"Mir vama" iz "ramazanskog Teističkog gulaga"

Sada se, pak, javljaju oni koji ramazan proglašavaju "teističkim gulagom" i koji širenjem novih slobodarskih ideja održavanja festivala homoseksualaca u tom "teističkom gulagu" uz ramazan uzimaju kao mjeru tolerancije, tražeći (o apsurda) da im muslimani bezuvjetno na tome dostignuću aplaudiraju i, kako to kaže Reisu-l-ulema u svojoj hutbi, "nasilno ih prisiljavaju da mijenjaju svoja moralna načela o privatnom i javnom životu."

"Bosna i Hercegovina danas, u projekciji njene bošnjačke vjerske, političke, ekonomske elite jeste jedan totalitarni, represivni, teistički konc-logor. Sveti mjesec ramazan i sve što se unutar njega dešava jeste samo demonastracija sile, nekontrolirane i sveobuhvatne, primitivne i unilaterarne...piše, između ostalog, uvodničar S.Bosne i zaključuje: Da je Spacey (Kevin Spacey, holivudski glumac, boravio na nedavnom Sarajevo Film Festivalu, naše pojašnjenje) ovih dana bilo gdje u Sarajevu poručio alkohol, bio bi "ubiven" iftarskom artiljerijom! Kao što bi Edo Murtić bio spaljen zajedno sa Vijećnicom, zbog svoje bezbožničko-komunističke biografije".

"Po matrici po kojoj su Komunistička partija i Drug Tito 45 godina držali na okupu bivšu nam domovinu (nas "malo starijih"), permanentnom proizvodnjom vanjskih i unutrašnjih neprijatelja, Revolucionarno Glasilo i Generalni Sekretari vladajućih partija, uz pomoć reinkarniranih političkih komesara, u vidu predstavnika islamske vjerske zajednice, pokrenuli su narodno-oslobodilački rat (formiranjem širokog pokreta otpora) protiv agresora iz svijeta koji atakuje na nezaštićene bošnjačke srpske i hrvatske guzice i uz pomoć domaćih izdajnika vrše teror nad domicilnim stanovništvom. I to - sačuvaj i saklon - u mjesecu ramazana"... piše Start u tekstu čije dijelove, iz obične građanske pristojnosti, ne možemo citirati na ovom mjestu, i nastavlja: "Provncijalni, zatucani, patrijarhalni, vjerski indoktrinirani, nasilju i mržnji prema svemu drugačijem skloni duh reagovao je količinom i intenzitetom netrpeljivosti i mržnje nezabilježene na ovim prostorima od ratnog zločinačkog divljanja i iživljavanja, pokazujući, na lokalnom nivou, koliko su u pravu teoretičari koji, u objašnjavanju homofobije, polaze od rasizma i fašizma, odnosno, koji je stavljaju u kontekst svih drugih represija u društvu i zločinačkih ideologija."

Pojašnjavajući na čemu se zasnivaju ovako morbidne i zastrašujuće tvrdnje, autor kaže: "Najopasnije izjave dali su, međutim, dekan Fakulteta islamskih nauka Ismet Bušatlić, koji je na pitanje "šta misli o organizovanju festivala?" odgovorio da za to treba pitati "stručnjaka za fetve", i profesor na istom fakultetu, Enes Ljevaković, koji je održavanje festivala proglasio provokacijom muslimana i zapitao (e, sad pazite): Čemu javno ispoljavanje i promovirane takvih ideja koje su strane svim religijama?"

Osim što je profesor zaboravio da mi (još uvijek) živimo u sekularnom društvu, a ne u nekoj od suludih teokratskih diktatura, koje su očito bliže njegovom svjetonazoru, ovo je krajnje upozorenje za sve koji još ne shvataju da ovo uopšte nije priča o "pederima", konstatira militantni autor u Startu.

Naravno, ne treba ni govoriti da su ovo samo neki izvodi iz tekstova koji su u (našoj?) štampi objavljeni u povodu najavljenog Queer festivala za kraj ramazana (a koji se iz dana u dan množe, da ne kažem kloniraju, nevjerovatnom brzinom), a da su takvi i slični tekstovi odnosno komentari objavljeni i na nekim drugim medijima, koji su i zvanični pokrovitelji ovog festivala homoseksualaca u Sarajevu. Unisono napadajući svakog ko se drznuo da kaže svoje mišljenje o toj manifestaciji, a koje nije na njihovim talasima, ovi medijski teroristi stavli su pod znak fašizma ne samo osobe koje su kazale to što su kazale, već i one što ništa nisu kazale ( naročito ih iritira šutljiva većina građana) a posebno Islamsku zajednicu (od koje do sada nije bilo nikakvog zvaničnog komentara, čak ni na insistiranje Federalne televizije da je, u jeku ramazanskih aktivnosti, uplete u ovu nečasnu rabotu), političke stranke (naravno one "nacionalističke"), grad Sarajevo (kojeg nazivaju "teistički multkulturalni gulag"), pa i Bosnu i Hercegovinu. Teške osude pale su praktično na gotovo sve insane ove zemlje koji ne aplaudiraju promociji homoseksualaca, pod izlikom da su homofobi, rasisti, fašisti, jer ne podržavaju "drugo i drugačije", odnosno što baštine poznati kur'anski stav o Lutovom narodu. O Sarajevu se ponovo piše kao "zatucanoj provincijalnoj kasabi", o "bosanskom Teheranu" u kome vlada "teističko bezumlje", u kome nema mjesta za onoga "ko se neće ponašati po islamskim propisima", u čijima kafanama se ne može uz ramazan dobiti alkohol, jesti javno na ulici i hiljade drugih bedastoća koje samo ispijeni, a mržnjom impregrirani, mozak može smisliti. Jer, dovoljno je da usred bijale dana, u ovom časnom mubarek mjesecu, prođete glavnom sarajevskom ulicom Ferhadijom da da vidite da su, bukvalno sve, kafane, bašte i kafići puni i da se "pjanska" atmosfera uopće ne razlikuje od ostalih dana u godini. Ništa lošije ne stoji ni situacija sa ćevabdžinicama, aščinicama i burekdžinicama - čime se na najbolji način demantiraju sve te nebuloze lažnih boraca za sekularnu državu a ustvari mrzitelja vjere i morala.

Ovi komunistički relikti, amebe svojevrsne medijske diktature, nakon prethodnih, nedavnih agresivnih ataka i pucanja iz svih kalibara na gradnju džamija u Sarajevu, te posebno na zakonsku mogućnost uvođenja vjeropouke u obdaništa, što im je, pokazalo se, bio jalov posao i ( dva) propala medijska juriša, još uvijek nikako da prihvate da je religija, nakon demokratskih promjena, konačno počela dobivati svoje mjesto u društvu, da su vjerske slobode dio ukupnih društvenih (i ljudskih) sloboda i da oni koji vjeruju imaju pravo i slobodu na javno iznošenje stava/mišljenja po svim pitanjima pa i pitanjima kao što su ova koja su predmet "javne debate" o homoseksualcima i njihovim simpatizerima. Muslimani su svjesni u kakvoj državi (i društvu) žive, svjesni su da pored njih (ili sa njima) žive i oni koji su drugi i drugačiji, da u takvom suživotu mora postojati tolerancija, ali i (sve više, nadamo se) promicatelji hadisa da ako se neke negativne pojave ne mogu fizički spriječiti, da se to učini javnim stavom ili, u krajnjem slučaju, da se to osudi u duši, ali to je, kako hadis kaže, ujedno i najmanji stupanj vjere. Problem je, međutim, što se na njihove sasvim bezazlene javne istupe (navedeni primjeri dr. Bušatlića i dr. Ljevakovića - anonimne internet poruke odbacujem kao nerelevantne) reagira na način koji pokazuje da vjernici, ma kojeg intelektualnog profila bili, ne mogu (čitaj: ne smiju) deklarirati svoj osobni stav koji se protivi onoj (nametnutoj) nomenklaturi koja hoće da vrhuni ne samo sekularnim već i vjerskim osjećanjima građana i da granice slobode određuje po samo svojim mjerilima i kriterijima. Uvođenje ovog svojevrsnog verbalnog delikta koji su i rigidni komunisti u zadnjoj fazi svoje vladavine bili odbacili zbog oštrih reagiranja javnosti, ovaj put u formi vjerskog verbalnog delikta, bjelodano pokazuje da crveni duh još uvijek živi i da se, kad osjeti da je to pogodno, posebno uz inostrane donacije i druge sinekure, povampiri, rigajući otrov uglavnom na vjeru i vjernike, tražeći čak i promptnu reakciju policije i tužilaštava, svjesno previđajući da su upravo njihove verbalne eskapade sve ono što drugima predbacuju - ugrožavanje ljudskih prava i vrijeđanje ljudi na vjerskoj ili drugoj osnovi.

Ne treba ići u neku našu davnu prošlost, još uvijek postoje svjedoci ili protagonisti komšijskog duha i uvažavanja, kada su nositelji drugačijih vjerskih uvjerenja strogo pazili da, bilo kakvim gestom, ne uvrijede svoj komšiluk, pa uz ramazan, recimo, nikada javno nisu htijeli ni jesti ni piti, niti se pak pojaviti sa cigaretom na ulici.

Sada se, pak, javljaju oni koji ramazan proglašavaju "teističkim gulagom" i koji širenjem novih slobodarskih ideja održavanja festivala homoseksualaca u tom "teističkom gulagu" uz ramazan uzimaju kao mjeru tolerancije, tražeći (o apsurda) da im muslimani bezuvjetno na tome dostignuću aplaudiraju i, kako to kaže Reisu-l-ulema u svojij hutbi, "nasilno ih prisiljavaju da mijenjaju svoja moralna načela o privatnom i javnom životu." Nekad (daleko)bilo!

"A sluge Milostivoga su oni koji po Zemlji mirno hodaju, a kada ih bestidnici oslove, odgovaraju "Mir vama" (Kur'an, 25:63).

P.S. Poseban udarac ovom konceptu je izjava Mirsada Purivatre da će Sarajevo Film Festival svoje "postojanje" uskladiti sa ramazanom, te da neće muslimane u ramazanu ni na koji način uznemiravati ili provocirati.

(www.preporod.com)