Prizrena i okoline, kao i neke njihove tadašnje komšije iz drugih naroda, preturili su preko svojih glava i leđa dvije velike bugarske okupacije u I. i II. svjetskom ratu, i, ako se nečega još dobro sjećaju, iz tih po njih veoma tragičnih vremena, to su - bugarski okupatorski "ćutek" i mnogobrojne vidljive humke njihovih izginulih i pomrlih predaka - od namjerno izazvane gladi tokom te okupacije! Preturit će valjda Bošnjaci i ovu najnoviju šovinističku i šićardžijsku "bugarsku ofanzivu", koja se samo prikriva (i pokriva !) EU "ćustekom" (kesom)!
Ćerim Bajrami