Samodestrukcija: Ima li kraja medijskom teroru?

Ovi redovi nastaju ravno 22 sata od sinošnjeg gledanja političkog magazina "60 minuta" (12. 01. 2009.). Tretirajte to kao slabost, shvatite kako hoćete, ali ja se od sinošnjeg šoka još nisam oporavio. Pa kada god pomislite da su vajni novinari i urednik ovog sramnog političkog programa dosegli dno, oni vas, nanovo iznenade. Doista, ima li kraja ovom medijskom nasilju i teroru?

Najmanje dvadeset godina unazad pratim sva važnija događanja i procese u bosansko-hercegovačkom društvenom životu. Možda je nekada bilo i više razloga za vlastitu postiđenost, za osjećaj tuge i zgražavanja, ali za mene je sinoć prelivena čaša. Šta još treba da nam se dogodi, koliko još kleveta, blamaža naših javnih predstavnika treba da se desi, pa da progovorimo, da se uspravimo, da kažemo: DOSTA?!

Razumije se, niko normalan nije protiv objektivnog i profesionalnog informiranja, protiv objektivnog tretiranja svih ljudi koji se bave javnim poslovima, ali ono što se nama -Bošnjacima događa više je od sramote, od samoprezira. Ono što znatan dio medija, a u čemu prednjači FTV, sugerira, gradi, ima za cilj obezglavljivanje jednog (Bošnjačkog) naroda. Cilj je da naš obični čovjek izgubi povjerenje u sve svoje elite: političku, intelektualnu, ekonomsku, duhovnu. Cilj je sijanje beznađa i besperspektivnosti. Cilj je proizvesti osjećaj utonuća u beskrajni mrak, u kojem se niotkud ne nazire svjetlo i gdje čovjek gubi orijentaciju. A nakon toga, žrtva više, između ostalog, nije u stanju da prepozna opasnost niti da se brani.

Događa li se ovo ikome
Mi smo valjda jedini narod na Planeti kome su u prijevodu njegove Svete Knjige na maternji jezik napisali da to nije Božija objava ( Prijevod Kur'ana, ORIJENTALNI INSTITUT U SARAJEVU, str. 708-711). Mi smo valjda jedini narod na svijetu kome, ne samo da mogu vrijeđati vjerskog poglavara do mile volje, nego to mogu činiti, kada to ni najveći dušmani ne rade, za Bajram, i to prvi dan. Mi smo valjda jedini, ili jedan od rijetkih naroda, kome na vlastitoj, javnoj televiziji, televiziji koju taj narod najvećim dijelom finansira, mogu u istoj emisiji, u istom prilogu, njegovog duhovnog vođu nazvati lažcem, a duhovnog vođu drugog naroda častiti najfinijim i najljupkijim epitetima. I dok mi, razumije se, ne trebamo imati ništa protiv ovog drugog, jer odlika naša jeste i treba da bude poštivanje drugih i drugačijih (mada, duboko žalim što za gosp. kardinala Mustafa ef. Cerić nije reis-ul-ulema nego: "on"), dotle smo dodatno uvrijeđeni i poniženi kontekstom u kojem je naš duhovni poglavar tretiran ispod nivoa jednog čobana. Ima li kraja ovom beščašć?

Sram nas bilo
Još kao dijete slušao sam jednu priču koja je prejednostavana ali trajno poučna. Naime, na jednoj livadi pasla su tri dobro uhranjena bika. Jedne noći napade ih izgladnjeli i ostrašćeni medvjed. Bikovi zbiše redove i odbiše napad pomahnitale divlje zvijeri. Nakon što se uvjerio da sa njima trojicom ne može izaći na kraj, razjareni medo odluči promijeniti taktiku. Obrati se dvojici mlađih i neiskusnijih bikova sa prijedlogom da oni ne štite onog najjačeg među njima, a zauzvrat on će njih ostavti na miru. Tada proradi zavist i želja za prestižom kod njih dvojice i oni prepustiše svoga druga krvoločnoj zvijeri. Ubrzo nakon toga i same ih je snašla ista sudbina.

Od kako je, unazad nekoliko godina, krenula hajka na sve ono što jeste ili bi trebalo biti naša vrijednost, ova poučna priča mi je pala na pamet na desetine puta. Imam osjećaj, a volio bih da se varam, da naša intelektualna elita, ili ne zna za ovu pričicu ili ne mare za njene poruke. Kada naši medijski kasapi stanu čejrečiti jednog od njih, ovi drugi zadovoljno trljaju ruke; jer, za ime Božije, dok njihov starji i autoritativniji kolega ne bude popljuvan, oni nemaju šanse. Svejedno je, da li je to istina ili laž sa kojom se živ insan želi sahranti. I svejedno je, što i njih čeka ista sudbina.

Pljuvanje po reisu-l-ulemi je samo vrh ledenog brijega, vrhunac moralnog sunovrata novinarske profesije i paradigma pokušaja relativiziranja i izrugivanja sa vrijednostima koje su u svakoj kulturi i tradiciji neupitne. Zato draga bošnjačka intelektualna elito: digni svoj glas, uspravi se, ljudi kojima se želi potkopati autoritet su dio vas. Reisu-l-ulema je i VAš reis. Vi ste, ili većina vas muslimani. A reisu-l-ulema je legalno došao na tu funkciju. Danas je to dr. Mustafa ef. Cerić, sutra će biti neko drugi. Ja sam postiđen zbog onog što (ne)činimo i povrijeđen vlastitom nemoći. I povrijeđen šutnjom i VAS, dragi budući kandidati za funkciju reisu-l-uleme. Zašto se vi ne oglasite? Znam, kada dođe vrijeme za izbore, ova funkcija će vam biti važna. I neka bude, nema ničeg lošeg u tome. Loše je (pogrešno je) misliti kako je najpametnije uvijek kretati od početka.

Preporod