SJEĆAJMO SE!

     U ovoj sedmici se sjećamo stradanja naše braće i sestara u BiH za vrijeme brutalne agresije, a posebno srebreničkih žrtava.

     Sjećamo se više od 200,000 Bošnjaka koji su stradavali u progonima, ratovima i agresijama, među kojima najmanje 10,000 nevino ubijene djece, koja su na zvjerski način ubijana.

     Sjećamo se, ne samo njihovih tragičnih nestanaka sa lica zemlje, nego ih se sjećamo kao radnika, inženjera, imama, studenata, autora, novinara, pisaca, učitelja, roditelja, djece, supružnika...
     Sjećamo se tragičnoga nestanka materijalnih i kulturnih dobara naše bošnjačke kulture i civilizacije.
     Sjećamo se neprijateljstava, ne samo ružnog neprijatelja iz prošle agresije, nego i svih nehumanih postupanja prema našim roditeljima i nama samima za vrijeme vladavine komunizma u bivšoj Jugoslaviji.
     Sjećamo se kako je vrijeme vladavine komunizma pripremao panj na kojem su sječene glave naših žrtava - decenijama se, naime, nakon Drugog svjetskog rata sistematski radilo (i sa političkih govornica, i vjerskih propovijedaonica i kulturnih foruma) na stvaranju antimuslimanske klime s ciljem uništenja jednog naroda.
     Sjećamo se i naših predaka, koji su se pred okupaciju naše zemlje od Austro-ugarske našli pred bolnim izborom da ostanu ili odu, kada su izabrali da se radije isele u Tursku nego da žive pod dominacijom jednog nemuslimanskoga naroda.

     Sjećamo se i naših sunarodnika - njih oko pet miliona - koji danas žive u Turskoj, kao i njihovih predaka koji su bili dovoljno hrabri da sebe žrtvuju za druge.

     Sjećamo se hrabrosti velikog broja nasih sunarodnika (Mladi muslimani) koji su poslije Drugog svjetskog rata, uprkos brutalnim nasrtajima komunista, prkosili svojom nesalomljivom voljom i odlučnošću da brane svoj islamski identitet.
     Sjećamo se naših hrabrih boraca, koji su se, ne samo u prošloj agresiji, hrabro branili i odbranili od fašizma, nego i svih onih koji su u svim proteklim ratovima bili na strani pravde, istine, čovjekoljublja i slobode.
     Sjećamo se svih onih koji su preživjeli strašne progone i zatvaranja u koncentracione logore smrti i zatvore i njihove uzorne hrabrosti, velikog duha i volje za životom.
     Sjećamo se i vremena kada je Bosna i Hercegovina bila pod fašitičkom opsadom, kada su evropske zemlje privremeno, a potom SAD i Kanada trajno, pružile utočište našim izbjeglicama.
     Sjećamo se, i nikada nećemo zaboraviti naše mile šehide, koji su u svojoj neravnopravnoj borbi sa daleko nadmoćnijim i naoružanijim protivnikom, dali svoje živote da drugi mogu, bez obzira na vjeru i naciju, danas živjeti u miru i slobodi.
     Nikada nećemo zaboraviti one koji su spasili i jedan jedini ljudski život, jer nas Kur'an podsjeća da je "onaj koji spasi jedan život kao onaj koji je spasio život cijelom ljudskom rodu."
     Nikada nećemo zaboraviti da je važno govoriti i pisati protiv netolerancije kada god se ona pojavi.
     Nikada nećemo zaboraviti bitnost veze između demokratije, pravne države i zaštite ljudskih prava.
     Nikada nećemo odustati boriti se, svako na svoj način, za svijet u kojem će, kako nas uči naša vjera, vladati Pravda, harmonični odnosi i mir.
     I nikada ne treba da zaboravimo da svi mi i svaki od nas pojedinačno, može s Božijom pomoći, pridonijeti realizaciji ove kur'asnke vizije.

Senad Agić