ČAJNIČANI KOJI NE ZABORAVLJAJU SVOJ ZAVIČAJ

     Muju sam prvi put sreo 2. maja 2008. godine na džumi u Kapovom hanu. Predstavio mi se i rekao da je rodom iz ovih krajeva i da živi u Sarajevu. Želio je uplatiti članarinu za dvije godine iako je već plaća u Sarajevu i dati prilog za džamiju. Razmijenili smo nekoliko rečenica, ostavio mi je broj telefona i Allahimanet-Allahimanet.

     Nekoliko mjeseci poslije, tačnije u julu ove godine posjetio sam porodicu Ćoso u njihovoj kući na Bjelavama u Sarajevu. U njihovom domu čekala me je topla dobrodošlica, kahva, sok, kolači, ručak i pregršt zanimljivih saznanja. Od ranije sam znao da je Mujin babo Hamed ef. Ćoso bio poznati hodža na području čajničke opštine, pa i šire, ali sam tog dana saznao da je i njegov punac Hadžin babo Mehemed ef. Hurić bio imam Međurječke džamije dugi niz godina.

     Zaustavljali su me da ostanem na konaku i obećali posjetiti u Čajniču. Rekli su da jedva čekaju mevlud u Batovu i da ih rodna gruda neodoljivo vuče sebi. Svojim djelima su to i dokazali.

     Porodica Ćoso jeste bošnjačka, sarajevska porodica, ali ne i obična. Oni su prava bošnjačka, sarajevska, čajnička, ulemanska porodica koja živi islam i ne zaboravlja svoj rodni kraj gdje god da ih život odnese.

                                                                        Emin ef. Bakal