Nagrade i objede
O svečanosti i dodjeli nagrade Eugen Biser izvijestili su svi njemački kao i brojni svjetski listovi te radio i tv stanice. Jedino "Oslobođenje" o tome nije natuknulo ni jednu riječ. Njemu je bila mogo prioritetnija haranga na laureata od poštene informacije, što je tipična reakcija ćiftinskog duha balkanske palanke.
U istom danu kada su predstavnici ugledne njemačke fondacije Eugen Biser u Minhenu reisu-l-ulemi dr. Mustafi Ceriću dodjeljivali prestižnu međunarodnu nagradu istog naziva za izuzetan doprinos kršćansko-muslimanskom dijalogu i konzistentan napor za mir među narodima, u subotu, 22 novembra ove godine, u Sarajevu, u organizaciji lista "Oslobođenje", grupa poznatih uglavnom sekularističkih jurišnika (uz dirljivu i nesumnjivo značajnu podršku dvojice muslimanskih intelektualaca) izvršila je, na stranicama toga lista, gotovo ritualno skidanje glave aktuelnom poglavaru Islamske zajednice. Njih 19 (zanimljiva brojka) gotovo potpuno unisonim glasom (sa izuzetkom prof. Uge Vlaisavljevića) otpjevala je neku novu vrstu neokomunističke himne, kojom su reisu-l-ulemi dr. Mustafi Ceriću u decidno dijaloškom maniru kazali (čitaj: naredili) šta i kako treba da misli, radi, govori, jednom riječi - kako da se ponaša odnosno obnaša funkciju na kojoj se nalazi. Iako je većina njih to i do sada, pojedinačno ili u manjim grupama, radila, što znači da su bili prilično uvježbani, njihovi usamljeni i piskutavi glasići jedva da su se čuli, no sada, pod dirigentskom palicom nove glavne i odgovorne urednice, zazvučali su istinski uvjerljivo, baš zato što se ni za notu (ni za - jotu!) u osnovnoj intonaciji nisu razlikovali. Ovako moćno, i što je najvažnije - maksimalno ujednačeno i složno, horsko pjevanje, na čak četiri strane "Oslobođenja", ne računajući intervju dr. Hafizovića na dvije dodatne strane, nismo mogli slušati ni u najrigidnijim komunističkim vremenima (i oni su imali kakvu-takvu mjeru!) - tako da se reisu-l-ulemi ima zahvaliti ne samo što je bio veoma inspirativan već, što je najvažnije, što je doprinio da se ovo multivjersko, multikulturalno i multietničko društvo, u inače nesložnoj i po svim šavovima podijeljenoj BiH, promtno složi i donese presudu, svakako jedinstvenu u analima i kanalima kako novinarstva tako i pravosuđa ne samo kod nas već uopće. Jednom od porotnika (Bakir Hadžiomerović) nije bila dovoljna optužba u ovoj poroti, pa je, samo dan kasnije, u svojoj kolumni u "Startu" reisu-l-ulemu proglasio, ni manje ni više, nego - vođom mafije. U prošlom broju tu titulu je "darovao" Bakiru Izetbegoviću, a sada je velikodušno ustupio poglavaru Islamske zajednice. Inače, drugi porotnici su bili nešto blaži: "zao i drzak političar koji se krije iza visoke vjerske funkcije", "prijetnja evropeizaciji i normalizaciji BiH" ,"Staljin u reisovom kabinetu" ,"poziv na linč Vildane Selimbegović", "mačistički seksizam Pisca bira ženu za žrtvu, kao u srednjovjekovnom kršćanstvu gdje se otkrivaju i spaljuju vještice, a nema "vještaca" itd. itd, samo su neki tonovi ove razuđene inkvizicijske melodije. Ono što zamjeraju reisu ("pokušaj brutalne i uvredljive diskreditacije Vildane Selimbegović pomoću boljševički formuliranih optužbi", kako je to u svom esejiziranom iskazu naveo nekadašnji prvi reisov saradnik H. Neimarlija), sebi tako velikodušno dopuštaju, baš kao što su dopuštali svih ovih godina da o reisu svaka novinarska šuša može govoriti šta joj padne na pamet (ako je uopće ima) - od toga da je advokat mafije, kriminalac, lopov, tajkun, američki špijun, onaj koji sebi gradi dvore na Kovačima, itd. pa sve do toga da se na njegovoj sećiji rješavaju sva moguća i nemoguća pitanja politike, ekonomije, izbora, smjenjivanja i postavljanja, a da niko od njih nikada (baš nikada) nije našao za potrebno da to demantira, da se protiv toga pobuni, da kaže kako to nije istina i kako su te laži i objede prevršile svaku mjeru. A kad se tome dodaju kanonade besprimjernih optužbi za gradnju džamija, za podržavanje vehabija, za uvođenje vjerske pouke u škole i vrtiće i dr. (takve optužbe valjda imaju samo Karadžić i Mladić, ako imaju?!), šta je to, gospodo i drugovi, nego - islamofobija! Jakako! Takvog (ili bar malo sličnog) primjera da se o legalno izabranom "najvišem moralnom i duhovnom autoritetu" govori na takav način nije bilo ni u jednom sistemu - od Kalaja pa do naših dana, kao što ga posigurno nema ni u bilo kojoj drugoj vjerskoj zajednici na ovoj planeti.
Porotnicima svih vrsta, sadašnjim, bivšim ili budućim svaka čast - historija beščašća će im ostati vječito dužna!
Oslobođenje: subota 22.11.2008
Za to vrijeme u Minhenu, pred očima cjelokupne njemačke (pa i svjetske) javnosti, jer su svečanu ceremoniju direktno prenosila dva televizijska kanala (Državna televizija Bavarske i TV kanal PHONX), pred punom dvoranom od 400 mjesta odvijala se dostojanstvena predstava u kojoj je "glavnu ulogu" imao reisu-l-ulema dr. Mustafa Cerić (druga dvojica laureata nisu stigli na svečanost zbog nemogućnosti polijetanja aviona).
Ovdje neću, niti je to potrebno, govoriti o onome što su u povodu ove nagrade i muslimansko-kršćanskog dijaloga na svečanosti izrekli visoki politički i vjerski autoriteti Njemačke, među kojima je i dr. Wolfgang Schauble, ministar unutrašnjih poslova (čiji je referat trajao bezmalo pola sata), Siegfried Schneider, ministar u vladi Bavarske i mnogi drugi vjerski i politički uglednici (direktni tv prijenos je trajao puna tri sata), već ću samo navesti nekoliko rečenica iz laudacije biskupa dr. Hans-Jochen Jaschke, pomoćnika hamburškog biskupa i člana Komisije za međuvjerski dijalog Njemačke biskupske konferencije, o reisu-l-ulemi dr. Mustafi Ceriću. Navodeći, pored ostalog, kako je "Mustafa Cerić već godinama u Europi i drugim dijelovima svijeta veoma cijenjen intelektualac i tražen sagovornik", on je kazao i ovo:
"Bosanski islam nije došao u Europu sa migracijom radnika, nego je stoljećima u Europi domaći. Niko to tako konsekventno ne naglašava kao Mustafa Cerić kojeg jedna njemačka novina s pravom naziva kao lice europskog islama. Islam koji je u Europi domaći mora se na poseban način suočavati sa europskom životnom stvarnošću. Njenim neodvojivim karakteristikama pripadaju ideja ljudskih prava i moderna, sekularna pravna država. U tim procesima Mustafa Cerić sudjeluje u istaknutim funkcijama: kao vrhovni muftija i poglavar Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini, kao osnivački član Europskog vijeća za fetve i istraživanja pod vodstvom Šejha Jusufa Karadavija i kao autor programskih dokumenata kao što su "Deklaracija europskih muslimana" te "Izazovi jedinstvenog muslimanskog autoriteta u Europi". U tom tekstu on vizionarski argumentira uspostavljanje europskog imamstva. Kritičari su željeli da to interpretiraju kao zahtjev za jednim europskim halifatom. Najvjerovatnije se kritika nekih medija zasniva na pogrešnom razumijevanju toga što se podrazumijeva pod ujedinjenim muslimanskim autoritetom.
Diskusija o budućim islamskim strukturama u Europi je u punom jeku. Kao poglavar Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini, dobitnik Eugen-Biser nagrade, Mustafa Cerić ukazuje na to da su demokratija i islam kompatibilni. Za islam koji se definira kao europski ne može se raditi o tome kako prevazići sekularni pravni i državni poredak u okviru religioznog mišljenja i djelovanja koji se zasniva na šerijatu, kao religijskom pravnom sistemu. On mora naći puteve šerijatskog razumijevanja koji vode ka stvarnom pomirenju sa idejom ljudskih prava koja je nastala u Europi i za koju jamče pravni ustavi. Šejh Mustafa Cerić se zalaže za to."
O svečanosti i dodjeli nagrade Eugen Biser izvijestili su svi njemački kao i brojni svjetski listovi te radio i tv stanice. Jedino "Oslobođenje" o tome nije natuknulo ni jednu riječ. Njemu je bila mogo prioritetnija haranga na laureata od poštene informacije, što je tipična reakcija ćiftinskog duha balkanske palanke.
P.S. Neki od porotnika preporučuju reisu-l-ulemi dijalog sa neistomišljenicima, neki preporučuju sud. Ti prvi bi upregli reisu-l-ulemu, duhovnog vođu muslimana, da polemizira sa novinarima koji se još nisu čestito ni opismenili, kao da nema nikakvog pametnijeg posla, a ove druge je reis, eto, poslušao: tužio je Irfana Ajanovića za uvredu i klevetu i evo posljednje rečenice iz rješenja kojim je, upravo ovih dana, njegova tužba odbijena:
"Tužitelj iako je trpio određenu duševnu bol, prihvatimo da jeste, morao je po mišljenju ovog suda biti spreman samom kandidaturom za reisa na ovakvu vrstu duševne boli i prije svega na praštanje."
Ovaj maestralni sudski stav je, treba li reći, odličan podstrek kako za nastavak napada na aktuelnog reisu-l-ulemu, tako i validna preporuka za sve buduće kandidate za ovu funkciju. Neko je izgleda odlučio da jaku Islamsku zajednicu, te posebno instituciju reisu-l-uleme, svede na običnu društvenu prćiju, kakva je, uostalom, bila posebno u prvim godinama komunističke vlasti!
No, sve to, nadam se, neće nam pomutiti bajramske mubarek dane: Bajram šerif mubarek olsun braćo (i naravno sestre) i prijatelji!