A+ A A-

PREDSJEDNIK SLOVENIJE: ZAŠTO GENOCID NIJE SPRIJEČEN?

danilo_turk01     Predsjednik Republike Slovenije gospodin Danilo Turk u povodu 13. godišnjice genocida u Srebrenici poslao je izjavu bivšem ambasadoru BiH u UN-u Muhamedu Šaćirbeyu. Izjava je jučer pročitana na konferenciji za štampu u Ujedinjenim narodima, objavljujemo je u cijelosti.

     Srebrenica je bila mjesto groznog zločina. Isto kao i Guernica, prije tri generacije, Srebrenica je postala simbolom zla u našoj generaciji. Ja ne upotrebljavam riječ „zlo" lagahno. Zločini i okrutnosti su počinjavane u svakom ratu. Međutim, neki zločini i okrutnosti počinjeni tokom rata su tako odvratne i jedinstvene da se ne mogu opisati samo u odnosu na njihovu zločinačku podlogu, sistematičnost ili proporcije. Zločin protiv Srebrenice je iznad ovih opisa. Bio je označen ciničkim planiranjem, političkim računanjima, neljudskim izvršenjem, i sadizmom izraženim u ubijanju hiljada nenaoružanih muškaraca i dječaka. Zbog toga opis zločina Srebrenice kao zla nije pretjerivanje. Čak je i Međunarodni sud pravde, poznat po svojoj opreznosti i suzdržavanju, ustanovio da je zločin u Srebrenici bio genocid.
     Srebrenica postavlja mnoga pitanja. Zašto ovaj zločin nije bio spriječen? Da li se je moglo učiniti više za sprječavanje genocida i ako jeste, koji su bili razlozi da se to nije učinilo? Da li je međunarodna zajednica - nenamjerno - ugazila u zamku perverzne političke logike koja je podstakla pripremu, planiranje i izvršenje ovog genocida? Što je bilo učinjeno da se otkrije cijela istina Srebrenice? Što još treba učiniti, i kako bi međunarodna zajednica trebala pomoći žrtvama ponovo izgraditi njihove živote?
     Neka od osnovnih pitanja o sprječavanju genocida su dobila vrlo nezadovoljavajuće, čak i zabrinjujuće, odgovore. Da, međunarodna zajednica je još uvijek nepripravljena za službenu akciju da spriječi genocid. Napori zadnjih godina, posebno oni od strane Generalnog sekretara Ujedinjenih nacija, su bili valjani ali nedovoljno podržani. Svijetu nije bolje danas nego što je bilo prije Srebrenice. Vjerodostojnost Ujedinjenih nacija, okrnjena na Srebrenici, se nije potpuno oporavila. Ovo sve je zabrinjavajuće.

     No, ima mnogo stvari koje se mogu i moraju napraviti. Neke od njih se izravno odnose na Srebrenicu. Ne smije biti preinačavanja povijesti. Ratko Mladić i Radovan Karadžić moraju biti privedeni pravdi. Nekažnjivost ne smije prevladati. To je potrebno za dobrobit pravde, ali isto tako i da se spriječi zatrovanom čimbeniku zla da se raširi. Europska zajednica mora biti potpuno upoznata s ovim osnovama u svom uređivanju širenja zajednice.
     Sprječavanje genocida treba zauzeti mjesto na vrhu dnevnog reda Vijeća sigurnosti UN. Vijeće ne smije čekati da se okrutnosti pravno ustanove kao „genocid". Ono mora pregledati svoje iskustvo s ranim pokazateljima genocida i uspostaviti načine poduzimanja koje smatra odgovarajućim. Efektivno sprječavanje bi trebalo učiniti upotrebu teškog jezičkog termina „genocid" nepotrebnim. Svakako, ne postoje dvije potpuno identične situacije. Međutim, Srebrenica nas uči da se pripreme za genocid mogu utvrditi dovoljno rano, te da posljedice nepoduzimanja mjera daleko nadmašuju rizike blagovremenog sprječavanja.
     Naučimo nešto iz prošlih grešaka. Nemojmo zaboraviti žrtve Srebrenice. Neka Ujedinjene nacije učine ono što svijet očekuje od njih.
Ljubljana, 10. jula 2008.

(www.bosnjaci.net)