Štetnost televizijskog programa

Nedavno smo u dnevnim novinama mogli pročitati vijest o našim ljudima koji su se nakon progona skrasili u jednoj od svjetskih zemalja, kako slušaju samo turbo muziku putem satelitskih kanala koji na programu imaju cjelodnevno emitovanje bezlične muzike i koji najviše znaju o Srbiji. Ispade da im oni koji su ih protjerali kreiraju emisije koje će gledati i na taj način formiraju njihov sud i mišljenje.

U drugom primjeru slijedi ovakva priča: sjedili smo nedavno u kući jedne porodice i priča nam majka osmogodišnje curice kako je ona plakala sa svojim djetetom kad je poginuo izvjesni Toša. Mi smo ostali nijemi, riječ iz nas ne izlazi. Samo se pitamo: do kojih granica može ići naša naivnost

Ako analiziramo programe i "naših" TV kuća nećemo naći mnogo bolju situaciju.
Najmanje je emisija koje su prikladne dječijem uzrastu. Naši urednici i novinari apsolutno ne razmišljaju o svojim gledaocima, a taman kad pomisliš da ima neka fina ideja pretočena u lijepu emisiju a oni potroše pare nekome na put za Pariz ili Istanbul a odmah u sljedećem prilogu prikazuju nekoga ko ne može sastaviti kraj s krajem.
Ovakav program, bez ukusa i normi nanosi veliku štetu svim onima koji žele da svoju djecu odgoje u moralu i karakteru, a posebno onima koji nastoje da svoju djecu odgoje u vjeri.
"Svijet televizije već poodavno duboko ugrožava porodični život, razarajući zajednicu i unutarporodičnu komunikaciju. Televizija je okupirala kako slobodno vrijeme pojedinca tako i zajedničko porodično slobodno vrijeme. Porodični razgovori podređeni su komunikaciji sa TV-om, a porodične teme - televizijskim. Jaz između roditelja i dece produbljen je različitim TV-interesovanjima i navikama, što vodi odvajanju u posebne sobe i vjernosti ličnim TV-aparatima (svijetovima). Tako se javlja savremeni fenomen da se sa većom pažnjom prate i proživljavaju životi TV- junaka negoli bližnjih. Na tom putu dolazi do definitivnog odumiranja porodične zajednice. I baš kad je taj proces u toku pojavljuju se, kao naručene, TV-serije koje u potpunosti promovišu odsustvo značaja porodične zajednice za savremenu građansku jedinku."

Ima kuća u kojima se i ne gasi televizor, stalno nas kljuka svojim idejama, često nevrijednim pa i pogubnim. Danas već psiholozi jasno govore o štetnosti gledanja televizije za djecu, o novoj pojavi ovisnosti o računarima, igricama. Ni najbolji program ne bi bio koristan u tolikoj mjeri: kad ćemo raditi važnije stvari? Tako nam se uporno nameću misli i stavovi koji nisu spojivi s normalnim životom a posebno sa vjerskim pogledom na svijet.

U hadisu kojeg prenosi hazreti Alija stoji da je Vjerovjesnik, s.a.v.s., rekao: "Odgajajte vašu djecu u znaku tri svojstva: da vole Vjerovjesnika, njegovu porodicu (ehli bejt) i ljubavi prema Kur'anu., jer će hafizi Kur'ana biti u hladu Allahova prijestolja sa Njegovim vjerovjesnicima i odabranim robovima na Dan kada drugog hlada neće biti."

To je zadaća vjernika:da odgojiti čestita, iskrena, moralna i ponosna čovjeka koji će znati svoje obaveze prema svome Gospodaru, svojoj porodici, svojoj zajednici, društvu, državi kao i prema čovječanstvu općenito. U tom cilju mu naši novinari i njihove emisije neće nikako biti od koristi, naprotiv one će mu biti smetnja i znatno će mu otežati put.
Prije nekoliko dana smo mogli gledati emisiju na TV kanalu Nacionalna Geografija u kojoj autori na jedan briljantan način "dokazuju" da je živa ćelija nastala sama od sebe usljed pripremljenih uslova na Zemlji. Sasvim je vidljivo da se želi pokazati onima koji vjeruju da je svijet i život bez Stvoritelja i Gospodara sasvim moguć, a onda kad nema Boga nema ni odgovornosti: možeš raditi šta hoćeš i ne moraš poštovati tradicionalne norme i pravila.

Isti cilj se krije iza emisija o izboru Mis turizma, Mis maturske večeri ili neke druge mis, izvještaji o gey paradama, različitim partyjima, muzičkim spektaklima, modnim revijama i manekenkama, plesnim grupama, pijankama, kućnim ljubimcima i svemu onom što vodi u razvrat i beščašće. Dok naše dijete gleda Izeta Fazlinovića kako "simpatično" reklamira lozu, u njegovom mladom mozgu se treba razvijati saznanje da je alkohol lijep i da ga vjera zabranjuje bez nekog naročitog razloga.
Ako bi analizirali programe svih naših nezavisnih TV kanala vidjeli bi da dobar procenat njihovog programa ispunjavaju muzika i muzički programi, pa naša djeca mogu zaključiti da je muzika najvažnija stvar u našem životu, da se ne može bez nje živjeti, i da ćemo biti hendikepirani ako ne slušamo muziku; a Božiji poslanik nas savjetuje da našu djecu odgajamo uz glas učenja Kur'ana i njegovih sura.
"Ideološke namjere očituju se i u stalnim nastojanjima da se putem televizije, a sada i interneta, infiltriraju svi negativni modeli ponašanja i izopačeni sistem vrijednosti čiji je cilj da razori porodicu, a samim tim i društvo. Primjetno je, dakle, da se uloge televizije danas nadovezuju jedna na drugu i nadopunjuju. Kako drukčije nazvati ulogu medija kojom se promovišu blud, preljuba, zavist, ljubomora, materijalizam, nego destruktivnom, jer se amoralno predstvalja kao nešto sasvim normalno i prirodno, novac postaje glavni cilj u životu. Ako se u tom duhu «odgajaju» ukućani, onda je normalan slijed očekivanje konflikta i sukoba. A kada se razori porodica kao nukleus društva, onda je na pomolu i uništenje cjelokupne društvene zajednice kojom je, tako razorenom, mnogo lakše vladati. Gledajući na televiziji stil življenja, oblike ponašanja, stil oblačenja i načine ophođenja, djeca, bez razmišljanja, to prihvataju i oponašaju, i udaljavaju se tako od svog sistema vrijednosti, svoje kulture i identiteta."
Kaže se da djeca uče ono s čim' žive...

"Ako dijete živi s kritikom, uči osuđivati.
Ako dijete živi s nasiljem, uči se tući.
Ako dijete živi sa strahom, uči biti zabrinutim.
Ako dijete živi sa samilošću, uči samo sebe sažalijevati.
Ako dijete živi s ismijavanjem, uči se sramiti.
Ako dijete živi s ljubomorom, uči što je zavist.
Ako dijete živi sa stidom, uči se osjećaju krivnje.
Ako dijete živi s ohrabrivanjem, uči se samopouzdanju.
Ako dijete živi u toleranciji, uči se strpljenju.
Ako dijete živi s pohvalama, uči cijeniti.
Ako dijete živi s prihvaćanjem, uči se ljubavi.
Ako dijete živi s odobravanjem, uči voljeti samoga sebe.
Ako dijete živi s priznanjem, uči da je dobro imati cilj.
Ako dijete živi s dijeljenjem, uči o velikodušnosti.
Ako dijete živi s poštenjem i pravednošću, uči da postoji istina i pravda.
Ako dijete živi sa sigurnošću, uči se vjeri u sebe i one oko sebe.
Ako dijete živi s prijateljstvom, uči da je svijet mjesto na kojem je ugodno živjeti".

A mi možemo reći da dijete koje gleda nasilje da će biti nasilno, ako gleda nemoralne emisije da se priprema da bude nemoralno, ako mu se nameće poremećen sistem vrijednosti ono će i rezonovati po takvom sistemu....a ako živi u vjerskom miljeu on će se pridržavati vjerskih principa i pravila.