Moj stav: Karikatura u listu Oslobođenje

U dnevnim novinama  "Oslobođenje" od 13. februara 2009. godine, na strani 2 i 3 protegla se vijest u karikaturi Mirze Ibrahimpašića kojom svoje mišljenje izražava u slici. Kao vjernik razumijem da autor pomenute karikature ne podržava vjeronauku u predškolskom uzrastu, i poštujem njegovo pravo na slobodu izražavanja svoga mišljenja i svog stava, makar to bilo izraženo karikaturom.

Istovremeno, kao vjernik sam se osjećao veoma tužno i žalosno zbog toga što autor nije imao snage da ostane u okvirima poštovanja uvjerenja i dostojanstva drugih, one djece i njihovih roditelja koji ne misle isto kao autor karikature. U vjeri nema prisile, i svaki čovjek ima pravo na svoje opredjeljenje, da vjeruje ili da ne vjeruje, da misli o istoj stvari različito, da izražava svoje mišljenje slobodno jer mu to pravo izvorno pripada od njegova Gospodara. I samo Njemu, Gospodaru svih svjetova će u tome polagati račun, neovisno o tome šta je odabrao. Ta sloboda i pravo koje pripadaju čovjeku su afirmasana od svakog ponaosob u mjeri u kojoj se poštuje pravo i sloboda drugoga, na način da izrazimo poštovanje i prema onome što nekome malo ili mnogo znači, a pri tome nama možda i ne znači ništa.

Po mome mišljenju i vjerovanju, naziv Knjige - Qur'an Časni, koristiti u karikaturi makar na način da se želi kazati da mu djeca ni ime ne znaju izgovoriti pa umjesto slova "r" autor piše slovo "j", ukazuje na elementarno nepoznavanje sadržaja Knjige, nepoznavanje stvarnih vrijednosti koje Izvorna poruka donosi za ljudski rod, nepoznavanje osjećaja drugih ljudi koji će lakše podnijeti šamar bez povoda, nego da mu se u elementarnom pravu da bude informisan ponudi udarac prilikom čitanja lista "Oslobođenje". Sve dalje što je na toj karikaturi iskazano je posljedica elementarnog nepoznavanja značenja teksta Časnog Qur'ana, ili loše namjere prema drugome.

Dakle, ja čitam "Oslobođenje" kao što čitam "Dnevni avaz", i bilo bi jako lijepo da čitatelji naših dnevnih novina budu pošteđeni očigledne podjele medijskog prostora od strane uređivačkih politika na način da ono što brane jedni to napadaju drugi, i obrnuto. U kojoj mjeri to rade jedni, a u kojoj drugi, kao i koliko su u pravu jedni a koliko drugi postaje nebitno. Kao što "Dnevni avaz" nema potrebe da glorificira ulogu reisa Cerića, jer je reisu-l-ulema po svojoj institucionalnoj poziciji toliko važan i značajan za bosanskohercegovačko društvo da ga ne treba dnevno upotrebljavati, tako isto "Oslobođenje" (i još neki mediji) nemaju  razloga da koriste svaku situaciju za negativan kontekst prema reisu Ceriću.

Uticaj medija na razvoj demokratskog društva je veoma značajan, mnogo važniji od razvoja biznisa i pristrasnog uticaja da jedna politička opcija dođe na vlast. Takvo ponašanje medija neće doprinijeti da na vlast dođu bolji nego što su ovi danas, nego će zbunjujući čitatoce, gledaoce, čak i sudionike sudskih procesa, možda sami najviše doprinijeti onome što nikako ne bi željeli, a to je da svakim novim izborima dobijamo goru vlast makar se radilo o istim ili različitim političkim opcijama.

Stoga pozivam i molim za doprinos u izgradnji istinskih vrijednosti demokratskog društva, to je mnogo važnije od osporavanja prava drugih i kada ne mislimo kao oni, od bavljenja jednim događajem da bi se diskreditovala cijela institucija, kao i od toga ko će vršiti vlast u jednom mandatu, ili u mandatu od nekoliko destljeća.

Fuad Šišić

Raduša bb

74260 Tešanj

Tešanj, 15.02.2009