POVRATAK DŽEMATU KOJI FORMIRA SLJEDBENIKA (1)
POVRATAK DŽEMATU KOJI FORMIRA SLJEDBENIKA (1)
إِلاَّ
هُوَ يُحْيِي وَيُمِيتُ فَآمِنُواْ
بِاللّهِ وَرَسُولِهِ النَّبِيِّ الأُمِّيِّ الَّذِي يُؤْمِنُ بِاللّهِ وَكَلِمَاتِهِ وَاتَّبِعُوهُ
لَعَلَّكُمْ تَهْتَدُونَ
Reci: "O ljudi, ja sam svima vama Allahov poslanik, Njegova vlast je na nebesima i na Zemlji; nema drugog boga osim Njega, On život i smrt daje, i zato vjerujte u Allaha i Poslanika Njegova, vjerovjesnika, koji ne zna da čita i piše, koji vjeruje u Allaha i riječi Njegove; njega slijedite - da biste na pravom putu bili!" VII, 158
يَا
أَيُّهَا النَّبِيُّ حَسْبُكَ اللّهُ وَمَنِ اتَّبَعَكَ مِنَ الْمُؤْمِنِينَ
O vjerovjesniče, Allah je dovoljan tebi i
vjernicima koji Te slijede. VIII, 64
Riječ slijediti se u jednom
prijevodu Kur'ana pojavljuje na 182 mjesta, dok se riječ islam pojavljuje tek
39 puta.
U našim džamijama je danas težište
sa pravih koncepata "slijediti, učiti, pomagati i hizmetiti" i sl. uglavnom
prešlo na pojmove "biti član, družiti se, biti uslužen..."
Danas su nam, nažalost, imami
suočeni sa tužnom činjenicom da im džematlije ne dolaze u džamiju ili islamski
centar da budu formirani ili reformirani, nego "da im bude lijepo."
Za inteligentne i iskrene muslimane
okretanje slijeđenju zapravo je glavna domaća zadaća, koja se uvježbava u
džamiji sa i za imamom. Tek tada oni slijede primjer ashaba. Ne ogleda se pravo
slijeđenje u zadržavanju tek na teoretiziranju, uvođenju drugih u islam i
traženju vlastitoga vječnog spasenja. To je sebična varijanta islama, varijanta
uzimanja od islama. Ova varijanta islama kao da Poslaniku a.s. kaže: "ja ću se
poslužiti nekim Tvojim sunnetima, ali da budem tvoj učenik, za to nemam
vremena. Halali, imam nekih prečih stvari koje trebam stići odraditi, hajde, pa
vidjećemo se u Džennetu."
Slijeđenje (Ittiba') je koncept,
koji nam tako jasno preporučuje praksa ashaba i primjer Poslanika a.s. kao
učitelja i uzora. Slijeđenje je ono ponašanje koje se utemeljuje u vjeri, koja
daje i preporučuje zbir praktičnih radnji (Sunnet). Naglašavanje ovakvoga
ponašanja učinilo je da se danas islam čak i na Zapadu u očima nemuslimana
doživljava, ne samo kao religija, nego, prije svega, kao "način života". (2)
Fokusiranjem na slijeđenje učinit
ćemo da se na džamiju ili islamski centar ne gleda samo kao na bogomolju ili
klub prijatelja islama i muslimana. Simptomi pogrešne predstave o džamiji već
duže vrijeme sugeriraju vjerovanje da je glavna svrha džamije:
a. da svojim članovima osigura unutrašnji mir, čistoću, komfor i prolaznu
ocjenu na skupštini,
b. da je imam zaposlen i plaćen da sluša, izvršava i predvodi vjerske obrede,
c. da je broj godina članstva bitniji od osobne odanosti istinskim vrijednostima
vjere,
d. da je historija i struktura članova (ko su i odakle su) bitnija od misije
koju džamija treba da izvrši.
Drugi način da se ilustriraju
tendencije u našim džamijama danas je da se govori o "kulturi ili mentalitetu
članstva". (3) U džamijama sa ovakvom kulturom, ljudima se govori o
privilegijama članova, o tome šta džamija nudi svojim članovima, kakve im
praktične usluge pruža, kakve su im beneficije za života i kada umru i sl.
Nečlanovi su dobrodošli, ali će morati ukraj dok ne izmire članarinu. Da nam
džamije liče na klubove, barem u dijaspori, svjedoči i način na koji se
predstavlja jedan njen član. On ističe dužinu članstva ("Ja sam Mustafa, član
ove džamije od 1995. godine) umjesto da o sebi i svome životu govori
naglašavanjem u kojoj mjeri je napredovao kao sljedbenik Muhammeda a.s..
Biti pasivan član ili biti aktivan sljedbenik - pitanje je sada!
U džamiji, koja funkcionira na modelu
kluba, na pitanje članovima džamijskoga odbora "zašto smo ovdje?" odgovara se
sa "da udovoljimo i pružimo vjerske usluge svojim članovima," dok se u džamiji
u kojoj je fokus na odgajanju i formiranju sljedbenika, na ovo pitanje odgovara
sa "da odgajamo i podižemo sljedbenike Muhammeda a.s. i da i sami to budemo -
kako bismo na kvalitetan način produžili misiju Allaha dž.š. na zemlji."
Jedino koncept slijeđenje (ittiba'),
putem kojeg se potpuno i na pravi način potvrđuje koncept poslušnosti (Ita'at),
podrazumijeva i aktivno svjedoči dvije osnovne pretpostavke bez kojih ne može
biti prave vjere:
1. zajednica (džemat) i
2. kontinuitet sa prošlošću
Međutim, čim imam ustanovi "ovako se
ne može napredovati, nije to to, ovdje oni koji bi trebali slijediti žele da
vode," materijalna podrška počne izostajati, ljudi tada ne žele u odbore i
sekcije, i općenito, odsustvo interesa se odražava čak i na obavljanje redovnih
namaza u džematu za imamom.
"Bilo je to prije nekih 5-6 godina,"
kazuje jedan imam, "kada sam ideju koja se u meni godinama postupno formirala
smogao snage prenijeti. Kada sam članovima odbora saopćio ideju, muklo su
ustuknuli. Bio sam šokiran. A sve što sam saopćio svodilo se na to da način na
koji smo sve ove godine vodili džemat ne funkcionira."
Međutim, ono što odbornici nisu
mogli progutati bila je ideja da, umjesto što prividno vode, budu stvarno i
istinski vođeni, umjesto da budu navodni "vodiči", da budu istinski sljedbenici
i u hizmetu imamu, koji također ima svoga "pretpostavljenoga", kojeg sluša,
hizmet čini i slijedi radi Allahova dž.š. zadovoljstva, postajući tako primjer
pokoravanja i slijeđenja Muhammeda a.s.. A iz Kur'ana već znamo da "ko se
pokorava Poslaniku a.s., taj se pokorava Allahu dž.š.." I obratno, dakako.
Tek tada svrha, misija i cilj
džemata postaju kristalno jasni. Dotle, džamiji će nedostajati vitalnost, red,
rad, disciplina, jednostavnost i atraktivnost za mlade.
Doduše, i imami bi morali znati za
pravilo: "Nećeš uspješno voditi sve dok ne naučiš slijediti!"
Često smo svjedoci svakojakih
naglašavanja kako je islam poslušnost (ita'at), pokoravanje i potpuna odanost
Allahu, ali ne saznajemo kako se ta poslušnost realizira i u kojoj formi se
manifestira. Ona se najbolje manifestira i potvrđuje na način kako nam je to
pokazala prva i najbolja generacija muslimana - slijeđenjem (ittiba'). Zar je
potrebno izmišljati toplu vodu? Ita'at se najbolje verificira i realizira putem
ittiba'a.
Kontakt, zajednički rast, hizmet
Prelaz sa programa na proces
zainteresiraće našu pametnu mladež. "Džamija je," kazaće oni, "džemat ili
zajednica okupljena oko strateškoga procesa, koji ljude postepeno podiže na
više razine duhovnoga razvoja." To može biti "ABC" proces, kako ga jedan
džematlija definira:
a. uspostavljanje kontakta u džematu,
b. zajedničko napredovanje putem slijeđenja
c. hizmet
Naša vizija liderstva se ogleda kroz
ideju da se svim džamijskim odborima ponudi da budu integralni dio imamovog
napora u inspiriranju i produbljavanju vjere naših članova, što će neminovno
dovesti do obnavljanja one uloge džamije koju su Allah dž.š. i sam Poslanik
a.s. džamiji prvobitno zadali - mjesto ili škola odgajanja sljedbenika.
Premještanjem težišta sa programa na
proces, naš moto će postati:
"Umjesto fokusiranja na razvoju
džamije sa programima, fokusirajmo se na razvoj ljudi sa procesom."
Ovaj novi pristup staroj temi sa
naglašenom potrebom odgajanja sljedbenika obećava plodonosne rezultate u
džematima i predstavlja mogući most između motiviranih imama i umjerenih a
duhovno potentnih liberala. Čitavog života slušamo i čitamo o savršenim
primjerima koncepta slijeđenja ostvarenog od strane ashaba, njihovih
sljedbenika (tabi'ina) i sljedbenika sljedbenika (tabi'i tabi'ina). A biti
instrument u Božijim rukama na putu formiranja i odgajanja Poslanikovih a.s.
sljedbenika ne samo da je ispravnije, nego čak i interesantnije.
Imami najbolje služe kada
vjerodostojno vode ne samo iz mihraba, već i sa minbera, a džematlije najbolje
služe kada odano i s punim povjerenjem slijede svoga imama, kako za vrijeme
namaza tako i izvan namaza, dok god je imamovo vođenje inspirirano njegovim
osobnim slijeđenjem na putu zajedničkog postizanja ili dosezanja Višeg cilja.
Vrijeme je za promjene čiji će se
pozitivni uticaji, nadati se je, osjetiti, ne samo na našoj djeci, nego i na
sedam budućih generacija naših potomaka, ma gdje živjeli.
Legneda:
1) Ovaj prilog je inspiriran jednim dopisom
od Rijaseta IZ upućenom svim džematima u dijaspori u kojem se kaže da je
"Rijaset IZ-e je na 4. redovnoj sjednici, održanoj 21. januara o.g., donio
zaključak da se preporuči članovima naših džemata u dijaspori da budu članovi i
svojih matičnih džemata u domovini."
2) Jedan modernistički islamski
naučnik, kojeg neki smatraju najobrazovanijim muslimanom koji se je pojavio u
drugoj polovini dvadesetog stoljeća (Fazlur Rahman), a čiju dvadesetogodišnjicu
od smrti još niko ne obilježava (umro 1988), vjerovatno se ne bi složio sa
ovakvom formulacijom.
3) Autor nije protiv članstva u
džematu, naprotiv. Prilogom se želi samo naglasiti prioritetna zadaća džamije u
odnosu na zrela očekivanja i prava njenih članova - pravo na učenje kako se u
praksi slijedi Poslanik a.s., prije svih.
Dr. Senad Agić