Ignoriranje reisu-l-uleme dr. Cerića

Naš list u ovom broju donosi opširan izvještaj sa susreta predstavnika muslimana svijeta i pape Benedikta XVI, koji se, prije nekoliko dana održao u Vatikanu u okviru međureligijskog dijaloga muslimana i kršćana, koji je započeo prije nekoliko mjeseci i koji se, do sada, na opće zadovoljstvo, povoljno odvija.

I dok praktično čitav svijet taj dijalog zdušno pozdravlja i podržava, posebno vodeće svjetske informatinve agencije i svjetski mediji, naša jadna medijska boranija, koja se još nije ni istociljala iz pelena, pokazuje "čvrst stav" da se odupre "svjetskim tendencijama" i ostane na svom "kursu" bijede, primitivizma i javašluka, te potpuno prešuti ovaj eminentno svjetski ne samo vjerski nego i politički događaj. I dok o ovome događaju piše i govori ne samo cjelokupna italijanska štampa i tamošnji mediji, već i ugledni američki listovi među kojima i "Washington Post", zatim agencije AFP i AP, brojni engleski i francuski listovi, kod nas su taj susret zabilježili jedino "Dnevni avaz" i NTV "Hajat".

Zašto su naši (mogu li se tako nazvati?) mediji ignorirali jednu ovakvu informaciju, jedan ovakav događaj?

Odgovor je suviše jasan i jednostavan: Samo zato što je na čelu delegacije 25 uglednika, predstavnika muslimana svijeta bio niko drugi nego musliman iz Bosne - reisu-l-ulema dr. Mustafa Cerić. On se, uime delegacije, obratio papi Benediktu XVI iznoseći neke muslimanske stavove i njega je papa Benedikt u svome govoru posebno apostrofirao, zajedno sa Seyyd Hosseinom Nasrom. I umjesto da se ova činjenica shvati i prihvati kao veliki poen i doprinos ne samo za muslimane BiH, već i za državu kao takvu, a napor koji sistematski čini reisu-l-ulema dr. Mustafa Cerić pohvali i vrednuje bar kako to drugi čine u Evropi i svijetu, naša javnost i uopće svi oni koji žele biti informirani, zahvaljujući sitnim dušama, ostaju uskraćeni za ono što im apsolutno pripada i za šta, uostalom, plaćaju te "medijske jadnike".

Naravno, da je situacija kakva je bila prije nekoliko decenija, kada je naša zemlja bila prilično medijski izolirana od vanjskog svijeta i kada su se objavljivale uglavnom one informacije koje imponiraju tadašnjoj komunističkoj vrhuški, to bi moglo i imati nekog efekta. Danas, međutim, posebno zahvaljujući kablovskoj televiziji, gledaoci mogu pratiti na desetine drugih tv stanica ili čitati na stotine drugih listova (o radiju da i ne govorimo), te se obavijestiti o svim relevantnim informacijama, tako da ovakvi gestovi domaćih "medijskih jadnika" samo pokazuju dokle su se srozali u svojoj bijedi i nemoralu.