U SJEVERNOJ AMERICI NIZOM MANIFESTACIJA OBILJEŽENA GODIŠNJICA GENOCIDA

Gradonačelnik Grand Rapidsa objavio Proklamaciju za Srebrenicu i Bosnu

     Na inicijativu članova Koordinacije KBSA Grand Rapidsa, mr. Harisa Alibašića, mr. Kemala Hamulića, Ahmeta Kadića i dr., gradonačelnik grada Grand Rapidsa iz Michigana je objavio sedmicu počasti Bosni i Hercegovini uz trinaestu godišnjicu srebreničkog masakra.
     Grand Rapids je drugi po veličini u Michiganu i veliki broj Bošnjaka živi u Grand Rapidsu. Grand Rapids je uistinu pokazao veliko srce i primio otovorenih ruku bošnjačke imigrante. Tim KBSA GR očekuje istu objavu i od guvernerice države Michigan i drugih predstavnika države Michigan. Proklamaciju gradonačelnika Grand Rapidsa objavljujemo u cjelosti:

OB J A V A - P R O C L A M A T I O N

DAJE SE NA ZNANJE, američki Senat i američki Dom predstavnika su usvojili rezoluciju kojom se priznaje da je genocid učinjen od strane srpskih snaga u Srebrenici i u čitavoj Bosni između 1992. i 1995. godine.; i
DAJE SE NA ZNANJE, 11. jula 2008. godine se se komemorativno obilježava trinaesta godišnjica srebreničkog masakra u kojem je skoro osam tisuća nevinih bošnjačkih civila ubijeno u najgorem zločinu protiv civila u Europi otkako se desio holokaust; i
DAJE SE NA ZNANJE, ova godišnjica povećava spoznaju o tragičnom stradanju Bosanaca i počasno se podsjeća onih koji su poginuli zbog politike etničkog čišćenja i agresije; i
DAJE SE NA ZNANJE, ovim Grad Grand Rapids priznaje važnost ovog događaja kako bi se došlo do pravednog okončanja za Bosance kroz istinu i pravdu; i
SADA I OVIM PUTEM, ja, George K. Heartwell, gradonačelnik grada Grand Rapids-a ovime objavljujem sedmicu 11. jula svake godine, kao

SEDMICU POČASTI BOSNI I HERCEGOVINI

u gradu Grand Rapidsu, pozivam sve građane da rade skupa kako bi se okončao krug nasilja i da promoviraju zajednički suživot za sve.

Objavljeno: 11. jula 2008.

Toronto: Samo jedinstvo može vratiti dostojanstvo žrtvama agresije i genocida

     Komemoraciju kanadskih Bošnjaka u organizaciji Kongresa Bošnjaka Sjeverne Amerike, povodom 13. godišnjice od genocida u Srebrenici, koja je održana u Torontu,  je otvorio profesor Emir Ramić, predsjednik Upravnog odbora Kongresa Bošnjaka Sjeverne Amerike. Ramić je između ostalog rekao:
     "Večeras na komemoraciji kanadskih Bošnjaka povodom 11. jula Dana sjećanja na najveći zločin protiv čovječnosti u Evropi poslije Drugog svijetskog rata, genocida u Srebrenici, mi - kanadski Bošnjaci svjedočimo sebi, svima koji vjeruju u istinu i pravdu za žrtve i čitavom svijetu:
     - da će za nas zauvijek Srbija i Crna Gora ostati krivci za agresiju na međunarodno priznatu, nezavisnu, suverenu Republiku Bosnu i Hercegovinu,
     - da je nad Bošnjacima izvršen zločin genocida u 20. vijeku, eri ljudskih prava i sloboda,
     - da je Srebrenica simbol ne samo genocida nad Srebreničanima, već i genocida u Prijedoru, Banja Luci, Višegradu, Bihaću, i mnogim drugim gradovima širom Bosne i Hercegovine,
     - da je svijet dozvolio svojom pasivnošću zločine agresije i genocida,
     - da bošnjački razdor prijeti da zaboravimo što nam se događalo, da otupljuje sjećenje na zločin, da otupljuje bošnjačku borbu za promjenu društvenog položaja bošnjačkog nacionalnog bića u matici i dijaspori, bića koje je najveća žrtva zločina. 

Bošnjačko jedinstvo mora pobijediti strah    

     Prestanimo davati naše vratove zločincima, produkcijom bošnjačkog nejedinstva. Otmimo od zaborava bošnjačku duhovnost, historiju, tradiciju, jezik. Prihvatimu težinu energije majki Srebrenice u ime izbijanja zla razdora iz naših bošnjačkih duša koje truje naše međusobne odnose.
     Izgradimo čistu i zdravu bošnjačku dušu na temeljima bošnjačkog jedinstva. Ujedinimo se oko zajedničke bošnjačke potrebe za jedinstvenom borbom za očuvanje i jačanje bošnjačkog bića i jedinstvene države Bosne i Hercegovine bez genocidnih tvorevina. Izbijmo sile egoizma koje truju naše nacionalno biće u vremenu velikih izazova. Dokažimo tako da smo izvukli pouke i poruke iz teškog vremena agresije i genocida, kada nam je prijetio nestanak.
     Buduće generacije Bošnjaka će nam za to biti zahvalne. Tako čemo izvršiti našu duhuvnu i ljudsku obavezu prema žrtvama.
     Bošnjačko jedinstvo mora pobjediti strah koji se uvlači u nacionalno biće, i sjećanje na žrtve".

     Ko ne svjedoči i ne priča istinu što je preživio i vidio - nije mu se ni desio zločin.

20.000 silovanih i seksualno zlostavljenih žena    

     U centralnom djelu komemoracije prisutnima se obratila bošnjčka herojina, Bakira Hasečić, predsjednica Udruženja "Žena žrtava rata". Gospođa Bakira Hasečić je istakla:
     "Ja sam Bakira Hasečić iz Višegrada. Kada je počela agresija na Bosnu i Hercegovinu imala sam 39 godina. Ja sam samo jedna od hiljade i hiljade silovanih i seksualno zlostavljenih žena tokom agresije. Nakon najtežeg zločina prema ženi, priključila sam se TO Višegrad, zatim Armiji Republike Bosne i Hercegovine, jer sam željela da dam svoj doprinos u borbi protiv četnika. Udruženje "Žena - žrtve rata" je multietničko i ne stranačko, što znači da su u našem udruženju žene koje su preživjele seksualno zlostavljanje, bez razlike na vjersku i nacionalnu pripadnost. U našoj bazi podataka se nalazi preko 20.000 silovanih i seksualno zlostavljenih žena.
     Formiranjem Udruženja "Žena - žrtve rata" preživjele žrtve torture su pokušale i uspjele svoju individualnu patnju podići na viši nivo, te pokušati svojim svjedočenjima i aktivnostima pokrenuti postupak ozdravljenja čitavog društva, izlažeći svoju ranjenju dušu i krvareća srca pogledu javnosti, boreći se za pravdu i istinu.    

13 djevojčica i djevojaka su rodile djecu kao plod silovanja

     Danas Udruženje broji preko 1.500 članova. Od toga su oko 1.500 članica Bošnjakinje, 27 bosanskih Hrvatica i 7 bosanskih Srpkinja. 13 djevojčica i djevojaka su rodile djecu kao plod silovanja, neke su ih dale na usvajanje, neke ih ostavile kod silovatelja, dok su pojedine zadržale djecu kod sebe. Udruženje također broje 28 muškaraca, žrtava zločina silovanja.
     Zločin nad ženama Bošnjakinjama je bio planski juriš na obraz muslimana, na uništenje muslimanske biološke supstance u Bosni i Hercegovini. Taj zločin je ideologija onih koji su svoje ciljeve željeli ostvariti najgorom vrstom genocida. Žena predstavlja kičmeni stub bošnjačkog naroda. Stratezi i planeri agresije i genocida su veoma dobro poznavali žrtve. Znali su sve o njihovim moralnim, kulturnim vrijednostima, vjerskim nazorima, i psihosocijalnom ambijentu u kojem su živjele. Precizno su znali kakvu reakciju će izazvati čin silovanja kod neposrednog okruženja, porodice, rođaka, komšija.
Stalna prijetnja žrtvama je trebala držati žrtvu u stalnom zatočeništvu straha od izgovaranja istine. Bitka za istinu je u mnogim slučajevima dobivena, ali i pouzdano znamo da su ostale mnoge neispričane priče. Zbog toga smo i prekinule šutnju, jasno i argumentovano govorimo o izvršenom ratnom zločinu silovanja i zlostavljanja tokom agresije na Bosnu i Hercegovinu. 

Oprostit ne možemo, zaboraviti ne smijemo
     Zagledano u budućnost i dnevne probleme, prijeti nam opasnost da zaboravimo šta nam se događalo. Ali i obrnuto, samo s pogledom usmjerenim u prošlost zanemarujemo da postoje i problemi koje je rat prouzrokovao, ali će ih ova, kao i generacije koje dolaze, morati rješavati. Stoga je naš cilj podsjećati na nedavne događaje, o njima hrabro i argumentovano govoriti, ali istovremno se boriti za promjenu društvenog položaja žene - žrtve rata, koja je i nakon rat najveća žrtva njegovih posljedica.
     Mi moramo učinite sve da vratimo dostojanstvo ženi žrtvi rata.

     Hiljade ratnih zločinaca se nalaze na slobodi. Mnogi rade u policiji kao certificirani policajci, u pravosuđu i gradskim upravama. Za nas rat nije završen, osim što nas trenutno ne ubijaju, ne siluju i ne zlostavljaju. Međutim zločinci su etnički očistili manji bh. entitet Republiku Srpsku od nesrpskog stanovništva, te smo zbog toga mi žrtve i u dejtonskoj BiH.
     Oprostit ne možemo, zaboraviti ne smijemo. Mi samo želimo da pobjedi pravda i istina.
     Na kraju poručujemo cijelom svijetu da ne dozvoli da se ovako sramno i monstruozno zlodjelo više nigdje i nikome ne dogodi, kao što se to dogodilo nama" - zaključila je Bakira Hasečić. 

Bosfam, prijatelji Bošnjaka i BiH koji se usuđuju boriti s izazovima vremena koje dolazi

     Na kraju se obratio Iain Guest, profesor na Georgetown Universitu Washibgtin DC, sa Advocacy net i predstavnik udruženja Bosanska Familija, skraćeno Bosfam.
     Profesor Iain Guest je rekao:
     "Bosfam je osnovan 1994. godine, uz pomoć OXFAM-a, nevladine organizacije iz Velike Britanije. Današnji Bosfam potiče od centara za pletenje u kojem su radile raseljene žene a koji su implementirali OXFAM i članovi lokalne zajednice. Kolektivni centri za pletenje su ženama, a u većini slučajeva i njihovim porodicama, pružali mjesto na kojem će biti zaokupljene poslom i na kojem neće previše razmišljati o tekućem konfliktu. Uspjeh projekta pletenja se razvio u mnogo veći projekat - stvaranje centara za žene-žrtve rata. U ovim centrima, žene su se okupljale ne samo da bi plele, nego i da razgovaraju, igraju se sa svojom djecom, i pomognu jedne drugima da se nose sa traumatskim ratnim događajima.
     Godine 1994., tokom perioda svakodnevnih napada i granatiranja, mnoge međunarodne organizacije su se počele povlačiti iz regije. Postojala je opasnost da bi OXFAM povukao svoje osoblje, što bi raseljene žene u ovim centrima ostavilo bez podrške. Uvidjevši važnost ovih centara, lokalne žene koje su radile za OXFAM su odlučile same da nastave raditi sa raseljenim ženama. I, tako je osnovana Bosanska familija.
     Uz početnu podršku i obuku OXFAM-a, kapacitet Bosfam-a je porastao. Bosfam je postao nezavisna organizacija. U kratkom vremenskom periodu Bosfam je uspio da organizira i mobilizira vrlo jaku mrežu prijatelja, porodica i susjeda. Snaga te mreže je postala vrlo očigledna prilikom pada Srebrenice 1995. godine. Žene Bosfam-a, zabrinute uništavanjem Srebrenice, pružile su dobrodošlicu ženama iz regije koje su izgubile mnoge članove porodice i prijatelje. Žene Bosfama-a su pružile su svoju podršku - dajući ženama Srebrenice mjesto za boravak, rad, razgovor, i način da lakše podnesu svoj gubitak. Od samog početka smo sarađivali sa mnogobrojnim domaćim i međunarodnim organizacijama kako bismo razvili svoje projekte. Naša organizacija je započela rad kroz program radne terapije, i od tada je izrasla u uspješan program za generiranje prihoda za naše žene. Cilj Bosfam-a je da radi na snalažljivosti svake pojedine žene a da im istovremeno omogući i zajednicu u kojoj će se one okupljati. U Bosni i Hercegovini je porodica sinonim za tradiciju. Porodica je osnova pripadanja, sigurnosti, lojalnosti, povjerenja i ponosa. Bosfam nastavlja sa mrežom porodične potpore za svoje žene-tkalje, a naši proizvodi pokazuju koliko smo ponosni na tradicije Bosne i Hercegovine. Mi radimo zajedno - bez obzira na dob, vjeru i etničko porijeklo".

Ćilim sjećanja

     Podsjećajući da vremena u kojima živimo - doba obnove i tranzicije - zahtijevaju fleksibilnost, strpljenje, naporan rad i jaku volju da bi se uspjelo, te da Bosfam i dalje daje svoj doprinos tranziciji, putem svojih žena, proširenih porodica i zajednica putem projekata koji su usmjereni na one koji se usuđuju boriti se sa izazovima vremena koje dolazi, onih koji žele da se usavrše i pomognu drugima kroz svoj stručni rad i emocionalnu podršku, profesor Iain Guset je posebno naglasio:
     "Ćilim sjećanja" je kolaž koga trenutno sačinjava 20 panoa od kojih svaki predstavlja sjećanje na žrtvu srebreničkog masakra. Porodice koje su izgubile svoje najbliže se pozivaju da naruće nove panoe. Dodavanjem novih panoa kolažu, "Ćilim sjećanja" će rasti i čuvati uspomenu na masakr, a koristiće se za pružanje veće materjalne i emocionalne podrške preživjelim Srebreničanima.
     Ćilim sjećanja je prezentiran u američkom Kongresu i Senatu, Ambasadi Bosne i Hercegovine u Washingtonu, bošnjačkoj zajednici u Torontu. Projekat "Ćilim sjećanja" je osmislila Bosanska familija - Bosfam, ženska organizacija koja okuplja žene iz Istočne Bosne raseljene tokom rata. Mnoge članice Bosfam su izgubile svoje najdraže u masakru. Bosfam podržavaju Udruženje preživjelih srebreničkog genocida STL, Bosanska medijska grupa STL, Advocacy Preoject Washington i od sada Kongres Bošnjaka Sjeverne Amerike.
     Panoe koji su trenutni na raspolaganju su istkale članice Bosfam kojima je masakr odnio njihove najbliže. Tkalje Bosfam će vrlo rado istkati panoe i za druge porodice. One na ovaj projekat tkanja gledaju kao na način da ostanu u vezi sa ostalim preživjelima. Kolaž je posvećen svima koji su izgubili živote u genocidu u Srebrenici - istakao je profesor Guest. 

U New Yorku održan panel i komemoracija posvećena žrtvama genocida

    11. jula 2008. na Menhetnu u Njujorku, SAD održan je dvojezični komemorativni panel na temu: "Genocid nad Bošnjacima u kontinuitetu: zašto opet?" pod pokroviteljstvom Bosansko-američkog udruženja NYC, a u suradnji sa:
- Kongresom Bošnjaka Sjeverne Amerike- BiH Koordinacija NY/NJ,
- Bošnjačkim Savjetodavnim vijećem - Wašington D.C., New York;
- te medijskim i prostornim pokroviteljstvom vašeg omiljenog glasila bošnjačke dijaspore Bosnjaci.net-a.
Ostali medijski pokrovitelji su bili:
-Glas Bosne i Hercegovine
-Bosansko Američka TV (BATV)    

"Tihi" kontinuitet genocida nad Bošnjacima

     Gosti panela su bili: Šeri Fink, poznata američka autorica knjige "Srebrenica - Ratna bolnica"; Haris Hromić, član bošnjačke lobističke grupe, Sejfullah Turkkan, veteranski dopisnik iz Washington-a i New York-a za niz turskih dnevnih glasila; Aiša Al-Adaviya, njujorška aktivistkinja i osnivačica nevladine organizacije za zaštitu prava žena, a prisutnima se obratio, iako slabijeg zdravstvenog stanja, i srebrenički gazija Senahid Halilović. U prisustvu kako bosanskih tako i američkih i turskih novinara, te bosanskih i američkih gostiju u Konferencijskom Centru na Menhetnu je svečano otvorena komemoracija bošnjačkih žrtava genocida - genocida čiji je cilj bilo uništenje BiH.
     Nakon pozdrava aktuelnog Predsjednika BAU Zahida Bjelića, uvodnih riječi dobrodošlice organizatorke panela Zejne Džananović riječ je preuzela moderatorka skupa, Meliha Pihura i okupljenima predstavila goste i njiovu djelatnost pojedinačno te time otvorila panel.

     Prva govornica većeri je bila Šeri Fink, američka aktivistkinja i autorica knjige "Srebrenica - Ratna Bolnica". Ona je opisala svoj rad na knjizi te motive koji su je nagnali da se lati te zadaće.
     Aiša Al Adawiya je iznijela motive koji su je inspirisali da formira svoju nevladinu organizaciju "Žene u islamu" nakon što je prvi put saznala za masovna silovanja Bošnjakinja muslimanki. te je ponudila svoju dokumentaciju iz perioda genocida nad Bošnjacima BAU na arhivsko korištenje i čuvanje.
     Sejfullah Turkkan je iz vlastite perspektive dao osvrt na agresiju na BiH i genocid nad Bošnjacima a Haris Hromić je opisao rad Bošnjačkog savjetodavnog vijeća u kontekstu političkog evoluiranja Bošnjaka u SAD i BiH nakon izvršenog genocida nad njima i svrhu neophodnosti postojanja i djelovanja ovog vijeća.

     Iako panel nije u cjelosti odgovorio na ključna pitanja koja se tiču "tihog" kontinuiteta genocida nad Bošnjacima - koji se danas odvija u BiH u formi diskretnog prisiljavanja djece na obrazovanje u institucijama koje nose simbole ubica njihovih očeva, "čišćenja" historijskih udžbenika od svakog iole objektivnog pomena genocida nad Bošnjacima i agresije na BiH te "upotrebe" sudsko-pravnih sredstava zarad onemogućavanja Bošnjacima održivog povratka na vlastitu okućnicu - a da ne govorimo o redovitim uzurpacijama zemljišta i privatnog vlasništva i uznemiravanju zakonitih vlasnika te nehapšenju ratnih zločinaca višeg i nižeg ranga - panel je ipak podsjetio i razjasnio okupljenima neka pitanja preživljavanja Bošnjaka pod ratnim uslovima: kako je bilo držati se Hipokritove zakletve u nemogućim uvjetima pod agresijom BiH (Fink, Srebrenica - War Hospital). 

Podsjećanje i proučavanje genocida nad Bošnjacima

     Kako se žene žrtve rata moraju tretirati sa poštovanjem koje priliči muslimanima (Al-Adawiya) , kako su Bošnjaci nakon agresije, iako napaćeni i ekonomski iscrpljeni, umjeli očuvati svoje dostojanstvo (Seyfullah Turkkan) te da se Bošnjaci dijaspore moraju fokusirati više na vlade zemalja u kojima su našli poratno utočište (Hromić) jer samo tako mogu efikasnije i bolje izazvati pozitivne promjene u BiH, pošto je dejtonskom arhitekturom institucionalizirano blokiranje daljeg razvoja i evolucije BiH kao države. Time je komemorativni panel ipak poslužio svojoj glavnoj svrsi - podsjećanju i proučavanju genocida nad Bošnjacima 1992-1995.
     Srebrenički gazija Senahid Halilović je podvukao koliko je danas tegoban život udovica povratnica i njihove siročadi koja se obrazuju u BiH i potrebu da vlada Države BiH na jedan kvalitativno bolji način povede računa o njima. 

Mevlud za žrtve genocida

     Imam BHiCNY Salem ef. Cecunjanin je pri kraju pozvao sve prisutne da se priključe naredni dan i vjerskoj službi - mevludu - pripremljenom u organizaciji Bosanskohercegovačke islamske zajednice Njujork za masakrirane Bošnjake i Bošnjakinje Srebrenice, ali i sve ostale žrtve genocida nad Bošnjacima na teritoriji BiH ali i šire, jer 11. juli kao Dan genocida pripada svim nevino umorenim žrtvama agresije podjednako.
     Skup je zaključen objavljivanjem rezultata literarnog natjecaja "Srebrenica" web magazina Bosnjaci.net, dodjelom knjiga "Logor" i "Sve najbolje o BiH" govornicima panela, pozivom da se izlazi redovito kako na predstojeće bosanske tako i na američke izbore, da je neophodno hapšenje ratnih zločinaca - Crnogorca Radovana Karadžića i Srbina Ratka Mladića (jer bez toga nema pomirenja) - i željom da se i dogodine svi opet okupimo i time pokažemo da poštujemo i cijenimo naše žrtve i da ih nismo zaboravili - pa makar bili i u dijaspori.

(www.bosnjaci.net)