Prešutkivanje negativnih i pozitivnih dešavanja grijeh je prema narodu

Ćemailj Smailji, savjetnik u Ministarstvu za lokalnu samoupravu Vlade Kosova, Bošnjak sa Kosovu, pripada generacji koja je ostavila vidnijeg traga u intelektualnoj sferi svoga naroda, odnosno svojeg užeg rodnog zavičaja - Župe više Prizrena.

Poznati je ekonomista koji je bio cijenjen u svojevremeno jednoj od najvećih kosovskih fabrika - prizrenskoj "Perlonci". "Bez njega se nije donosila gotovo nijedna važnija odluka u firmi", reče nedavno prof. dr. Mehmed Meta, koji je jedan dio svoje radne karijere proveo u ovoj poznatoj fabrici tekstila. G. Smailji je jedno vrijeme bio i profesor u srednjoj ekonomskoj školi u Prizrenu. Ekspert je iz oblasti ekonomske problematike i knjigovodstva i konsultant mnogih privatnih firmi, koje ga nerijetko angažuju i kao vještaka.

Gospodin Ćemailj Smailji je aktivista u bošnjačkom narodu još od početka devedesetih godina prošloga vijeka, a svoj politički angažman ima u Demokratskoj reformskoj stranci Muslimana (sada Demokratskoj stranci Bošnjaka). Bio je učesnik gotovo svih događaja vezanih za bošnjačku nacionalnu afirmaciju. Živi u Prizrenu.

Bošnjaci.Net: Gospodine Smailji, kažite nam koja su vaša konkretna zaduženja u Ministarstvu u kojem ste savjetnik?

Smailji: Kao savjetnik Ministarstva za administraciju lokalne samouprave pored monitoringa rada opštinske administracije i analize budžeta, zadužen sam i za određene ekonomsko-finansijske segmente u optimalizaciji i unifikaciji modela lokalnih politika i budžetiranja na nivou lokalne samouprave. U tom smislu, po potrebi, prisutan sam i na raznim tribinama, seminarima, okruglim stolovima i u drugim kontaktima, koji pomažu da ugradim sebe u realizaciji politike Ministarstva u reformi lokalne samouprave.

Kako je integracija u Evropsku Uniju naš strateški cilj i istovremeno sredstvo tranzicije, mišljenja sam da je ovo ministarstvo spremno da kreira lokalnu samoupravu koja liči na evropsku, što podrazumijeva prihvatanje i primjenu mnogih standarda evropske uprave i stvaranje niza pretpostavki na kadrovskom, organizacionom, logističkom i tehničko-tehnološkom planu.

Može se reći da su sa propisima lokalne samouprave poslije donošenja Ustava Republike Kosova učinjene značajnije promjene u oblasti lokalne samouprave, ali, naravno - da to još nisu one prave kojima težimo, međutim, sasvim sigurno nisu ni zanemarljive.

Slaba izlaznost na izborima

Bošnjaci.Net: Moram Vas pitati - koliko ste tačno dobili glasova na minulim izborima preko gradonačelničke liste za opštinu Prizren, s obzirom da je to bio apslolutni rekord, kako pojedinačni tako i kolektivni među političkim predstavncima i subjektima bošnjačkog naroda na Kosovu?

Smailji: Na zadnjim izborima naša bošnjačka zajednica je imala slabiju izlaznost na centralnom, što nije bilo slučaj na opštinskom nivou. Neoboriva je činjenica da je, mjereći rezultate na svim nivoima, koalicija „Vakat" preko gradonačelničke liste u opštini Prizren postigla apsolutno najbolje rezultrate u okviru bošnjačke zajednice na nivou opštinskih sjedišta političkih subjekata uopšte, računajući sve do sada održane izbore od 2000-te do ovih zadnjih - 2007. godine.

Također, prvi put poslije rata, u okvirima rezultata svih manjinskih zajednica na Kosovu i sa velikom prednošću u odnosu na gradonačelničku listu turske zajednice.

Kada se ti rezultati upoređuju na nivou opštine Prizren, postoji još jedna interesantna činjenica - da je u odnosu na bazu političkog subjekta koga predstavlja, gradonačelnička lista „Vakata" bila ubjedljivo iznad svih listi za parlamentarne izbore, pa čak i u odnosu na dva najveća politička subjekta iz albanskog naroda, PDK i LDK (odnos dobijenih glasova gradonačelničke liste prema glasovima za parlamentarne izbore političkih subjekata).

S druge strane, fakat je da najstabilnije bošnjačko biračko tijelo, ipak, ima Prizren, gdje je fluktuacija između maksimuma i minimuma najmanja, dok je u Dragašu recimo koeficijent fluktuacije najnepovoljniji, tj. on je samo 64% u odnosu na 2004. godinu, onih koji su izašli na izbore, glasalo poslaničke kandidate, što nije bilo dovoljno ni za jedno rezervisano bošnjačko poslaničko mjesto u Parlamentu, za koje je bilo potrebno preko 1500 glasova.

Bošnjaci.Net: Aktuelna je decentralizacija na Kosovu, s obzirom da su očekivanja bošnjačke zajednice za tri opštine (Rečane, Dragaš i Vitomirica), kažite nam kakve su šanse da se ove želje, ali i obećanja data od strane političkog faktora Bošnjaka, ali i onog iz većinskog albanskog naroda, realizuju?

Smailji: Poslije perioda u kome je Kosovo sa Unmik uredbom 2000/45. o lokalnoj samoupravi započelo prve korake reforme, isti trend je nastavljen i usvajanjem Zakona o lokalnoj samoupravi, kojim se omogućava zanimljiv i moguć proces decentralizacije kao bitne etape u reformi, zato što Evropom dominira trend proširenja ovlašćenja lokalnih organa vlasti.

U kontekstu procesa decentralizacije, kao vrlo specifično ostaje pitanje srpskih opština te je poznato da se i mnoge aktivnosti i razgovori - pogotovo ministra i kabineta ministra - vode sa većinskom (srpskom) zajednicom u tim opštinama. Poznati su i drugi razlozi kojima se traži da se to pitanje, u sklopu opšteg, rješava na nešto specifičniji način.

Što se naše bošnjačke zajednice tiče, pošto nije bilo adekvatnog pristupa kod bošnjačkih predstavnika prilikom pilot programa manjinskih opština, aktuelizira se sada i pitanje bošnjačkih opština. Pa zato, shodno Zakonu o granicama, sugeriše se svim relevantnim bošnjačkim faktorima podrška pripremi projekta opravdanosti i održivosti potencijalnih bošnjačkih opština, kako bi se - za one održive, osigurala saglasnost vlade i na kraju skupštine Kosova, čija je nadležnost da donesu odluku o formiranju novih opština.

Dakle, tu šansu za razliku od turske zajednice, naši parlamentarci kao politički predstavnici nisu do sada realizovali, sa posljedicama višedecenijske štete, pošto su poljoprivreda i turizam kao strateški resursi regije Župe, recimo, djelimično već narušeni. Zbog tih razloga, moramo ideju o opštini Rečane realizovati što prije. Najprije, zbog podrške niza programa koji su već realni, te da na taj način povećamo zapošljavanje i tako ispravimo paritet koji u ovom trenutku ne odgovara učešću zaposlenog bošnjačkog stanovništva u ukupnom broju zaposlenih u opštini Prizren.

Da još dodam da po pitanjima decentralizacije, ovo ministarstvo ne funkcioniše na način da se postavi kao patron, već će razvijati stalnu komunikaciju sa podnosiocima zahtjeva za nove opštine, a potom će se baviti i podrškom novoformiranim lokalnim samoupravama, u skladu sa zakonom.

Pravilnom politikom lokalnog ekonomskog razvoja - pripomaže i nacionalnoj afirmaciji

Bošnjaci.Net: Cijeneći po mnogo čemu, Bošnjaci Kosova imaju čitav set problema na svojem putu ka integraciji u kosovsku realnost, ali i na planu nacionalne afirmacije. Koji su problemi po Vama najprioritetniji za rješavanje?

Smailji: Nije kod nas sve idealno i ima mnogo toga čime nismo najzadovoljniji i što nam smeta na putu nacionalne afirmacije.

Bez obzira na sasvim drugačije postulate nacionalne afirmacije na globalnom nivou danas, osim iskrenog zalaganja nekih pojedinaca u koje spadate i vi, gospodine Bajrami, još uvijek nismo zadovoljni, što se skoro kod svih mojih odgovora na pitanja u ovom intervjuu to možda može primijetiti. Zato, da se ne bih ponavljao, iznijet ću svoj stav šta je neophodno da bismo se izborili za jasniju nacionalnu strategiju, sa mogućnošću smanjivanja stepena zaostajanja i razlika u odnosu na druge zajednice.

Pošto u okviru bošnjačke zajednice ima puno različitih mišljenja o bošnjaštvu na Kosovu (pogotovo u regionalnom pogledu i principu »ko je, ili ko nije Bošnjak« ili pak sa aspekta da li je neko došao na Kosovo ili je autohton, radi približavanja mišljenja, neophodna je:
veća efikasnost naših predstavnika na svim nivoima, kvalitetnija baza podataka o fizičkim i ljudskim resursima, daleko veća saradnja sa institucijama BiH, iskristalisati sistem vrednovanja ljudi, jer, po meni najveći je primitivizam kad se gaze kadrovski kriterijumi, također poboljšati kontakte sa građanima i centrima gdje se donose mnoge odluke za našu zajednicu, poboljšati isto tako ekonomiju zbog zapošljavanja (ko će afirmisati našu zajednicu - kada nam svakodnevno odlaze mladi ljudi, itd.).
Pošto sam po profesiji ekonomista, napominjem da se pravilnom politikom lokalnog ekonomskog razvoja - pripomaže i nacionalnoj afirmaciji.

Bošnjaci.Net: Nedavno ste posjetili BiH. Kako Vi vidite - po mnogima - veoma slabu saradnju između Bošnjaka Kosova i institucija Bosne i Hercegovine?

Smailji: Sa Bosnom i Hercegovinom uopšte, a pogotovo sa Bošnjacima u njoj, izostala je saradnja, barem do sada. Mnoge konferencije i tribine koje su održane po pitanju saradnje, po meni, nisu dale rezultata zbog narcisoidnosti, prvenstveno nekih naših predstavnika koji su umislili da su oni ti koji treba da odlučuju o svemu, pa čak i o zajedničkoj stvarnosti života Bošnjaka u Evropi.

Ipak, bez obzira na specifičan trenutni odnos Bošnjaka u BiH, bilo je mogućnosti koje su propuštene, recimo za inicijative po osnovu mnogih pitanja iz sfere obrazovanja na bosanskom jeziku, kulture pa čak i ekonomskog razvoja u regijama gdje je veća koncentracija Bošnjaka na Kosovu. Zbog važnosti razumijevanja evropskog okruženja za Bošnjake Kosova sa Sandžakom, a preko BiH u sferi obrazovanja, kulture pa i ekonomije, neophodni su i značajni razni oblici saradnje i sa Turskom, što je do sada Bošnjacima Kosova i ta karika nedostajala.

Tokom mog boravka u BiH osjećao sam se veoma zadovoljnim što sam mogao da na licu mjesta vidim koliko neki naši vodeći ljudi s Kosova u visokom obrazovanju, koji su i u vrhu u političkom životu, nisu ozbiljnije akceptirali saradnju u visokom obrazovanju na bosanskom jeziku a, s druge strane, na spomenutim konferencijama, tribinama i sl., na kojima su sagledavani ovi problemi, na momente su iskazivali svoju nedoraslost sadašnjem trenutku kada su svojim diskusijama bili neobjektivni u kritikama na račun BiH i Sandžaka.

Nama na Kosovu naročito je potrebna podrška kada se govori o saradnji obrazovnih institucija kroz razne vidove: dolazak i uključivanje profesora iz BiH u naše visokoškolsko obrazovanje, upis naših mladih Bošnjaka na visokoškolskim, postdiplomskim i doktorskim studijama u Sarajevu i drugim univerzitetskim centrima u BiH. Sa dobrom dozom sigurnosti se očekuje da se nadvladaju oni na našoj strani koji su protiv te saradnje, te da se u razgovorima i kontaktima uključe pojedinci koji su odmah iza rata na Kosovu dali svoj doprinos u saradnji koja je bila izražena u obrazovnom pokrivanju nekih problema sa kojima se tada suočila nasa bošnjačka zajednica.
Ističem da u Ustavu i Zakonu o manjinskim zajednicama Kosova, ima prostora da se kao manjinskoj zajednici omogući i finansijska podrška za profesore koji bi bili angažovani za visokoškolsko obrazovanje na bosanskom jeziku.

Pošto za današnji svijet niko ne može reći da je jedna zemlja dovoljna sama sebi i da može određene stvari sama urediti, biće dovoljno onih koji su u svakom momentu spremni da sa svoje strane ulože napor i pomognu koliko mogu, zbog autoriteta koga imaju u BiH, da se pokrenu stvari na bolje, kao na spomenutom primjeru odmah iza rata kad je iniciranom obrazovanju na bosanskom jeziku bila potrebna pomoć iz BiH, prvenstveno u realizaciji snabdjevanja neophodnim školskim udžbenicima.

Mediji trebaju napraviti zajedničku bošnjačku strategiju

Bošnjaci.Net: Vi ste poznati po kritičkom - slobodno intelektualnom - mišljenju na račun pojedinih poteza bošnjačkih političkih predstavnika, šta im najviše zamjerate?

Smailji: Kritika upućena u lično ime, ili u svojstvu člana nekog organa uvijek je bila neophodna, a ja mislim da je s moje strane bila opravdana i dokumentovana. Ako nije tako, neka mi se dokaže suprotno.

Ali, također je važno da naši ljudi iz intelektualne elite i civilnog društva shvate i prihvate da je prećutkivanje negativnih, ali i pozitivnih dešavanja i promjena - veliki grijeh prema svome narodu. Spreman sam na kompromise koji su neophodni da bi pojedinac mogao da živi u miru s okolinom, jer pretjerana nepopustljivost onemogućava normalnu komunikaciju s drugim ljudima. Pristajanje, opet, mora da ima svoju mjeru i ni u kom slučaju ne smije se ići ispod granice u kojoj čovjek gubi samopoštovanje.

Koje koristi ima naša zajednica na Kosovu ako se, na primjer, prešuti činjenica da je de facto poodavno na snazi, a vrlo često se čuju signali koji dopiru iz naše okoline o ponovnoj, već viđenoj, nakaradnoj kadrovskoj kombinatorici u javnom sektoru, kroz imenovanja na rukovodeća mjesta rezervisana za našu zajedicu? Neprijatno mi je što ovo saopštavam, ali to činim da intelektualna elita i civilno društvo dignu glas i suprostave se "tumačima" - gdje se umjesto sposobnih, na odgovorna mjesta u našoj zajednici postavljaju oni koji imaju ogroman broj funkcija - navodno kao zaslužni ili, u nekim slučajevima - nesposobni ali poslušni! A, s druge strane, zaboravljaju se naši izuzetno respektabilni kadrovi.

Također, nijednog trenutka nisam imao namjeru da prešutim "strategiju" koja je bila vođena idejom unošenja deoba među Bošnjacima Kosova. Činom šutanje, umjesto kohezije, samo se produbljuje rascjep unutar zajednice, jer takvi "patrioti" nužno podrazumijevaju i postojanje "izdajnika".

Taj interesni rascjep, nema nijednog valjanog razloga zbog kojeg bi ga trebalo beskonačno prenositi u budućnost! Počev recimo od onog na Torbeše i Gorance, na "bošnjačke patriote" i "bošnjačke izdajice", na već spomenute - autohtone i dođoše, na vjernike i ateiste, itd. To su samo isprazne političke izjave, i one nemogu nimalo poboljšati, a sasvim sigurno uspjevaju da pogoršaju bošnjački opšti interes. Ako je na Zapadu, recimo, uvijek prisutan i cijenjen patriotizam prema svojoj zajednici, onda je sigurno da u jednom novom procesu koji se ovdje stvara biti nadvladane anahrone ideje onih koji dijele naš narod. Zato je potreban samo napor volje svjesnih pojedinaca. Samo je takva praksa put ka nacionalnom jedinstvu. Ono što je čudno to je da se tom ujedinjenom frontu konzervatizma - priključuju ponekad i mediji...

Bošnjaci.Net: Kako gledate na informisanje na bosanskom jeziku na Kosovu ?

Smailji: Informisanje je izuzetno važno za našu zajednicu. Danas, skoro deset godina poslije dolaska NATO snaga na Kosovo, ono je za naš narod još veća potreba. Informisanje nije samo proslijeđivanje onoga sto neki medij mora da objavi, već nam je neophodno kontinuirano dobijanje korektnih informacija.

Uspjeh jednog novog bošnjačkog pristupa koji bi rezultirao plodonosnijem informisanjem, u velikoj mjeri zavisi od volje i odlučnosti da se udaljimo od šablonskog i zastarjelog sistema - "propagandnog informisanja" predodređenih ljudi.

Danas nam je neophodno namjensko i objektivno selektiranje tema, događaja i podataka sa kojima se mora upoznati, ne samo naša bošnjačka zajednica, već i svjetska javnost. Postojan osnov i način informisanja na bosanskom jeziku mora biti u zavisnosti od njegovog krajnjeg odredišta.

Politički i vladini predstavnici iz bošnjačkih redova, moraju ili samovoljno da se odreknu svog ranije isključivog prava da oni "informišu", ili pak da budu natjerani na to. Lokalne medije i stanice poželjno je usmjeriti u pravcu koji se procjeni kao najsigurniji put kojim će se od svih činilaca dogovorene informacije, kontinuirano i namjenski proslijeđivati određenim ustanovama, medijima, javnim ličnostima, političarima....

Na osnovu sveopšteg iskustva ljudi u medijima treba napraviti zajedničku bošnjačku strategiju. Osmišljenim planovima, zaustavili bismo i izbjegli ponekad traumatične ožiljke na našim vitalnim poljima unutar korpusa.

Nedostatak shvatanja potrebe onih koji posjećuju dijasporu

Bošnjaci.Net: Pošto ste bili (ekonomski) direktor u jednom od velikih privrednih kolektiva - prizrenskoj "Perlonci", kažite nam, ukratko, kako se odvija(o) proces privatizacije na Kosovu?

Smailji: Pri kraju smo i sa privatizacijom, koja se sprovodi po konceptu koji nije na nivou evropskih modela. Model privatizacije ne nudi ništa radnicima koji su do juče radili i stvarali ta preduzeća. Bez obzira što se ovim bave eksperti, ipak je Kosovo u Evropi, pa pošto je poznato da su u periodu radničkog samoupravljanja radnici bili vlasnici preduzeća i odlučivali, sto znači da je bilo neophodno da se nekako ugrade u vlasničku proceduru preko adekvatne naknade, ili preko prekvalifikacije, kao zaposleni. Žalosno je, ako već nisu zbrinuti sa otpremninom, što im se naknada od 20% isplaćuje u nekim slučajevima i sa pola decenije iza privatizacije njihovog (bivšeg) kolektiva.

Dodatni problem je što se uložen kapital u privatizaciji ne vraća biznisu, već se plasira najverovatnije van Kosova, pa postoji mogućnost gubitaka i po tom osnovu kao i kod penzionog fonda, zbog svjetske finansijske kataklizme. Kako novi vlasnik, ako se tako postupa sa sredstvima iz Fonda privatizacije, može da pokrene kapacitete, ako ne dobije povoljna sredstva, što bi, po mom mišljenju, trebalo obezbjediti iz tih izvora. Možda zato danas većina kapaciteta koji su privatizovani nisu u funkciji, pa se kosovska privreda svela samo na fazu kupi - prodaj i to uglavnom uvozne robe.

Bošnjaci.Net: U ovom kontekstu i jedno dodatno pitanje. Naime, pripadnici bošnjačke zajednice - po svoj prilici - jako malo ulažu u privatni biznis i ostale finansijske transakcije na Kosovu, šta je po Vama uzrok ovome?

Smailji: Koliko je tranziciona pravda i proces suočavanja sa neposrednom prošlošću problem za ulaganja naše dijaspore u biznis Kosova, toliko, nažalost, tome doprinosi još uvijek neprezentirana prava slika o mogućnostima za ulaganja na Kosovu.

Vjerovatno bi posjete naših političkih predstavnika zapadnim zemljama i našim ljudima tamo bile plodotvornije, ako bi bar u jednom slučaju na tribinama koje dijaspora organizuje, povodom toga, bio prezentiran neki projekat koga bi obrazložio neki naš stručni tim. S obzirom da raspolažemo adekvatnim resursima, očigledan je nedostatak shvatanja potrebe onih koji posjećuju dijasporu, da se zaposleni ljudi tamo upoznaju sa mnogim mogućim aspektima ulaganja.

Bez obzira na naznačenu nedosljednost, kako bi na sve moguće načine osmislili koncept ulaganja ljudi iz dijaspore, već postoje kontakti preko interneta sa nekim kosovskim Bošnjacima, koji su spremni za organizovano ulaganje u svom rodnom kraju ili negdje drugdje na Kosovu gdje je ulaganje kapitala sigurno.

Autor: Ćerim Bajrami