INDIJA U BORBI PROTIV DŽAHILIJJETA

     Konferencija se održala u Indiji, zasigurno najpodesnijem mjestu za tretiranje spomenute problematike, tj. problematike manjina, njihovog statusa u svijetu, uključujući analizu zakonskih regulativa, vjerskih sloboda, kao i svih pojava koje se javljaju u društvu, a tiču se manjina, kao što je rasizam, diskriminacija, marginalizacija, anti-semitizam i islamofobija. Pored toga analizirana su  tragična dešavanja širom svijeta, kao što  su ratovi, genocidi, etnička čišćenja te svi vidovi opresije nad manjinskim narodima.

     Indija danas ima 1.2 milijardu stanovnika (milijardu i dvije stotine miliona). Prema riječima jednog učesnika konferencije, u Indiji se svake sekunde rodi barem jedna beba. Od pomenutog broja indijske populacije, muslimani broje preko 150 miliona, te su najveći manjinski narod. Poslije Indonezije, Indija je zemlja u kojoj  živi najveći broj muslimana. Istina i pakistanska populacija je tu negdje. Nakon muslimana dolazi kršćanska zajednica, koja broji 25 miliona, pa onda sikhska sa oko 20 miliona i budistička zajednica sa 10 miliona svojih članova. Naravno, postoji mnoštvo drugih manjina, ali sam spomenuo samo one sa milionskim ciframa. 

     Konferencija je bila podijeljena u više sesija, kako bi se iz svih uglova moglo prići pitanjima i problemima manjina, a otvorena je uz prisustvo mnoštva ministara i zamjenika ministara. Njihovo se prisustvo nije završavalo sa svečanim otvaranjem konferencije, nego su se pojavljivali i aktivno učestvovali  na sesijama. I njihova retorika ne odudara od one koju uglavom slušamo, na koju su se naviknuli i za koju misle da je najnormalnija. A poznato nam je da se tu uglavnom radi o uljepšavanju stanja u društvu, istovremeno ignorirajući stvarne probleme i "gurajući ih pod ćilim." Tako je to  bilo u New Delhiju, pa  insan stiče utisak da je sve "med i mlijeko ", da tako veliko, mnogoljudno i šaroliko indijsko društvo nema ama baš nikakvih problema, te da je manjinskim narodima sve potaman. Naprosto neprihvatljivo banaliziranje i bagateliziranje ljudske svakodnevnice, koja je zapravo prožeta problemima, frustracijama i teško rješivim izazovima.  

     Argumentaciju za ovaj i ovakav odnos političara naspram naroda i njihovih svakodnevnih problema, dali su drugi učesnici, počevši od vjerskih lidera preko predstavnika nevladinih organizacija do predstavnika organizacija za ljudska prava. Sve su to ljudi koji su na terenu i uglavnom sa narodom provode vrijeme, pa zato dobro znaju kako izgleda stvarnost - u stvarnosti a kako u riječima političara.  

Ubijanja muslimana u provinciji Gudžerat 

     Predstavnici indijskih muslimana predstavili su sadašnje stanje muslimana ne tako problematičnim, osim situacije koja se čini nerješivom, a radi se o masovnim ubijanjima muslimana od strane Hindusa u provinciji Gudžerat (Gujarat). Ta ubijanja su okararakterizirana kao genocid. Po nekim podacima ubijeno je najmanje 3 hiljade muslimana, dok se pominje i cifra od 9 hiljada ubijenih. Ono što je šokantno u ovome slučaju, a to su naveli nemuslimani na konferenciji, i to nije ni neka tajna, jeste da su državne vlasti spomenute provincije naručile ova ubijanja, dajući policiji i bandama zeleno svjetlo za činjenje ovih zločina. Osim ove tragedije, predstavnici muslimana nisu spomenuli ništa drugo što bi bilo važno i aktuelno. Možda i oni iz njima znanih, a nama  nepoznatih razloga, ne iznose  druge probleme, prikrivajući i uljepšavajući stvarnost. Mada su glavni  organizatori ove konferencije dobrim dijelom muslimani, i to vrlo poznate i ugledne ličnosti. Tako da bi se moglo zaključiti da su se možda opredjelili za šutnju kao mudrost?! 

     Indiferentnost i nespremnost političara da se suoče sa stvarnom situacijom došla je posebno do izražaja kada su predstavnici sikhske i kršćanske zajednice uzeli riječ, navodeći i aktuelizirajući pitanja i probleme s kojima se njihovi članovi suočavaju.  

     Istini za volju, a što je za svaku pohvalu, oni se nisu ograničavali samo na svoje zajednice, nego bi često spomenuli i muslimane s kojima dijele mnoge probleme. Bez dlake na jeziku vjerski lideri obje zajednice su upoznali prisutne o ubistvima, paljenju bogomolja i drugim vidovima pritisaka i uznemiravanja koja se dešavaju protiv njihovih članova s vremena na vrijeme, uključujući i dešavanja usmjerena protiv muslimana.  

     Također su izneseni problemi i poteškoća koje imaju članovi sikhske zajednice širom svijeta, u Americi, Europi, Australiji itd. Radi se o vrlo negativnoj klimi u kojoj se nalaze muslimani usljed terorističkog djelovanja Al Kaide, a cijenu plaćaju ne samo muslimani, nego i sljedbenici sikhske zajednice, koji nošenjem turbana, od strane neinformiranog zapadnog čovjeka, bivaju identificirani kao muslimani. Stoga su izloženi napadanima, hapšenjima i vrlo čestim uznemiravanjima. Ovaj primjer sikhske zajednice dovoljno govori o problemima muslimana u nemuslimanskim zemljama, a posebno u Europi, Americi i Australiji. Oni su zapravo svjedoci posljedica koje muslimani osjećaju na svojoj koži usljed djelovanja ekstremnih pojedinaca i grupa koje  izvode, u ime islama, terorističke akcije širom svijeta.    

Ubijanje miliona ženske djece 

     Nakon upoznavanja sa različitim zajednicama i njihovim pojedinačnim ili zajedničkim problemima, postoji nešto što takođe zaprepaštujuće, a tiče se generalno indijskog društva, njihove kulture i običaja. Sikhski predstavnik je bio dovoljno hrabar da iznese slijedeće podatke. Naime u Indiji je na snazi, što se izgleda uspješno ignorira, trend ubijanja ženske djece. Teško je bilo utvrditi tačan podatak, ali se zasigurno radi o desetinama miliona ili, prema riječima sikhskog predstavnika, i do 50 miliona ženske djece godišnje, bilo to još u utrobi majke ili tek rođene, zatim  djevojčica, djevojaka ili generalno žena koje bivaju pogubljene. Problem je u običaju koji je prisutan u Indiji, a riječ je o enormno velikim troškovima koji dolaze sa rođenjem ženske djece, a na koje familija treba računati onda kada se djevojka odluči udati. Nažalost, ovaj običaj je dosta prisutan i u Pakistanu. Obzirom da je u Indiji 90% stanovništva siromašno, a 77% jedva ima 20 rupija, odnosno nešto više od pola naše marke dnevno za preživljavanje, tu nastaju problemi.  

     S jedne strane je riječ o običaju da prilikom svadbe mlada odnosno njena porodica snose sve troškove  koji su obično vrlo visoki, uključujući i neke obaveze prema mladoženji. S druge strane je surova stvarnost, jer kao što sam spomenuo 90% stanovništva je siromašno. Usljed ovog jaza i dispariteta, nastaje spomenuti trend ubijanja ženske djece. To se dešava momentom otkrivanja da majka nosi žensko dijete, nakon čega slijedi abortus. U situaciji kada se pak rodi žensko dijete onda ono biva ubijeno. Ili kada nakon udaje mlada ne uspije pokriti ili izmiriti svoje obaveze prema drugoj strani, dešava se da biva ubijena, kako bi se  njen muž mogao oženiti drugom koja je kadra izvršiti svoje financijske obaveze. Nepojmljivo je da ovako neljudski i džahilijetski odnos prema ženskoj populaciji postoji danas, u 21. stoljeću, a još je tragičnije što sve ovo prolazi nedovoljno zapaženo i  daleko od publiciteta i skriveno od  svjetske javnosti.  

     Šokiran ovim saznanjima, stupio sam u razgovor sa predsjednikom Islamskog kulturnog centra i Međureligijskog vijeća u Nju Delhiju, Zafar Mahmoodom i njegovim saradnikom iz kršćanske zajednice, te ih pitao kako je moguće da se ovako nešto dešava, dok upravo njih dvojica hvale izuzetno dobro stanje međuvjerskog dijaloga i uzajamnog poštivanja i razumijevanja. Spomenuo sam im u razgovoru i njihovu inicijativu za projekat da vjerski lideri posjećuju različite krajeve Indije, gdje bi tretirali, pored svih drugih pitanja i problema, upravo ovaj problem odnosa prema ženskoj  populaciji.  

     Uvjeravali su me da su baš oni pokrenuli ovo pitanje i na državnom nivou, kako bi se ukinuo običaj prevelike financijske obaveze žena prilikom udaje. Također se nadam da će vjerski lideri učiniti sve  sa svoje strane da se suzbije i obeshrabri rastući trend dječijih brakova, koji uglavnom rezultiraju razvodima, a što kasnije stvara velike socijalne probleme.  Ovdje je, naime, ukorijenjen stari običaj da ženska djeca izmedu 5-14.-te godine bivaju aranžirano udavana i prodavana, bukvalno kao stoka. Veliki broj ženske djece bivaju žrtve ovoga "starog običaja" i još se govori da je ovaj trend u porastu. Čitajući to u magazinu "Indija danas" neke od žrtava spominju svoja iskustva, govoreći da su toliko mlade udate da se i ne sjećaju same ceremonije vjenčanja. Uz ovo treba spomenuti i običaj, npr. ako se djevojčica uda za nekog mladića, a ona ima sestru, a on brata, automatski i ta njena mlađa sestra biva udavana za njegovog mlađeg brata. A ako dođe do razvoda jednog od braće, automatski se i drugi - razvodi! 

     Vrlo je vjerovatno da ove džahilijetske prakse i običaje dijele i većinski i manjinski narodi u Indiji.

     Slijedi pitanje, zašto se sve ovo dešava jednoj od najatraktivnijih i najmnogoljudnijih zemalja u svijetu, kao što je Indija?! Odgovor vezan za ubijanja ženske djece i pitanje dječijih brakova sam objasnio u prethodnom dijelu teksta. Međutim, razlog zašto se dešavaju ubijanja, paljenja i uznemiravanja manjinskih naroda je ostao bez odgovora. Komentirajući i analizirajući sva ova dešavanja, spomenuta za vrijeme konferencije, u razgovoru sa upućenim ličnostima tamo prisutnim, došao sam i do sljedećeg saznanja. Povremeni ili nekada učestali udari na manjinske narode, šokantno, a istinito, bivaju inicirani sa vrha vlasti, samo zato da se ne miruje, nego da se talasa, jer ako se ne bi dirali manjinski narodi, posebno oni sa milionskim ciframa, vrlo je moguće da bi ugrožavali poziciju lidera većinskog naroda, pa zato treba stvarati konflikte kako manjinski narodi " ne bi mogli isplivati i kako ne bi imali vremena da guraju nos tamo gdje im nije mjesto."   

Veliko prisusvo bogomolja 

     Da ne bi sve bilo crno treba spomenuti i pozitivno što sam uspio čuti, vidjeti i pročitati. Sudeći prema onome što sam vidio u Delhiju i Agri, život se odvija bez ikakvih problema. Običan svijet se bavi kako preživjeti i oni ne kalkuliraju puno. Tako da sve dok je do običnog čovjeka dobro je i u društvu. No bude li nekome u interesu da se stanje promijeni vrlo lahko je mobilizirati narod, i onda nastaju problemi. Dalje, što pada u oči jeste velika prisutnost bogomolja i nerijetko su tik jedna uz drugu. Ezani se čuju, i to prilično glasno u centru Delhija.

     Prilikom boravka primio me je i predsjednik Islamskog kulturnog centra Zafar Mahmood u prelijepom i novosagrađenom objektu. Zatim sam posjetio poznatu, unikatnu i historijski važnu centralnu džamiju Jama Masjid, inače top atrakcija u Delhiju, a poslije nje i odmah uz nju je ogromna i nezaobilazna Crvena tvrđava "Red Fort". Grad Agra je 200 km od Delhija, gdje se nalazi svakome poznati Tadž Mahal (Taj Mahal), a pored nje također je velika Crvena tvrdava. Tadž Mahal, kao jedno od sedam svjetskih čuda, je unikatno, blistavo i zadivljujuće zdanje, koje je miks indijske, persijske i islamske arhitekture i vidljivo prožeto kur'anskim tekstovima na ulazu i unutar same palače. Nešto što se neizostavno treba vidjeti i doživjeti. 

     Poenta spominjanja ovih turističkih atrakcija jeste što njihovo porijeklo datira od vremena kada su muslimani gospodarili ovim dijelom svijeta. Mughalska dinastija na čelu sa vladarom Šahom Džahanom (Shah Jahan) je zaslužna za gradnju sva četiri spomenuta, vrijedna divljenja, zdanja. Dakle, s jedne strane, muslimani su ti koji stoje iza gradnje ovih ljepota, a posebno svjetske atrakcije Taj Mahal, a s druge strane indijski narod i vlada to ljubomorno čuvaju i održavaju i smatraju također svojim, što nažalost nije slučaj sa Španijom, koja je tragove islamske arhitekture svela na minimum.

     Također je bilo lijepo čuti da indijska vlada izdvaja određena sredstva za pomaganje odlaska na hadž jednog broja muslimana. Zatim su odobrena sredstva za pomaganje obrazovanja manjinskih naroda. Tako će dio kolača dobiti islamski univerziteti u Indiji, kao i medrese kojima je prijeko potrebna modernizacija. 

     Istina, ovaj pozitivan razvoj se uglavnom odnosi na Delhi ili možda druge veće gradove, dok stvarni problemi ostaju netretirani u prostranim perifernim područjima ogromne Indije.   Treba svakako spomenuti sve veću angažiranost predstavnika manjinskih naroda u politici, što će zasigurno doprinijeti bržem i efektivnijem tretiranju njihovim pitanja i problema.    

     Na kraju bih pomenuo da sam i ja bio jedan od onih koji su govorili o stanju manjina, a tema mog izlaganja  je bila "Stanje muslimana u Europi", s posebnim osvrtom na život i djelovanje manjinskih naroda u Norveškoj. U svom izlaganju sam naveo primjer višestoljetnog suživota u Bosni i Hercegovini, kao što sam govorio i o  stanju i položaju muslimana u Europi s aspekta i u svjetlu "Deklaracije europskih muslimana" reisu-l-uleme dr.  Mustafe ef. Cerića.  

Senaid Kobilica