PRILOG ZA HUTBU U POVODU DANA DŽAMIJA

     Musa-pašina džamija, koja je sagrađena 1643. godine, preživjela je sve vremenske nepogode, svjetske ratove i mnoge druge prilike i neprilike, ali nije mogla preživjeti agresiju na Bosnu i Hercegovinu. Prolazeći kroz Novu Kasabu poznati putopisac Evlija Čelebija je zapisao: „ Ima divnu Musa-pašinu džamiju, koja  zaslužuje da se vidi. To je džamija čija su vrata i zidovi, mihrab i minber i svodovi kapija savršeno lijepo umjetnički izrađeni, a sva je sagrađena od mramora zelenog kao smaragd. I kada sunce u nju udari, iz vrata i zidova zasjaju zelene zrake. U ovoj zemlji nema nigdje takve džamije od zelenog mramora."

     Stanovnici Nove Kasabe su se  početkom agresije na BiH iselili u okolna sela, ali su dolazili po noći i bilježe da je džamija više puta granatirana, te da je munara nekoliko puta pogođena. Padom ovih krajeva i povlačenjem prema „zaštićenoj zoni Srebrenica" džamija je ostala uspravna, istina znatno oštećena. Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika navodi da je džamija porušena 1992. godine, ali se povlačenje dogodilo početkom 1993.godine. Dakle, tačan datum njenog rušenja nije utvrđen. Za ovaj događaj „oni koji su bili prisutni" spominju i sljedeće: „...da je nakon potpunog rušenja i odvoza materijala i kamenja džamije pala tako jaka kiša da su „rušioci" morali prekinuti započeti posao i to je doprinijelo da ova lokacija ne bude zasuta zemljom i pretvorena u igralište kako je bilo planirano..."?!

     Sačuvana dokumentacija svjedoči o njenom postojanju i njenoj važnosti, jer je Rješenjem Zavoda za zaštitu kulturno-historijskog i prirodnog naslijeđa Bosne i Hercegovine br.1044/51 iz 1951. godine, objekat stavljen pod zaštitu države, a 1956.godine urađen projekat snimljenog stanja. Godine 1991. urađen je projekat za njeno obnavljanje kako bi se obilježilo 350 godina njenog postojanja, ali umjesto godišnjice ona je porušena. Oba projekta, te napisani članci i brošure o Novoj Kasabi do u detalje opisuju džamiju, kao posebno blago ovog mjesta, ali i šire. Ono što je čini posebnom jeste materijal od kojeg je građena, pa i način na koji je to urađeno: „zeleni mramor", „andezitni tuf", kao vezivo je korišten samo kreč i olovo... Vakufnama, koja je sačuvana u originalu, svjedoči o svemu navedenom, a posebno o njenom vakifu, velikom veziru i dobročinitelju Musa-paši Vehabegoviću, koji je rodom iz Vikoča kod Foče i koji je i osnovao Novu Kasabu.

     U 2007. godini vođene su aktivnosti za njenu obnovu: urađen je projekat, raspisan tender za izvođača radova, te se nadamo da će u ovoj 365. godini (2008.) njenog postojanja najveći dio posla biti urađen i da će joj vratiti sjaj „zelenog mramora", krov drvene šindre, munaru andezitnog tufa...

     Džematlije Nove Kasabe uradile su najviše jer su se vratili, obnovili „han" - vakufsku zgradu, očistili harem džamije, sakupili odveženi kamen džamije, položili kamen temeljac za obnovu džamije 13. jula 2007. godine, prikupljaju sredstva, ali... Musa-pašina džamija je jedinstven objekat u Bosni i Hercegovini i zaslužuje da bude obnovljena sredstvima svih nas.

     Gospodaru naš, pojedinačno smo slabi i siromašni, ujedini nas u ovom projektu da budemo jaki i bogati i obnovimo Musa-pašinu džamiju, a neka nam srca i sredstva i nakon toga ostanu zajedno na Pravom putu.

B.Š.