ZAHTJEV ZA SMJEŠTANJEM ARHIVA MKTJ U SARAJEVO

Toronto May 15, 2008

H. E. Ban Ki - Moon, Secretary - General  UN Headquarters;

Mr. Richard Goldstone, Head of the Advisory Commission on the International Courts Archives;

H. E. Fausto Pocar, President of the ICTY;

Mr. Serge Brammeretz, Prosecutor of the ICTY;

Mr. Hans Holthuis, Registry of the ICTY; 

Predmet: Zahtjev za preuzimanje arhiva MKTJ

Poštovani,

     Obzirom da postoji otvoreno pitanje gdje će biti smještena arhiva Međunarodnog krivičnog tribunala za područije bivše Jugosalvije {MKTJ}, nakon zatvaranja Tribunala, te imajući u vidu rezolucije UN-a 1503 i 1504 koje predviđaju okončanje rada MKTJ 2010. godine i osnivanje "UN Advisory commision on the courts archive", Kongres Bošnjaka Sjeverne Amerike, krovna organizacija koja zastupa interese više od 350.000 američkih i kanadskih Bošnjaka, uglavnom žrtava agresije na Bosnu i Hercegovinu {BiH} i zločina genocida nad Bošnjacima, traži da se  arhiva MKTJ smjesti u BiH u grad Sarajevo.

     KBSA smatra da grad Sarajevo ima moralnu obavezu da preuzme i smjesti arhivu MKTJ, kao grad stradalnik u proteklom ratu i agresiji koja je izvršena na BiH. Svjesni smo činjenice kakva se kampanja vodi oko toga koji grad i država će nakon zatvaranja Tribunala u Hagu preuzeti njegovu dokumentaciju. Nije potrebno podsjećanje na to šta su ovaj grad i država preživjeli, a što gradu Sarajevu daje veliku prednost da preuzme, arhivira i čuva ovu dokumentaciju.

     Grad Sarajevo kao centar države BiH i njenih institucija ima moralnu obavezu da preuzme i smjesti arhivu MKTJ iz više suštinskih razloga: kao grad u kojem je u proteklom ratu stradalo više od 14.000 građana Sarajeva, ima obavezu ćuvati sjećanje na sugrađane, ali i ostale nastradale građane BiH; Sarajevo je grad koji može ispuniti veoma visoke tehničke kriterije zaštite, ponuditi adekvatne prostore, obezbijediti kadrove i adekvatan način upravljanja i postupanja sa takvom vrstom arhive, a u skladu s kriterijima i pravilima koji budu utvrđeni.

     KBSA posebno naglašava važnost arhiva u procesu uspostavljanja zajedničkog memorijalnog prostora u kojem će, pored arhiva MKTJ, biti smješten i niz drugih dokumenata koji će nastati tokom sudskih postupaka pred domaćim sudovima.  Stoga, cijenimo da bi memorijal bio jedinstveno mjesto okupljanja i podsjećanja, izvor neospornih činjenica o događajima koje bi doprinijele ostvarenju pravde,  izgradnji povjerenja i dugoročnog i stabilnog mira u cijeloj BiH.

     KBSA je svjestan da se transfer arhive MKTJ u Sarajevo, projekat smještaja, čuvanja, upotrebe i korištenja arhive, zasigurno ne bi mogao realizovati bez direktne i bezuslovne pomoći i saradnje UN, a posebno bez saradnje sa predstavnicima MKTJ.

     Ovim pismom KBSA upućuje zahtjev UN da se arhiv MKTJ, nakon okončanja rada Tribunala, preda gradu Sarajevu. Smatramo da grad Sarajevo posjeduje sve pretpostavke da se arhiv MKTJ bezbijedno smjesti i čuva, te stavi na ravnopravno raspolaganje svim zainteresovanim, a prevashodno tužilačko-istražnim organima, naučnim institucijama, žrtvama, kao i budućim generacijama, sve u cilju ostvarivanja pravde, povjerenja,  edukacije i prevencije.

     KBSA ne prihvata tumačenje da bi smještaj arhiva MKTJ u BiH, odnosno Sarajevo, bio uzrok bilo kakve nestabilnosti i sukoba, već, naprotiv, smatra da takva tumačenja imaju za cilj prekid progona zločinaca, nanošenje novih trauma žrtvama i stvaranje uslova za nove nestabilnosti u regionu.

KBSA smatra da bi poklanjanjanje povjerenja gradu Sarajevu, gradu heroju, bila historijsko-moralna odluka UN, kojom bi se na najbolji način pokazala jasna opredijeljenost da arhiva MKTJ ne završi u rukama struktura koje, osim profitabilnih i političkih razloga, nemaju druge razloge zbog kojih žele arhivu MKTJ.

     KBSA koji zastupa interese žrtvava zločina genocida i etničkog čišćenja vjeruje da će Vaša odluka o budućnosti arhiva MKTJ biti u interesu žrtava, progona zločinaca, stabilnosti i mira u regionu, kao i u interesu budućih generacija koje će izučavajući ovu problematiku, biti u poziciji da grade bolju budućnost za sve narode i države na prostorima bivše Jugoslavije.

OBRAZLOŽENJE PISMA

     Priča  ili "briga"o sudbini arhive Međunarodnog krivičnog tribunala MKTJ je pokrenuta izvan BiH. Nije imala za cilj da arhiv bude smješten u BiH. BiH je zvanično pokušala biti aktivni sudionik ranije započete priče,ali je srpskim vetom  u Predsjedništvu BiH zaustavljen pokušaj da arhiv MKTJ bude smješten u BiH. Apsolutno treba biti  protiv ideje izmještanja arhiva ispod okrilja UN-a i dislokacije u bilo koju državu ili intituciju,osim u BiH nakon završetka rada MKTJ.

     Dražva BiH treba da bude zvanični prihvatilac arhive MKTJ uz fleksibilni međunarodni ugovor sa UN, gdje bi arhiva MKTJ  za pošetak bila pod jurisdikcijom i upravljanjem UN-a.

Ova opcija je sasvim realna ne samo iz razloga koji su svima poznati kada je u pitanju obim i količina zločina počinjenih u BiH ,zbog čega je između ostalog i osnovan MKTJ, nego zbog žrtava zločina koji su nažalost najbrojniji u BiH. Bilo bi profesionalno utemeljeno i moralno da UN Komisija na čelu sa Goldstonom predloži ovu opciju Savjetu bezbjedosti UN.

     Danas je prisutan paradoks da se sudbina arhive MKTJ veže sa koriščenjem i upotrebom arhive MKTJ,pa čak se i minimizira značaj lociranja arhive MKTJ u BiH. Upotreba i koriščenje MKTJ arhiva je odvojeno pitanje,formalno i suštinski od smještaja arhive,pitanja lokacije, posjeda arhive, upravljanja  i na kraju vlasništva nad arhivom MKTJ. Koriščenje i upotreba arhiva MKTJ je danas rak rana MKTJ. Koriščenje je limitirano na učesnike kako van tako i unutar MKTJ,arhiva i dokumentacioni fondovi su u ogromnoj mjeri nepopunjeni sa materijalima sa kojim ukupno raspolaže MKTJ, a posebna tema su zaštitne mjere koje su uspostavljenje nad određenim dokumentima što od strane sudskih vijeća, što primjenom Statuta  i Pravilnika o postupku i dokazima MKTJ. Pitanja koristenja takvih dokumenata ili skidanje zaštite sa  tih dokumenata se može realizirati isključivo primjenom unutrašnje procedure unutar MKTJ (VIjeća-tužilaštvo-odbrana) i to kroz sudske postupke, a ne nikako izvansudskim pritiscima ili bilo kakvim vezivanjem za sudbinu arhiva MKTJ kako to neki predlažu. Već sada, a ne nakon zatvaranja MKTJ, se mora sve uraditi da arhive i dokumentacioni fondovi MKTJ budi dostupni u punom kapacitetu (fizički i elektronski) ne samo istražno-tužilačko-sudskim organima u regiji,nego i prevashodno žrtvama koje bi se mogle uključiti u krivične procedure i pokretati građanske procedure u cilju obeštečenja, naknade štete i dr. Naravno,pitanje lociranje izvorne arhive nakon završetka rada MKTJ podrazumjeva i nastavak rada na sistematizaciji arhive dugi niz godina, jer ogroman broj od ukupnog materijala MKTJ nije adekvatno arhiviran,posložen u dokumentacione fondove, pa čak ni upotrebljen u postupcima.Da bi se navedeno moglo realizirati,jer je očigledno da MKTJ neće moći to završiti u svom mandatu proceduru ukupnog arhiviranja,a da bi arhiva MKTJ bila "živa" i operativna i nakon rada MKTJ, ona mora ostati određeno vrijeme pod okriljem UN.Ako arhiva ode u sjedište UN ili ako bude prebačena u bilo koju državu mimo BiH ovakav nastavak rada na arhivi MKTJ biće zaustavljen.

     Zbog toga, krucijalno je ne samo pitanje gdje će biti izvorna arhiva MKTJ i u kakvoj formi, nego BiH mora i osujetiti i svaki pokušaj da se arhiva izmjesti ispod formalnog i suštinskog okrilja UN-a kako to neki danas zagovaraju i predlažu da se arhiva prebaci u grad Hag, Beć ili Budimpeštu.