Reisu-l-ulema: Bošnjaci ne zaslužuju da ih se ponižava

     Avaz: U Londonu, gdje trenutno boravite, uručena Vam je "Nagrada za životno djelo" za 2007. godinu, Asocijacije muslimanskih društvenih naučnika u Velikoj Britaniji. Šta za Vas lično znači ova prestižna nagrada i šta ste u svom obraćanju tokom ceremonije poručili Evropi i svijetu ?

     Reisu-l-ulema: Priznajem! Bio sam iznenađen viješću da sam dobitnik ove nagrada zato što je Asocijacija muslimanskih društvenih naučnika Velike Britanije, koja ima „sestru" u Americi, visoko akademsko društvo sa istančanim osjećajem za islamski intelektualizam i muslimanski društveni angažman. Nisam znao da Asocijacija prati moj intelektualni i društveni rad.  I nisam vjerovao da bi moj rad mogao dobiti tako visoku ocjenu od muslimanske intelektualne elite. To mi predstavlja veliku čast, jer je to, doista, priznanje mojoj zemlji i mom narodu.

     Naravno, to je i dokaz da Islamska zajednica u Bosni i Hercegovini ima svoje prepoznatljivo mjesto u svijetu. Dakle, priznajem! Drago mi je što je moja zajednica i ja osobno u društvu tako velikih ljudi kao što su: Ali Mazrui, Alija Izetbegović, Zaki Badawi,  Edward Said, Martin Lings, Fuat Sezgin i Muhamed Abdulhalim. I drago mi je što mi se pružila prilika da govorim pred intelektualnom elitom Londonskog univerziteta u Brunajskoj galeriji o temi: U susret muslimanskom društvenom dogovoru u Europi, što je u neku ruku nastavak moje Deklaracije europskih muslimana. 

     Avaz: Na čemu je bio akcenat ovog Vašeg predavanja ?

     Reisu-l-ulema: U Londonu sam iznio svoje poglede o mogućnostima  uključivanja europskih muslimana u glavne tokove europskog društvenog života na principu zavjeta ili kovenanta, kao osnovnog postulata na kojem počiva europski (ili zapadni) konstitucionalizam iz kijeg je proizišlo civilno društvo utemeljeno na ideji o društvenom ugovoru (Social Contract). Riječ je o nepisanom dogovoru između članova jednog društva da djeluju u duhu recipročne odgovornosti u okviru određenog moralnog i pravnog sistema.

     Glavni promotori ideje društvenog ugovora u Europi bili su Tomas Hobs (Thomas Hobbes), koji je tvrdio da društveni ugovor određuje međusobne obaveze među ljudima tek nakon što se uspostavi državno-pravnog sistem, a ne prije toga, dok je Džan Lok (John Locke) vjerovao da moralni principi i međuljudske obaveze postoje i prije uspostave državnog sistema, tako da ljudi imaju pravo mijenjati državno-pravni sistem ako nije u skladu sa tim iskonskim moralnim principa, te Žan Žak Ruso (Jean Jacque Rousseau), koji je tom pitanju posvetio svoje poznato djelo u kojem govori o „općoj volji" društva kao principu društvene kohezije.

     Ja sugeriram muslimanima u Europi da snažnije obnove ideju Božanskog zavjeta, koji je sadržan u kur'anskoj i sunnetskoj tradiciji, kako bi mogli pouzdanije prihvatiti ideju o društvenom ugovora u Europi, koji pretpostavlja recipročnu odgovornost u smislu obaveze eurospkog društva da muslimanima osigura pravo na život, vjeru, slobodu, čast i imetak i obaveze muslimana da se pridržavaju pravila suživota i tolerancije te da poštuju vladavinu prava države i društva u kojem žive i rade.    

     Avaz: Prošle sedmice ste tokom susreta najviših evropskih zvaničnika i vjerskih lidera u Briselu poručili da odgovor o neprimanju BiH u Evropsku uniju leži u odgovoru na pitanje zašto Turska nakon tri decenije još uvijek čeka na poziv za punopravno članstvo. Uz to jedini ste od evropskih vjerskih liderima kojima su novinari postavljali pitanja. Možete li pojasniti ovu Vašu poruku?

     Reisu-l-ulema: Turski novinar je pitao predsjednika Europske komisije Hose Manuela Barosa (José Manuel Barroso) kad će Turska biti primljena u Eurospku uniju te mene zamolio za komentar. Predsjednik Baroso je  odgovorio da je Turska svakog dana bliža tom cilju i dodao: „Islam je dio Europe". Na to sam ja rekao: „Dobro je čuti da je islam dio Europe, ali, nažalost, Turska još nije dio Europske unije". To je vjerovatno tako zato što Europa nije još toliko jaka da nadjaća predrasude koje još uvijek ima prema Turskoj.

     Bojim se da će Europa zažaliti što nije na vrijeme shvatila važnost ulaska Turske u Evropsku uniju. Mislim da svakim danom sve više postaje važnije za samu Europu da Turska uđe u Eurospku unije nego za Tursku. Bosna i Hercegovina može biti dobar most spajanja ta dva svijeta koji imaju mnogo više razloga da budu zajedno u svakom pogledu nego da budu odvojeni u bilo kojem pogledu. Europa je civilizacijski vezana za Tursku, kao što je Turska  historijski upučena na Europu. 

Niko ne može kazati da je dovoljno učinio za Srebrenicu

     Avaz: Pitanje Srebrenice "muči" sve nas u ovoj zemlji, bh. političare, međunarodne zvaničnike i Vas kao vjerskog i duhovnog vođu bh. muslimana, koji je to pokazao nebrojeno puta do sada, a posebno prije mjesec dana kada ste boravili u ovom gradu. Sada imamo kroz izmjene Izbornog zakona BiH, djelimično rješeno pitanje opastanka Bošnjaka u Srebrenici kao političkog faktora. Međutim, šta je potrebno još učiniti pa da se Srebrenica ne rješava samo kada "gori pod nogama"? Kako vratiti preživjele žrtve genocida na njihova ognjišta i koliko su ustvari svojim nečinjenjem bošnjački politički lideri doprinijeli stanju kakvo trenutno imamo?

     Reisu-l-ulema: Niko ne može kazati da je dovoljno učinio za Srebrenicu i niko ne može ostati ravnodušan prema zahtjevima žrtava genocida. Svako ko ima moralne savjesti dužan je da, koliko je u njegovoj moći, pomogne žrtvama genocida da lijeće svoje teške rane na duši. Niko nema pravo manipulirati njihovom patnjom. Najvažnija stvar za Srebrenicu je da sami Srebreničani budu jedinstveni oko svojih bitnih zahtjeva. Najgora stvar za Srebrenicu je da se Srebreničani dijele po bilo kojoj osnovi. Zato je važno da Bošnjaci iskoriste mogućnost glasanja ma gdje bili i da se okupe oko jednog kandidata za načelnika koji može, hoće i umije okupiti sve Srebreničane oko zajedničkog projekta, a to je obnova života dostojnog čovjeka.

     Nedavno sam u Bratuncu vidio da su Bratunčani jedinstveni oko svojih zahtjev i zato ima i povratka i nade u život u tom gradu. Islamska zajednica će nastaviti da se brine o Srebrenici onoliko koliko je u njezinoj nadležnosti i mogućnosti. Vidim da se u zadnje vrijeme i međunarodna zajednica intenzivnije uključila u rješavanje nekih pitanja oko Srebrenice. Ali sudbina Srebrenice najviše ovisi o odnosu samih Srebreničana prema tom gradu, kako političkih predstavnika tako i cijelog naroda.         

Arapski ezan

     Avaz: Izgradnja džamije u sarajevskom naselju Ciglane dobrano je podigla medijsku prašinu i stvorilo podjele "za" i "protiv" gradnje. Kakvo je Vaše mišljenje? Treba li džamiju na Ciglanama graditi ili ne i da li je zaista, kako se to provlači u javnosti u posljednje vrijeme, previše džamija u Sarajevu?

     Reisu-l-ulema: Iznenađen sam stepenom islamofobije i rasizma kojeg su neki javno očitovali povodom izgradnje džamije na Ciglanama. Onaj koji se ismijava „arapskom" ezanu u Sarajevu nije samo poprimio osobine svjetskog islamofoba, već se deklarirao i kao rasista. Ako mu smeta arapski ezan, onda vjerovatno mrzi i arapsku naciju i kulturu. Tako nešto dosada nije upamćeno kod nas. Molim Allaha Uzvišenog da one koji su opterečeni mržnjom prema džamij i samo-mržnjom oslobodi tog tereta i omili im slobodu i radost svakog čovjeka, uključujući i one koji su slobodni da podižu džamije i da u njima osjećaju radost.    

     Avaz: Uvijek u svojim istupima van granica BiH koristite svaku priliku da naglasite multientičnost i multikulturalnost Sarajeva. Međutim, u posljednje vrijeme javljaju se pojedinci koji tvrde da se o takvom Sarajevu više ne može govoriti jer je ono prema onome što oni kažu, čisto bošnjački grad. Vaš komentar ?

     Reisu-l-ulema: Jedno je izvjesno: Sarajevo nije ni anti-bošnjački ni anti-muslimanski grad. Ako je po toj definiciji Sarajevo bošnjački ili muslimanski grad, onda su u pravu oni koji to kažu. Sarajevo je slobodan grad za kojeg su mnogi Sarajlije dali živote braneći ga od raznih napadača. Naravno, Sarajevo nisu branili samo Bošnjaci, ali je istina da su oni bili uvijek najbrojniji u njegovoj odbrani i zato imaju pravo da se u njemu osjećaju slobodno i ponosnu. I naravno da u njemu podižu i grade sve što im duša voli ne osparavajući ni drugima da to isto čine za svoju dušu - vjeru i kulturu.

     Vrijeme je da se i drugi naviknu na javnost bošnjačke kulture kao što su se Bošnjaci navikli na javnost kulture drugih u Sarajevu. Bošnjacima nema niko pravo nametati krivnju, niti oni imaju obavezu da se bilo kome ispričavaju zato što vole Sarajevo kao glavni grad svoje države. Oni koji javno kažu da im Sarajevo nije glavni grad treba da se osjećaju krivim. I oni koji u Sarajevu pričaju o fašizmu treba da pokažu svoje antifašističko junaštvo tamo gdje caruju fašisti a ne da lijepe Sarajevu ono što mu ne pripada. Doista je licemjerno dovoditi Sarajevo na bilo koji način u kontekst fašizma.  

Grijeh je mnogo veći ako ga počinilac negira

     Avaz:  IZ u BiH, iako nije gradila niti ikada pod svoje okrilje preuzela džamiju na Bradini, angažirala se oko njenog uklanjanja. To nije slučaj kada je riječ o vjerskim objektima SPC. Recimo, uklanjanje crkve iz dvorišta Fate Orlović ili crkve u Diviču sa džamijskih temelja. Koje "opravdanje" koristi SPC za inertnost u ovim slučajevima?

     Reisu-l-ulema: Nema sreće u otimanju i prisvajanju tuđeg haka. Nema potrebe graditi ni džamije ni crkve na tuđoj zemlji. Ima dovoljno mjesta da se grade i džamije i crkve tamo gdje pripadaju. Nadam se da smo svi shvatili svoje vlastite greške i da ih nećemo ponavljati. Mi smo shvatili da je džamija na Bradini greška i zato smo dali nalog da se ukloni. Grijeh je mnogo veći ako ga počitelj negira. Zato je važno da se shvati da su crkve u dvorištu Fate Orlović i u Diviču greške koje treba priznati i ispraviti. Koliko mi je poznato ispravljanje tih greška je u postupku. 

Ateistički svjetonazori

     Avaz: Uvođenje vjeronauke u predškolsko obrazovanje. Nakon medijskog "prepucavanja" SDP BiH sa IZ u BiH, iznenada je prašina pala na ovu priču. Kako to komentirate?

     Reisu-l-ulema: Ovdje je riječ o našem zahtjevu da se poštuje Zakon o slobodi vjere i pravnom položaju crkava i vjerskih zajednica u Bosni i Hercegovini i pravu roditelja, jer se u članu 4. stav 1. tog zakona jasno kaže: „Svako ima pravo na vjersku pouku, koju će vršiti samo osobe koje na tu službu imenuje službeno tijelo ili predstavnik njegove crkve ili vjerske zajednice, kako u vjerskim ustanovama tako u javnim i privatnim predškolskim ustanovama i osnovnim školama i višim nivoima obrazovanja što će se regulirati posebnim propisima." Osporavati to pravo znači kršiti zakon i ugrožavati pravo roditelja da odgajaju svoju djecu prema savjesti svoje vjere ili uvjerenja.

     Očito oni koji su  navikli da dražavne ustanove, posebno škole, služe samo njihovim svjetonazorima (obično ateističkim), kao što je to bilo u komunističko vrijeme, osporavajući to pravo drugima koji su imali vjerski svjetonazor - teško prihvataju činjenicu da smo sada jednaki u pravima da imamo i vjerski odgoj od predškolskog do srednjeg i visokog obrazovanja. Naravno, nikoga se ne može prisiljavati na vjerski odgoj, ali se nikome ne može ni osporavati to pravo.

     Na isti način kao što se ne može nikoga optuživati da se odvaja od druge djece zato što je izabrao ovaj ili onaj strani jezik ili se opredjelio za slobodnu aktivnost u školi koju njegov drug iz razreda ne voli, tako se ne mogu optuživati da se dijele po vjeri oni koji hoće da imaju vjerski odgoj, dok njihovi vršnjaci to ne žele. Dakle, treba se naviknuti da vladavinu prava i na slobodu vjere na svakom mjestu i u svako vrijeme. Ali, naravno, treba poštivati i pravo i slobodu onoga koji ne vjeruje, jer Uzvišeni Allah kaže u Časnome Kur'anu: „Bog vas je sve stvorio, pa neki od vas vjeruju a neki ne vjeruju".  

     Avaz: Kao vjerski i duhovni vođa muslimana - Bošnjaka, kako gledate na trenutnu političku situaciju u našoj zemlji. Gdje su Bošnjaci kao narod danas i postoji li "lider" koji bi mogao krenuti naprijed i povesti Bošnjake prema Evropi, ekonomski preporoditi ovu zemlju i konačno dovesti Bošnjake u položaj koji zaslužuju - da budu slobodni Evropljani bez da ih  neko naziva bijelom Al-Kaidom?

     Reisu-l-ulema: Očito da živimo krizu pravih ideja oko bošnjačkog pitanja, odnosno bosanskog identiteta. To ne bi trebalo shvatiti kao beznađe, već kao izazov kojeg ta kriza provocira. Naravno, narod gleda u „lidera" ili, narodski rečeno, domaćina, koji treba da zna više od ostalih šta treba raditi da se opće stanje naroda mijenja na bolje. Također, narod očekuje da „lider", tj., domačin kuće, ima hrabrosti da mijenja to što treba mijenjati i mudrosti da podrži to što treba podržati.

     No, treba znati da narod bira svog „lidera" i zato s njim dijeli odgovornost za svoje stanje. Poznata je izreka: „Narod ima vođu kakvog je zaslužio". Bošnjaci svakako zaslužuju više i bolje. Oni ne zaslužuju da ih se ponižava, niti da im se izaziva osjećaj stida zbog nečijih ličnih sujeta. Niti zaslužuju da im se njihove tradicionalne vrijednosti pljuju. Niti zaslužuje rahmetli Alija Izetbegović da ga se na nedostojan način predstavlja.             

Ni oslobađajuća presuda ne pomaže Čengiću od verbalnih granata FTV

     Avaz: Priča o terorizmu, napadima u Njujorku od 11. septembra ponovo je oživjela i adresira se putem nekih medija Hasanu Čengiću. Prvi zamjenik visokog predstavnika Rafi Gregorijan je demantirao tu priču, no znate i sami da je demantij kao skupljanje perja. Kako napokon skinuti tu hipoteku o vezi bosanskih muslimana i terorizma i do kada ćemo se "pravdati" da mi nismo teroristi a ni potencijalna baza za terorističke napade?

     Reisu-l-ulema: Doista nije fer povezivati bosanske muslimane sa bilo kojim oblikom terorizma, posebno nakon javnog priznanja američkog Stejt departmenta da je Bosna i Hercegovina primjer post-mirovnog nenasilja. Razumijem političku potrebu da se i Bošnjacima kaže da nisu savršeni, ali odbijam kolektivnu krivnju. Nisu isti zločinci i žrtve, makar što ima onih koji to žele izjednačiti. I nsu isti oni koji su branili svoj dom i oni koji su napadali tuđi dom, makar što ima onih koji to zaboravljaju.

     Bošnjacima je bio nametnut  embargo na samo-odbranu i zato ih se ne može optuživati za ono na što nisu mogli utjecati. Nas otrovne riječi ubijaju i ranjavaju danas isto kao što su nas ubijale i ranjavale nekad granate sa obližnjih sarajevskih brda. I opet imamo embargo na samo-odbranu. Jer nečuveno je to što radi FTV-e preko emisije 60-minuta prema Hasanu Čengiću. Bez mogućnosti na samo-odbranu.

     Ni oslobađajuća presuda suda ne pomaže Hasanu Čengiću od verbalnih granata televizije.  To nasilje na ljudsku slobodu i dostojanstvo nema presedana. To više nije samo stvar Hasana Čengića, već svih koji treba da štite ljudsko pravo na slobodu i čast, i koji treba da provode vladavinu prava.               

     Avaz: U ponedjeljak večer, pozvani ste na večeru kod američkog ambasadora Čarlsa Ingliša, organiziranu u čast bivšeg ambasadora Tomasa Milera. O čemu je bilo razgovora i kakva je Milerova ocjena o našoj zemlji danas u odnosu na stanje kakvo je ostavio prije šest godina?

     Reisu-l-ulema: Bio je to drag susret sa prijateljem Tomasom Milerom, američkim ambasadorom, koji je u vrlo teškom vremenu radio predano na obnovi povjerenja u našoj zemlji. Iskoristio sam priliku da mu se zahvalim što je, zahvaljujući u velikoj mjeri njemu, obnova Ferhadije džamije u Banjoj Luci u dobrom zamahu.