Koliki je istinski utjecaj evropskih manjina?

Većina Evropljana je od početka bila oduševljena Barackom Obamom - mladim, energičnim čovjekom, koji je obećavao promjene, novo vodjstvo i novo partnerstvo.
Pripadnici evropskih manjina koji su blizu vlasti i onih koji to nisu, pokrenuli su pitanje - da li bi to moglo da se dogodi i u njihovim zemljama. Britanski državni tužilac, grofica Patricia Scotland, kaže da su američki predsjednički izbori bili veliki dan za demokratiju i da su pokazali ljudima različitog etničkog porijekla da je moguće ostvariti i najviši cilj.

On je pokazao da talenat, energija, odlučnost, sposobnost i strast mogu da dovedu do najviših ciljeva i da nisu važni ni boja kože, ni izgled, ni religija, ni seksualna orijentacija. To je izuzetno snažno, kaže gospodja Scotland.

Grofica Scotland je prva žena i prva crnkinja koja je postala britanski državni tužilac i najviši pravni savjetnik britanske vlade. Rođena je na Karibima i kao dijete doselila u Britaniju. Neki kažu da je ona najbolji primjer da pripadnici manjina mogu da steknu visoke vladine položaje. Prema tome, da li bi i Britanija jednog dana mogla da dobije crnog premijera. Scotlandova odgovara:

Apsolutno, da. Svjesna sam da sam prva žena vrhovni tužilac u posljednjih 700 godina u Britaniji. Da ste pitali da li bi jedna žena mogla da stekne taj položaj poslije 700 godina čekanja, neki ljudi bi vjerovatno rekli da je to malo vjerovatno. A da bi na tom položaju mogla da se nađe neka crnkinja, odgovor bi bio 'još manje vjerovatno'. Zato vjerujem da su promjene moguće - apsolutno vjerujem.

Britansko stanovništvo je bogato etničkim manjinama, najčešće iz bivših britanskih kolonija. One potječu sa Kariba, iz Afrike, iz Južne Azije - i ta bogata mješavina slavi se svake godine karnevalom u londonskoj četvrti Notting Hill, sa muzikom, plesom i etničkom hranom.

Međutim, za razliku od Sjedinjenih Država, gde većina crnaca vuče porijeklo od bivših robova, evropske manjine su pristigle mnogo kasnije. Njihova istorija je možda drugačija, ali njihova integracija u društvo teče sporo.

Francuska takođe ima brojnu populaciju doseljenika - uglavnom Arapa i Afrikanaca - kojih čine između 10 i 15 odsto ukupnog stanovništva od 60 miliona ljudi. Pripadnici manjina u pariškoj četvrti Barbes različito razmišljaju o mogućnosti da u njihovim redovima dođe do neke pobjede poput Obamine:
Obični ljudi kažu:
- Ne vjerujem da ćemo sa tolikim rasizmom u Francuskoj izabrati crnog predsjednika. Ne vjerujem da se to može dogoditi ovdje.
- S obzirom na uslove i socijalnu situaciju ovdje u Francuskoj, mislim da bi bilo pravo čudo da se tako nešto desi.
- Vidite, Francuzi su shvatili, zašto da ne? Uvjeren sam da su to sada shvatili i da će odsada biti mjesta za crne ljude.

Francuska se diči svojim modelom građanskog društva sa naglaskom na tome da su svi Francuzi, bez obzira na rasu, religiju i etničko porijeklo, njegovi članovi. Međutim, pripadnici manjina često se osjećaju isključenim i žale se na manjak otvorenih mogućnosti, kaže Louis-Georges Tin, portparol Savjeta udruženja crnačke manjine u Francuskoj, i dodaje:

Francuska se diči svojim načelima jednakosti, ali u praksi stvari stoje sasvim drugačije. Znamo, na primjer, da je pet puta teže doći do posla ako ste crnac ili ste arapskog porijekla.

U promjenama mora da se ode mnogo dalje, ističu aktivisti etničkih zajednica. George Pau Langevin je jedina crnkinja u francuskom nacionalnom parlamentu. Ona govori:

Mi u Francuskoj moramo da se suočimo sa činjenicom da zaostajemo jer stvarno moramo da se borimo za to da se u parlament izaberu ljudi koji predstavljaju presjek francuskog društva.

U Londonu, u etnički mješovitoj četvrti Brixton, ljudi se pitaju kada će do njih stići promjene koje simbolizuje Obama:

Obični ljudi govore:
- Definitivno, definitivno je moguće. Ako budemo imali crnačkog kandidata koji bi to želio na osnovu zasluga, ja bih ga podržao.
- Vjerovatno ćemo vidjeti da će poslije Obame nekoliko obojenih ljudi doći do viših položaja, ali koliko visokih? Mislim da će ovoj zemlji biti potrebno još 15 godina.

„Da, mi možemo", uzvikivale su Obamine pristalice u Americi. Ali, još nema odgovora na pitanje da li će ih u tome slijediti i Evropa, i kada?

(www.voanews.com/bosnian)